Ima onih koji odlaze iz zemlje i ne žele se vratiti, ali ima i onih koji, unatoč neefikasnosti države po tom pitanju, uspijevaju iskoristiti sredstva iz europskih fondova za pokretanje novih zanatskih djelatnosti, poput proizvodnje craft piva

19.06.2018. -  Giovanni Vale Zagreb

Ostati u Hrvatskoj i otvoriti pivovaru zahvaljujući sredstvima iz europskih fondova. Fenomen zanatskog pivarstva – sve popularniji u Hrvatskoj – nudi mogući odgovor na dva velika problema današnjeg hrvatskog društva: masovna emigracija mladih i nesposobnost države da učinkovito iskoristi europske fondove koji su joj na raspolaganju. Priče o “Barbi“, “Buri“, “Plavuši“, “Novoj Rundi“, “Varionici“, “Zmajskom“ i drugim zanatskim pivima koja su se u zadnje vrijeme pojavila na hrvatskom tržištu govore o mladima koji su odlučili ostati u svojoj zemlji, ili se u nju vratiti, i tu pokušati realizirati svoje ideje uz pomoć EU sredstava. Ove poduzetničke avanture imaju puno toga zajedničkog i, iako su još uvijek marginalni fenomen u hrvatskom gospodarstvu, predstavljaju dobro polazište za rješavanje dva velika problema s kojima se Hrvatska suočava od ulaska u EU 2013. godine: masovno iseljavanje stanovništva i nedovoljno korištenje europskih fondova.

Pivo za ostati

Riječ “barba“ u dalmatinskom dijalektu znači ujak, stric, ili stariji čovjek, a može označavati i kapetana broda. Od 2015. je i naziv jednog popularnog zanatskog piva koje proizvodi Splićanin Siniša Anđelić u pivovari koju je osnovao zajedno sa svojim stricem. Siniša, koji danas ima 33 godine, prvi put je probao pivo iz kućne radinosti u inozemstvu. 2013. godine, kada je živio u Norveškoj, jedan prijatelj mu je pokazao svoj kućni laboratorij. “Pravio je pivo u svojoj sobi, te je jednog dana njegova cura tražila od njega da izabere: ili ona, ili pivo. I tako su se rastali...“, prisjeća se Siniša uz smijeh.

Po povratku u Hrvatsku dao se na “proučavanje kućne proizvodnje piva“ i uskoro je počeo s prvim eksperimentima. “Moj stric je bio uz mene od prvih neuspjelih pokušaja“, kaže Siniša. Od 2015. njegova avantura je krenula uzlaznom putanjom: brend Barba je registrovan, uskoro je počela proizvodnja i u proljeće 2016. prodate su prve boce piva. Danas Barba proizvodi nešto manje od 100 tisuća litara godišnje i zapošljava pet radnika, iako Siniša sve još uvijek doživljava više kao “hobi“ nego kao pravi posao.

“Gotovo čitavo jedno stoljeće, ljudi su se u Hrvatskoj dijelili na one koji vole Ožujsko i one koji preferiraju Karlovačko. Danas se svakog tjedna pojavi neko novo domaće pivo“, u šali dodaje Siniša.

Ovaj sektor je zaista vrlo dinamičan. U isto vrijeme kada su na police splitskih trgovina počele stizati prve boce Barba piva, nekoliko stotina kilometara sjevernije duž jadranske obale, u gradu Poreču, pojavilo se pivo Bura. Osmišljeno od strane dva Talijana i jedne djevojke njemačko-istarskog podrijetla (Alessandro Zecchinati, Claudio Rossi i Veronika Beckers), Bura brew se počelo proizvoditi 2015.

Priča o nastanku ovog porečkog piva, nazvanog po hladnom jadranskom vjetru, također je vezana za povratak iz inozemstva. Alessandro i Veronika, danas muž i žena, upoznali su se u Dublinu i nakon izvjesnog vremena odlučili su napustiti posao u IT sektoru i otvoriti pivovaru u Istri. Za svega nekoliko godina pivovara je dostigla proizvodnju od 50 tisuća litara godišnje, osvajajući preko 120 barova, trgovina i restorana u Hrvatskoj, Italiji, Švicarskoj i Austriji. “Ljudima je dosadilo da piju industrijska piva lošeg kvaliteta“, kaže Alessandro, objašnjavajući uspjeh Bure.

Problem masovnog iseljavanja

Barba i Bura su dvije nesvakidašnje priče. Tisuće Hrvata, naročito mladih, putuje u suprotnom pravcu, odlučujući se na trajni odlazak iz zemlje. U jednom nedavnom izvješću Europske mreže za socijalnu politiku podsjeća se da “iako su statistički podaci ograničeni, brojne naznake sugeriraju da se Hrvatska od ulaska u Europsku uniju 1. srpnja 2013. suočava s novim valom iseljavanja“. Fenomen emigracije, čije je tačne razmjere veoma teško utvrditi, redovita je tema hrvatskih medija.

U izvješću Europske mreže za socijalnu politiku također se navodi da, dok podaci Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (DZS) pokazuju da se tijekom 2015. iz Hrvatske iselilo 29 tisuća građana, a tijekom 2016. više od 36 tisuća, vlasti Njemačke i Irske – zemlje koje su najčešće destinacija hrvatskih emigranata – zabilježile su još veće brojke. Prema podacima njemačkih vlasti, u periodu između 2014. i 2015. broj doseljenika iz Hrvatske porastao je za 32 tisuće, dok su irske vlasti zabilježile skok broja hrvatskih imigranata sa oko tisuću u 2009. na preko 5 tisuća u 2016. (prema podacima DZS-a tijekom 2015. nijedan hrvatski državljanin se nije iselio u Irsku).

Iako se brojke po ovom pitanju razilaze, u Zagrebu je alarm za uzbunu već odavno zazvonio. Vlada premijera Plenkovića povećala je proračun Ministarstva socijalne politike i mladih (koje je u međuvremenu preimenovano u Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku), a zagrebački Jutarnji list nedavno je objavio da, prema nekim statističkim procjenama, Hrvatska ima manje od 4 milijuna stanovnika, dok je prema poslednjem popisu iz 2011. broj stanovnika iznosio 4,28 milijuna. Ulazak u Europsku uniju, koji je hrvatskim državljanima omogućio slobodu kretanja i boravka na teritoriji država članica, doveo je do porasta trenda iseljavanja.

Glavni razlozi iseljavanja su nemogućnost zapošljavanja – u Hrvatskoj stopa nezaposlenosti mladih iznosi 27%, a još je viša tijekom zimskih mjeseci i u unutrašnjosti – , životni standard, relativno nizak u odnosu na ostale države članice (prosječna mjesečna plaća u Hrvatskoj iznosi oko 750 eura) i “manjak perspektive“.

U istraživanjima provedenim među mladima koji namjeravaju emigrirati, kao razlozi za takvu odluku redovito se navode politički faktori, te želja za životom u državi koja “funkcionira“ i u kojoj se cijeni obrazovanje.

Značaj EU sredstava

Ostati u Hrvatskoj i pokrenuti vlastiti biznis nije mala stvar. Davor Simičić i Matija Mrazek, tvorci piva Varionica, dobro se sjećaju poteškoća s kojima su se suočavali tijekom prvih godina poslovanja. Podrijetlom iz Splita i Zagreba, registrirali su svoju pivovaru 2014, “nakon godinu dana planiranja i borbe s birokracijom“. “Prve dvije godine rada bile su teške“, prisjeća se Davor Simičić. “Polovica proizvodnje jedva da je pokrivala troškove“, prije svega vezane uz najam pivovare. Dobivanje sredstava iz europskih fondova otvorilo je nadu u uspješnu budućnost.

Prije šest mjeseci, vlasnici Varionice dobili su bespovratna europska sredstva u iznosu od 4,8 milijuna kuna za izgradnju vlastitog pogona, koji će imati tri puta veći kapacitet od onog koji trenutno koriste. Danas pivovara proizvodi 120 tisuća litara piva godišnje. “Teško uspijevamo zadovoljiti potražnju“, kaže Davor. Varionica trenutno zapošljava četiri radnika, a do kraja godine namjerava primiti još šest.

Poput Davora Simičića i Matije Mrazeka, i Miroslav Šuvak planira aplicirati za dobivanje sredstava iz EU fondova za izgradnju nove pivovare. Miroslav je, zajedno sa svojih šest partnera, lansirao Novu Rundu, jedno od najpopularnijih craft piva u hrvatskim kafićima. Proizvedeno na način koji ne zahtjeva pakovanje u limenke niti boce, “ovo nefiltrirano i nepasterizirano pivo može se naći samo za šankom“. Ova odluka se može učiniti isuviše radikalnom, ali tijekom godina se isplatila. Osnovana 2013, Nova Runda danas proizvodi čak 161 tisuću litara piva godišnje.

S obzirom da je jedan od prvih proizvođača zanatskog piva u Hrvatskoj – definiše sebe kao “ambasadora craft piva“ jer najveći dio svog vremena provodi obučavajući barmene, konobare i vlasnike lokala – , Miroslav Šuvak bi mogao otvoriti put svojim kolegama i kada je riječ o korištenju europskih fondova. U Hrvatskoj naime nedostaju projekti koji bi osigurali maksimalno povlačenje raspoloživih sredstava iz EU fondova.

Nedovoljna iskorištenost europskih fondova

U ožujku 2018. hrvatska ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije Gabrijela Žalac izjavila je da je Hrvatska dosad iskoristila svega 39% od ukupo 10,7 milijardi eura koliko joj stoji na raspolaganju iz EU fondova za period 2014-2020. “Cilj nam je da do kraja ove godine ugovorimo 60% od ukupne alokacije“, izjavila je ministrica, dodajući da bi do kraja 2020. trebalo biti iskorišteno 90% od ukupnih raspoloživih sredstava.

Na lošu iskorištenost europskih fondova nedavno je skrenuo pozornost i guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić, praveći presjek stanja u hrvatskom gospodarstvu pet godina nakon ulaska u Europsku uniju (kao najveći napredak naveo je porast robnog izvoza za 40 posto). Krajem svibnja premijer Andrej Plenković, predstavljajući novog ministra ekonomije Darka Horvata svojim koalicijskim partnerima, izrazio je nadu da će novi ministar doprinijeti “boljem korištenju europskih fondova“, a važnost tog pitanja nedavno je istaknula i Europska središnja banka.

Ovo kašnjenje u povlačenju sredstava iz EU fondova vezano je za činjenicu da predpristupni fondovi, kao i oni iz prethodnog programskog razdoblja nisu bili u potpunosti iskorišteni u predviđenom roku, kao i za to da se know-how neophodan za pripremu projekata za financiranje iz europskih fondova razvija prilično sporo.

Kao i u slučaju emigracije, i u ovom kontekstu iskustvo mladih pivara predstavlja pozitivni izuzetak. Apliciranje za sredstva iz EU fondova komplikovan je poduhvat (prema riječima Davora Simičića iz Varionice, zahtijeva dvije godine rada), ali ne i neizvodljiv. A kada se jednom dobiju, europska sredstva otvaraju nove mogućnosti.

Pet godina nakon ulaska Hrvatske u EU ne preostaje nam ništa drugo nego nazdraviti ovoj godišnjici s hrvatskim zanatskim pivom, u nadi da će ovaj mali sektor u usponu postati model uspjeha za cijelu zemlju. Živjeli!

 

Parlamento europeo

Ovaj članak/prijevod nastao je u okviru projekta Parlament prava , koji je sufinanciran sredstvima Europske unije. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa i ni na koji se način ne može smatrati da odražava gledišta Europske unije.


I commenti, nel limite del possibile, vengono vagliati dal nostro staff prima di essere resi pubblici. Il tempo necessario per questa operazione può essere variabile. Vai alla nostra policy

blog comments powered by