Lica robotice

(© martan/Shutterstock)

Ne, nije u pitanju horor priča niti fantastika. U ovom komentaru roboti i zombiji postaju metafore - dramatične - političkog upravljanja dvema zemljama, Srbijom i Bosnom i Hercegovinom

19.06.2020. -  Ahmed Burić Sarajevo

Nedavna posjeta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića izložbenom prostoru Centra za robotiku i vještačku inteligenciju Učiteljskog fakulteta u Beogradu, apsolutni je hit u regiji.

U okviru tog predizbornog i u njegovom pr timu strateški osmišljenog događaja srbijanski je predsjednik razgovarao s Emom, robotom (ili je u duhu rodne ravnopravnosti pravilnije reći „roboticom“?) pametne tehnologije kojeg je razvila firma NetDragon Websoft.

Nakon predstavljanja, na pitanje predsjednika zašto je došla u Srbiju, Ema, koja razvija odnose s ljudima, odgovara: “Ja volim Srbiju. S obzirom da sam oblik pametne tehnologije, očigledno je da biram da budem u Srbiji. Ne samo zbog izuzetnih ljudi, bogate tradicije i prirode, već zato što je to zemlja koja pred sobom ima svetlu budućnost. Zbog izuzetnih umova ove zemlje, došla sam da unapredim obrazovanje dece u Srbiji, uz pomoć savremenih obrazovnih tehnologija iz Kine, učenje jezika i usavršavanje naučnih disciplina. Centar za robotiku i veštačku inteligenciju u kome radim omogućiće deci najbolje obrazovanje na ponos svih roditelja, a Srbija će postati jedna od najnaprednijih zemalja baš kako bi i trebalo da bude“.

Nakon što je Ema završila svoj kratki ekspoze, Vučić zaneseno pogleda prema kineskoj ambasadorici Chen Bo, a na snimku se čuje osmijeh olakšanja i razdraganosti. I Ema je, vjerovatno, jedan od aduta kojima će Vučić na izborima, sasvim izvjesno, do nogu potući sve svoje protukandidate.

Vrijeme globalnog raspada političke logike apsolutno ide na ruku lokalnim diktatorima: stabilni glasači u okruženju Janše u Sloveniji, Orbana u Mađarskoj i svemoćni Putin, koji iz Rusije šalje vjetar u leđa, svjedoče da još dugo neće biti drugačije.

Praktično, cijele generacije su napustile Balkan, ostavivši ga emocionalno osakaćenim, narcisoidnim kriminalcima koji su društvenu svojinu prenijeli u privatno vlasništvo i iskoristili je za osnovni fundus svog kapitala. Narodi, izluđeni ratovima i nacionalnom retorikom su, zapravo, pristali na sve “samo da se ne puca“, i danas imamo to što je na sceni. Okoštale nacionalističke pokrete koji se manevrima i, zapravo, kupovinom glasova i zapošljavanjem glasača u državnom sektoru održavaju na vlasti.

U tom smislu, kako god da se završe srbijanski parlamentarni izbori, to neće previše utjecati ni na promjenu politike, niti na stanje u njoj.

Bilo kako bilo, robotica Ema će, sudeći prema istraživanju Instituta za sociološka istraživanja Filozofskog fakulteta , imati dosta posla u srpskom obrazovanju. Naime, Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji je tokom 2019. godine proveo, a nedavno objavio rezultate iz srednjih škola u pet gradova u Srbiji, i to Beogradu, Novom Pazaru, Nišu, Kragujevcu i Novom Sadu. Brojke, zapravo, ne treba unaprijed komentirati, iako u njima ima razočaravajućih nalaza: negativni stereotipi prema LGBT zajednici, odgovori o abortusu kao grijehu, pa i potrebama da se partnerica ponekad i fizički “podsjeti“ na ispunjavanje bračnih dužnosti.

Što se tiče odnosa prema susjedima, stvari ovako stoje: više od polovine ispitanih (uzorak je oko 900 ispitanih) smatra da je Kosovo srce Srbije i da ga Srbija neće dati. Slijedeći takve okolnosti broj mladih koji ne misle da su Srbi nevini u posljednjim ratovima na području bivše Jugoslavije, i nije tako mali: ima ih čak 32 posto. Onih koji priznaju genocid nad Bošnjacima u Srebrenici je čak 38,2 odsto, i to ostavlja neku nadu da su ispitani, relativno solidan grunt gdje bi robotica Ema mogla ostvariti solidne rezultate u oblasti obrazovanja, i unapređenja razumijevanja uloge zemlje i naroda koje voli u novijoj povijesti Jugoistočne Evrope.

Zamislite, nadalje, roboticu Emu kako dobija posao u školi u Šapcu, a zadatak joj je da djeci objasni ko su (bili) Ratko Mladić i Radovan Karadžić. Koje čak 31,2 posto ispitanih stavlja u red ratnih zločinaca. Razred bi, dakle, bio podijeljen, a nadjačali bi oni koji misle da dvojac osuđen u Haagu nije kriv, baš kao što više od pola ispitanika smatra da Srbi nisu odgovorni za zločine na Kosovu, krajem devedesetih godina prošlog vijeka. Teško bi Emi bilo održati čas u takvoj atmosferi, ali postoji i druga strana priče. To su stavovi o pomirenju, u kojima čak 43 posto ispitanih vjeruje u mogućnost pomirenja Srba i Hrvata, čak 53 posto u pomirenje Bošnjaka i Srba, a 23 posto između Albanaca i Srba. I još, više od polovine ispitanih smatra da su za ratove krive političke elite, a ne narodi.

Što se Bosne i Hercegovine tiče, odnosno njezinog najbrojnijeg naroda, njihov vođa Bakir Izetbegović se ne druži s robotima, jer ih ruku na srce u BiH i nema, ali se glatko može reći da se ponaša kao – zombi. Posljednji intervju, nakon pauze od nekoliko mjeseci dao je prije mjesec dana, ali nikome od zvaničnih državnih, ili respektabilnih privatnih medija, nego opskurnoj Muslimanskoj televiziji Igman, u kojem su izbjegnuta skoro sva moguća suštinska pitanja. Taj “zombieview“ je primjer medijskog beščašća, besmislena hagiografija, još besmislenijeg čovjeka, kojeg su nepovoljne historijske okolnosti stavile u priliku da vodi jedini evropski narod nad kojim je poslije Drugog svjetskog rata počinjen genocid.

Zato se, ovih dana, kao valjda nikada prije, pokazuje sav paradoksalizam održavanja izbora u ovom dijelu Evrope. One snage koje zagovaraju bojkot izbora u Srbiji, naprosto, su procijenile da nemaju dovoljno snage da uzdrmaju osmogodišnju vladavinu Vučića i Srpske napredne stranke. Za nadolazeće izbore u BiH, s nivoa građanske neposlušnosti, možda bi i najbolje bilo bojkotirati izbore. Ali, to bi onda značilo status quo , a to je upravo ono što žele i Izetbegovićeva Stranka Demokratske Akcije i Hrvatska demokratska zajednica.

Koje su nakon deset godina neodržavanja izbora u Mostaru, konačno potpisale sporazum o tome da se izbori u tom gradu, ipak, održe. Ali, ne zato što im je stalo da im tamo bude bolje. Nego zato da, kao i dosad, ostanu na vlasti. I da se loša beskonačnost nikada ne prekine.


I commenti, nel limite del possibile, vengono vagliati dal nostro staff prima di essere resi pubblici. Il tempo necessario per questa operazione può essere variabile. Vai alla nostra policy

blog comments powered by