Istanbul ( Schezar/flickr )

Turska već više od deset godina koristi financijska sredstva iz fondova Europske unije namijenjena provedbi reformi i procesu demokratizacije. U svjetlu jačanja autoritarnih tendencija turskih vlasti, mnogi se, međutim, pitaju ima li uopće smisla nastaviti tim putem

11.07.2017. -  Fazıla Mat

Odnosi između Turske i Europske unije prolaze kroz period dubokih promjena. Za Ankaru – koja je zvanični kandidat za ulazak u EU od 2005. godine – pristupanje Europskoj uniji danas djeluje kao prilično neodstižan cilj. Pristupni proces, koji je već godinama u zastoju, dodatno je unazađen autoritarnim tendencijama turske vlade, koje su znatno ojačane nakon pokušaja državnog udara prošlog ljeta, odkad je na snazi izvanredno stanje.

U proteklih godinu dana, turske vlasti su otpustile preko 150 tisuća i uhapsile preko 50 tisuća osoba navodno umješanih u pokušaj državnog udara ili druge “terorističke“ akcije. Represivnim mjerama teško su pogođeni mediji, kao i sveučilišta i udruge civilnog društva, te je prostor za slobodu izražavanja znatno sužen. Taj autoritarni preokret kulminirao je referendumom održanim u travnju ove godine, koji je, unatoč tesnom i osporavanom rezultatu, doveo do usvajanja kontroverzne ustavne reforme koja predviđa koncentriranje ovlasti u rukama predsjednika republike do 2019. godine.

Neizvjesnost pristupnih pregovora

Unatoč zaoštrenoj situaciji između turskih vlasti i pojedinih država članica EU (poput Nizozemske, a naročito Njemačke), pristupni pregovori su službeno još uvijek u tijeku. Za vlasti u Ankari, koje su sve sklonije preobražavanju svog odnosa prema EU u suradnju čisto trgovinske i ekonomske prirode – posebice u kontekstu mogućeg ažuriranja sporazuma o carinskoj uniji – pridruživanje europskoj obitelji i dalje je “strateški“ cilj. Europska unija, sa svoje strane, ima drugačije strateške interese, vezane prije svega za sporazum o izbjeglicama, sklopljen s Ankarom u ožujku prošle godine.

Glavno pitanje oko kojeg se razilaze vlade država članica jeste u kojoj mjeri će proširivanje trgovinske suradnje s Turskom biti uvjetovano konsideracijama vezanim za poštovanje ljudskih prava i načela demokracije. U svom godišnjem izvješću o Turskoj, objavljenom 26. srpnja ove godine, Odbor za vanjske poslove Europskog parlamenta oštro je kritizirao poduzimanje represivnih mjera od strane turskih vlasti, pozivajući vlade država članica EU i Europsku komisiju da “bez odlaganja obustave pristupne pregovore s Turskom ukoliko paket ustavnih reformi bude proveden u nepromijenjenom obliku“ s obzirom da nije u skladu s kriterijima iz Kopenhagena niti sa temeljnim načelom diobe vlasti, na šta je već ukazala Venecijanska komisija Vijeća Europe. Među preporukama upućenim Komisiji, pominje se i neophodnost uzimanja u obzir nedavnih događaja u Turskoj prilikom revizije sredinom provedbenog razdoblja proračuna Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) za 2017.

Pretpristupni fondovi EU

Upravo je oko IPA fondova, koje Turska koristi od 2007. kao zemlja kandidat za članstvo, nedavno pokrenuta javna polemika. Europski revizorski sud saopštio je da je otvorio istragu u vezi sa sredstvima dodijeljenim Ankari u proteklih deset godina. Naime, Europska komisija dodijelila je Turskoj 4,79 milijardi eura u razdoblju 2007-2013, dok je za razdoblje 2014-2020 predviđeno dodatnih 4,45 milijardi eura (od čega je do svibnja 2017. isplaćeno 186 milijuna).

Riječ je o financijskoj potpori koja ima za cilj olakšavanje provedbe političkih i ekonomskih reformi u Turskoj pred pristupanje u EU, a koja je tijekom proteklih godina smatrana ključnom za demokratizaciju države. Sada se međutim, u kontekstu jačanja autoritarnih tendencija u zemlji, postavlja pitanje načina na koji su ta sredstva korišćena. “Revizija koja je u tijeku ima za cilj procijeniti je su li pretpristupna sredstva EU-a dodijeljena Turskoj pravilno i djelotvorno iskorištena. Naglasak je stavljen na tri prioritetna sektora: vladavina prava i temeljna prava; demokracija i upravljanje; politike u području obrazovanja, zapošljavanja i socijalnih pitanja“, navodi se u priopćenju za medije Revizorskog suda, u kojem se također podsjeća da Turska prima više od 40% sredstava predviđenih programom IPA.

Ovo pitanje pokrenuto je i u turskom parlamentu, gdje je Selina Dogan, zastupnica iz redova opozicione Republikanske narodne stranke (CHP) podnijela parlamentarno pitanje o usmjeravanju EU fondova. Međutim, kako za OBCT navodi profesor Cengiz Aktar, viši znanstveni suradnik pri Istanbul Policy Center, o tom pitanju je još prošle godine provedeno detaljno istraživanje , koje je Europski parlament naručio od vanjskih stručnjaka, a u kojem se navodi da je “razumijevanje djelotvornosti i utjecaja financijske potpore EU u Turskoj još uvijek veoma ograničeno“.

Potpora civilnom društvu

Prema riječima profesora Aktara, pravo pitanje koje treba postaviti nije jesu li fondovi bili nepravilno korišćena već, imajući u vidu trenutačne odnose između Turske i EU, čemu ti IPA fondovi sada uopće služe. “Fondovi ni ne uspijevaju biti u potpunosti iskorišćeni jer Turska nije u stanju, ili ne želi, predstaviti validne projekte. Ankara bi htjela koristiti financijska sredstva po sopstvenoj volji, ali naravno pravila EU-a tako nešto ne dopuštaju, te mnogi fondovi ostaju neiskorišćeni. To je jedan od razloga zbog čega je dio sredstava iz IPA programa upotrebljen za financiranje instrumenta vrijednog 3 milijarde eura predviđenog sporazumom o izbjeglicama “, objašnjava ovaj stručnjak.

Međutim, jedan od sektora koji je tijekom proteklih godina znatno razvijen upravo zahvaljujući pretpristupnim sredstvima jeste onaj civilnog društva. “IPA fondovi predstavljaju glavni strani izvor financiranja udruga civilnog društva u Turskoj. Pristupanje udruga ovim fondovima bilo je od veoma velikog značaja, ali njihovom afirmisanju, započetom 2005. godine, doprineo je i sam pristupni proces EU, kojim je proširen institucionalni i pravni okvir za djelovanje ovih udruga, a državni mehanizmi su učinjeni fleksibilnijim“, objašnjava za OBCT Ozge Zihnioglu, docentica na Sveučilištu Kultur u Istanbulu. Prema njezinom mišljenju, IPA fondovi predstavljaju jedan od kanala putem kojih je EU došla u kontakt s turskim društvom, uz još neke programe, kao što je Erasmus plus, koji su također veoma bitni.

Profesor Aktar također smatra da su europski fondovi imali važnu ulogu za razvoj udruga civilnog društva u Turskoj, iako su one uspjele pristupiti samo minimalnom dijelu sredstava vrijednih stotine tisuća eura izdvojenih od strane EU. Unatoč činjenici da civilno društvo predstavlja zaseban sektor među onim koji se financiraju iz IPA programa za period 2014-2020 – imajući dakle teorijsku mogućnost da pristupi većim fondovima – prostor za njegovo djelovanje već je uveliko sužen.

“Nakon pokušaja vojnog udara 15. srpnja prošle godine zatvorene su brojne udruge, organizacije i fondacije koje su koristile sredstva iz IPA fondova“, ističe Aktar, definirajući kao “fantaziju“ prijedlog pojedinih zastupnika Europskog parlamenta da ta sredstva budu preusmjerena civilnom društvu. “Sredstva ne mogu biti dodijeljena ako Ankara to ne dopusti“, navodi profesor, dodajući da “Turska u očima Europske unije više nije mnogo drugačija od trećih zemalja poput Egipta ili Alžira“.

S druge strane, čini se da je Europska unija izgubila kredibilitet u očima turskog društva. “Ranije je Europska unija upravo zahvaljujući svom kredibilitetu uspijevala vršiti reformski pritisak na Tursku, ali svojim utilitarističkim ponašanjem, te uzimanjem u obzir samo sopstvenih interesa, taj kredibilitet je izgubila“, objašnjava profesorica Zihnioglu, dodajući da će “odnosi između Turske i EU biti istinski unaprijeđeni tek kada obje strane to budu željele i kada se za to steknu uvjeti“.

Čini se da vremena za poduzimanje tih koraka naprijed nema još mnogo, ako je suditi po komentarima na jedan članak objavljen u britanskom dnevnom listu The Guardian , koji je izazvao podosta kritika među turskim promatračima. “Turska pokušava obnoviti odnose sa Europskom unijom – i čini to bez da je dobila bezvizni režim putovanja za svoje građane niti bilo kakav znak naprijetka u pristupnim pregovorima EU“, navodi kolumnistkinja ovog lista Natalie Nougayrède, dodajući: “Čini se da je EU prilično dobro odigrala svoje karte s ovim kompleksnim i neugodnim partnerom“. Riječi koje je s gorčinom citirao Semih Idiz u jednom članku za Al-Monitor : “Čudno je da se sugerira kako je EU ’dobro odigrala svoje karte’ kada je potpuno evidentno da je spremna pregaziti sopstvene vrijednosti i pretvarati se da nastavlja držati otvorena vrata za članstvo jednoj sve manje demokratskoj Turskoj zarad strateških interesa Europe“, ističe ovaj novinar, zaključujući da ono što u krajnjoj liniji zanima obje strane jeste “biznis“.

Parlamento europeo

Ovaj članak/prijevod nastao je u okviru projekta Parlament prava , koji je sufinanciran sredstvima Europske unije. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa i ni na koji se način ne može smatrati da odražava gledišta Europske unije.


I commenti, nel limite del possibile, vengono vagliati dal nostro staff prima di essere resi pubblici. Il tempo necessario per questa operazione può essere variabile. Vai alla nostra policy

blog comments powered by