Jasenovac (foto OBCT)

Jasenovac (foto OBCT)

Članak objavljen u najčitanijim hrvatskim novinama, koji minimizira zlodjela u koncentracijskom logoru Jasenovac, pokušaj je rehabilitacije hrvatskog fašističkog ustaškog režima i negiranje sudjelovanja tog režima u Holokaustu

03.09.2018. -  Menachem Rosensaft

(Tekst je prvobitno objavljen na web portalu Balkan Insight 27.08.2018)

Postoje strašne realnosti povijesti koje nitko, čak i s najmanjim integritetom ili osjećajem pristojnosti, ne smije dovoditi pod znakom upitnika, iskrivljavati ih ili negirati.

Pokolj milijuna Židova u logorima smrti Auschwitz-Birkenau, Treblinka, Majdanek, Belzec, Chelmno i Sobibor tijekom Holokausta u Drugom svjetskom ratu, upravo spada u ovu kategoriju.

To se odnosi i na fundamentalnu činjenicu da je ovaj zločin protiv čovječnosti počinila nacistička Njemačka i njezini multinacionalni fašistički suučesnici.

Svaki pokušaj da se negira, trivijalizira ili minimizira enormnost ovog genocida ili rehabilitirati, na bilo koji način, njegove počinitelje, je jednostavno rečeno, s moralne točke gledišta, bestidno.

Zato je negiranje Holokausta kazneno djelo u Njemačkoj, Francuskoj, Rusiji, Italiji, Austriji, Rumunjskoj i brojnim drugim zemljama. Papa Franjo osudio je negiranje holokausta kao “ludilo”, a njegov prethodnik, papa Benedikt XVI., izjavio je kako je to “nedopustivo”.

Također je važno imati na umu kako tijekom Holokausta Nijemci nisu bili jedine masovne ubojice Židova, Roma i ostalih.

U regiji Pridnjestrovlje, koja je u to vrijeme bila dio Rumunjske, Željezna garda Hitlerovog saveznika Iona Antonescua entuzijastično je sudjelovala u pokolju između 150.000 i 250.000 Židova. U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), ustaše, predvođene Antom Pavelićem, počinili su brutalni genocid nad Srbima, Židovima i Romima.

Prema podacima Memorijalnog muzeja Holokausta Sjedinjenih Američkih Država, hrvatske su vlasti u vrijeme vladavine ustaškog režima ubile između 320.000 i 340.000 Srba iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a više od 30.000 hrvatskih Židova je ubijeno u Hrvatskoj ili u Auschwitz-Birkenau.

Kako bi sproveli svoju genocidnu shemu, ustaše su formirale mrežu domaćih koncentracijskih logora, zloglasnih zbog brutalnosti koja se u njima odvijala i usporedivi s barbarstvom u njemačkim logorima smrti.

Najzloglasnija je bila skupina od pet logora pod zajedničkim nazivom Jasenovac, lociranim nedaleko od Zagreba, često nazivani “Auschwitz Balkana”.

U ovim su logorima, prema Memorijalnom muzeju SAD-a, brutalno ubijeni negdje između 77.000 i 104.000 Srba, Židova, Roma i Hrvata koji su bili protivnici ustaškog režima. Spomen-područje Jasenovac poimenično je identificiralo 83.145 Srba, Židova, Roma i antifašista, koji su stradali u ovim logorima.

Ekstremistički elementi u Hrvatskoj godinama pokušavaju rehabilitirati ustaše i minimizirati zločine počinjene u Jasenovcu.

Najnoviji primjer ovog trenda je kolumna Milana Ivkošića, “Jasenovac očišćen od ideologizacije, pristranosti i komunističkih krivotvorina”, objavljena 17. kolovoza u najčitanijim hrvatskim novinama Večernji list .

Ivkošić s divljenjem i naizgled bez stida piše o knjizi “Radni logor Jasenovac” autora Igora Vukića, koja je, prema Ivkošiću, “u bitnoj opreci prema desetljećima nametanom mitu o Jasenovcu”.

Iako priznaje da su uvjeti u logorima bili teški, Ivkošić groteskno piše da je “u logoru bilo i zabave. Bilo je sportskih utakmica, pogotovo nogometnih, koncerata, kazališnih predstava među kojima su izvođena i djela što su ih stvarali sami zatočenici”.

Zabava? U Jasenovcu? Ivkošićev pokušaj da od njihove zle suštine ‘očisti’ Jasenovac i ustaše je za osudu. Za osudu je i njegova prezirna referenca “mit Jasenovca”.

Brutalno ubojstvo desetaka tisuća ljudi u Jasenovcu nije mit, gospodine Ivkošiću.

“Jasenovac je bio nečuveni logor smrti, nije postojao sličan u cijelom svijetu”, izjavio je bivši zatvorenik Milo Despot u intervjuu usmene povijesti koju čuva Memorijalni muzej SAD-a.

“Nijemci su likvidirali zatvorenike na suvremen način, dok su u Jasenovcu ubistva bila najokrutnija – s maljevima, čekićima i noževima, najmanje s metcima”, rekao je on.

“Nije bilo plinskih komora, ali također nije nedostajalo ni barbarstvo. Mnogi zatvorenici imali su prorezana grla ili su njihove lubanje bile smrskane; ostali su bili upucani ili obješeni po drveću pored Save”, napisao je o Jasenovcu novinar Nicholas Wood u New York Timesu 2006. godine.

Pitam se hoće li Ivković uzeti kao ‘zabavan’ za logoraše jedan od sljedeća četiri primjera ustaškog ponašanja u Jasenovcu:

U svom intervjuu Milo Despot svjedoči kako je ustaška postrojba stavila više od 100 djevojčica srpske nacionalnosti na teretni čamac, naredila im je da skinu odjeću, a zatim su ih pripadnici postrojbe zgrabili za kosu, prerezali im grla i bacili njihove leševe u rijeku.

U jednom drugom razgovoru, Mara Vejnović je kazala kako je vidjela kako su ustaše ubile skupinu djece s otrovnim plinom u vojarnama u Jasenovcu.

Eduard Sajer imao je zadatak iskopati masovnu grobnicu u jednom od Jasenovačkih logora. On je opisao kako su ustaški stražari ubijali zatvorenike udarajući ih maljem po glavi, među kojima je bio i Eduardov mlađi brat, i kako su on i ostali zatvorenici koji su kopali, morali vući trupla u masovnu grobnicu. Sve što je Eduard mogao učiniti za svog brata bilo je uhvatiti ga u naručje i lagano ga staviti na posljednji počinak.

U svojim memoarima, “44 mjeseca u Jasenovcu”, Egon Berger opisao je hrvatskog franjevca Tomislava Filipovića - Majstorovića, također poznatog i kao ‘fra Sotona’, zloglasnog zapovjednika Jasenovca:

“Fratar Majstorović, čije je lice bilo našminkano i napudrano i koji je bio odjeven u elegantno odijelo i nosio zelenu lovačku kapu, s uživanjem je gledao svoje žrtve. Prišao je djeci, čak ih je i pomilovao po glavi. Pratili su ga Ljubo Miloš i Ivica Matković“.

“Fratar Majstorović je rekao majkama da će njihova djeca biti krštena i odveo ih od majki, dijete koje je fra Majstorović imao u naručju, nevino je dotaklo našminkano lice svoga ubojice. Majke, uznemirene, prepoznale su situaciju. Oni su ponudili svoje živote u zamjenu za milost prema djeci. Dva djeteta su spuštena na zemlji, a treće su bacili poput lopte u zrak. Fra Majstorović je uperio bodež, promašio je tri puta, ali četvrti put uz šalu i smijeh, dijete je probodeno bodežom”.

“Majke su se bacale na zemlju, čupale su kosu i užasno počele vikati. Ustaški stražari iz 14. osječke divizije su ih odveli i ubili. Nakon što je troje djece brutalno ubijeno, ove su zvijeri na dvije noge razmijenile novac, jer su se izgleda okladili tko će prvi pogoditi dijete s bodežom“.

Iskrivljujući jezivu stvarnost Jasenovca, Milan Ivkošić je oskvrnuo sjećanje na tisuće i tisuće nevinih muškaraca, žena i djece ubijene u logorima.

A objavljivanjem sramotne kolumne Ivkošića, Večernji list je postao sudionik u nedopustivoj kampanji rehabilitacije ustaša i zataškavanja njihovih zločina. I Ivkošić i Večernji list sada moraju biti pozvani na odgovornost.

Menachem Z. Rosensaft je generalni savjetnik Svjetskog židovskog kongresa. Predaje o zakonu genocida na pravnim fakultetima na Columbia sveučilištu i sveučilištu Cornell u SAD-u.

 


I commenti, nel limite del possibile, vengono vagliati dal nostro staff prima di essere resi pubblici. Il tempo necessario per questa operazione può essere variabile. Vai alla nostra policy

blog comments powered by