Parlament Bosne i Hercegovine  ( © BalkansCat/Shutterstock)

Parlament Bosne i Hercegovine  (© BalkansCat/Shutterstock)

Zemlja koje sve više tone u kritičnu situaciju. Etnonacionalističke stanke vladaju, ali upravo one uništavaju sistem i društvo klijentelizmom, korupcijom i nacionalizmom. Dokle?

13.07.2020. -  Ahmed Burić Sarajevo

U Bosni i Hercegovini jednim se okom prati razvoj događaja nakon upravo završenih izbora u Hrvatskoj: velika pobjeda HDZ-a, uz malu izlaznost birača, u budućnosti ne nudi drugačiju perspektivu hrvatsko-bosanskih odnosa. Hrvatska će se odnositi manje-više isto prema Bosni i Hercegovini, državi čije postojanje legitimira samo administrativni aparat, generiran iz tri nacionalističke oligarhije. Sve ostalo je u dubokoj i permanentnoj krizi, pa se o bliskoj budućnosti skoro i ne može misliti.

Krajem prošle i početkom ove godine pompezno najavljivana, reforma pravosuđa u ovom trenutku izgleda sasvim nerealno. Baš kao što kaže predsjednik istražne komisije Parlamentarne skupštine Damir Arnaut, zadužen da istraži stanje i dâ mišljenje.

Pravni ekspert, iskusni sudija Milan Blagojević iz Banje Luke, nedvosmisleno je poručio da je „sa ovakvim sastavom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća u Bosni i Hercegovini, reforma pravosuđa nemoguća, niti ga ja moguće uključiti u međunarodne tokove“.

Redovni profesor i autor tridesetak knjiga iz oblasti pravne struke svakako zna što govori. Model (ne)funkcionisanja zemlje koja se dosad, eto, nije raspala, ali se nikada nije ni sastavila ni u kojem smislu, na ovim primjerima je očigledan. Zakon o prestanku mandata Visokog sudskog i tužilačkog vijeća predložio je bivši ministar sigurnosti, jedan od rijetkih konzistentnih boraca protiv kriminala, Dragan Mektić, inače policajac starog, jugoslovenskog kova, sklon pravdoljublju.

U takvim slučajevima, scenario obično izgleda tako da se određeni zakon protiv kriminala i korupcije predloži na Predstavničkom domu Parlamenta BiH. Ako i prođe, uz ogroman pritisak međunarodne zajednice i određeni stepen konsenzusa opozicije, prijedlog ide na Dom naroda, gdje, kao u ovom slučaju – biva oboren. To je isti onaj Dom naroda koji je izglasao da ratni zločinci mogu biti kandidati na izborima.

Zakon o pravosuđu ovoga puta je oboren glasovima srpskog SNSD-a i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Te dvije stranke ignoriraju rad parlamentarne komisije i dobile su kontrolni paket glasova, jer im je muslimanska Stranka Demokratske Akcije (SDA) prepustila po jednog delegata. Dakle, javno se zalaže za vladavinu prava, a praktično pljačka i dijeli zemlju zajedno sa partijama koje tu istu državu opstruiraju.

Razlika je, dakle, samo u tome što SDA nominalno zastupa državotvornost, dok suštinski rastura društvo. Tako su građani Bosne i Hercegovine, osim što su prepušteni sudbini krda, praktično - dvostruki taoci. S jedne strane su pritisnuti općim mrakom: sloboda medija je skoro ukinuta, korupcija je u svakom segmentu društva, a svakovrsno nasilje postaje prihvaćen model. Moguća građanska opozicija je iscjepkana na nekoliko partija: nacionalne partije su jedini pravi izvor moći, i idealan su teren za formiranje paravojski. Nije teško zamisliti šta se može dogoditi kad se isprazne državne kase. One se pune kreditima MMF-a, i iznimno velikim dažbinama u odnosu na životni standard. Kozmetički „dogovori“ između lidera pojedinih nacionalnih zajednica – kao u nedavnom slučaju, kad su dogovoreni izbori u Mostaru – zapravo održavaju status quo.

Ono što lideri triju stranaka priželjkuju u najvećoj mjeri im obezbjeđuju predstavnici međunarodne zajednice, koji, praktično, nisu razvili nijedan instrument izgradnje građanskog društva. Tromošću i jezikom općih mjesta, i vječitim uzmicanjem pred kršenjem svih vrsta prava, predstavnici međunarodne administracije misle da su si kupili jednu vrstu političke „hladovine“: izgleda da je Bosna i Hercegovina, nekažnjavanjem političkih mafija, suštinski, ostavljena da potone u vlastitim problemima. Za to vrijeme, te mafije pljačkaju ono što je ostalo u kasama zajedničkih institucija i samo se čeka da poput srednjovijekovnih sjecikesa počnu oduzimati od građana, da bi zadovoljili svoju pohlepu.

Takvom ostanku u mraku su se svakako ponadali i Izetbegović, Čović i Dodik, prva dvojica čine sve da odlože lokalne izbore i da sačuvaju status quo . No, za očekivati je da bi se i to moglo promijeniti. Lider Stranke Narod i pravda i bivši predsjednik Vlade Kantona Sarajevo, Elmedin Konaković, najavljuje proteste, i tvrdi: „Nema izbora u njihovom scenariju. Nakon što su ukrali od naroda i građana sve što su mogli, sad kradu osnovno pravo da ljudi sebi biraju vlast. Iz poštovanja prema žrtvama genocida u Srebrenici sačekaćemo da prođe ovaj tužni vikend. Od naredne sedmice mijenjamo hashtag.Umjesto #izbori2020 krećemo sa #protesti2020. Na ovu se bahatost mora adekvatno odgovoriti!”

Vikend obilježavanja zločina genocida u Srebrenici je prošao, i sad su na redu građani Bosne i Hercegovine. Izetbegović je već odgovorio nervozno, rekavši da Konaković želi vidjeti beogradski scenarij, i da se nada da se tome niko neće odazvati.

Ne podržati promjene u Bosni i Hercegovini na dugi rok bi značilo ostaviti prostor za razvoj svih vrsta radikalizama, i mogući bliskoistočni scenarij. Možda i gore.

Pitanje opstanka demokratije u Bosni i Hercegovini više nije političko.

Ono je pitanje održanja života.

 


I commenti, nel limite del possibile, vengono vagliati dal nostro staff prima di essere resi pubblici. Il tempo necessario per questa operazione può essere variabile. Vai alla nostra policy

blog comments powered by