Da bi joj Međunarodni monetarni fond odobrio novi, stabilizacioni stendbaj aranžman od tri milijarde evra u naredne dve godine, Srbija mora dobro da „pritegne kaiš" i što pre usvoji mere kojima će popuniti manjak u nacionalnom budžetu, a najbolje je da počne - od smanjenja državne administracije

08.04.2009. -  Aleksandra Mijalković Belgrado

„U Srbiji ne uspeva ništa što stiže iz sveta, pa neće ni ova svetska kriza!". Ovaj vic, koji je donedavno bio veoma omiljen i često citiran u ovdašnjoj javnosti - a prethodile su mu vedre procene mnogih srpskih političara i „eksperata" - danas je malo kome smešan. Pokazalo se, naime, da je ne samo neosnovan, već i netačan: kriza se na Srbiju snažno odrazila, sa svim svojim bolnim, nimalo šaljivim posledicama, koje su već osetile druge zemlje. Naš problem je, međutim, što za razliku od nekih drugih, spremnijih, spretnijih i jačih privreda, srpska udar dočekuje slaba i ranjiva, a pomoć očekuje od jednako slabe i, dodatno, loše organizovane, preglomazne i preskupe države.

Navedene manjkavosti sad su postale glavna prepreka u sprovođenju vladinog plana, proisteklog iz prošlonedeljnog dogovora sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), sa ciljem da se ispune osnovni uslovi za dobijanje tri milijarde evra finansijske pomoći od ove organizacije, u vidu „stendbaj" aranžmana koji će trajati do 2011. godine. Naime, da bi Bord direktora MMF-a odobrio ovaj aranžman početkom maja - a onda bi prva sredstva Srbija mogla da povuče već srediniom maja i tako održi makrekonomsku stabilnost - potrebno je da srpska vlada što pre nađe način da „pokrije" manjak od 100 milijardi dinara (odnosno oko milijardu evra) u nacionalnom budžetu. 31. marta, Guverner Narodne banke Srbije Radovan Jelašić izjavio je da bi dogovor o tome kako prištedeti ovoliki iznos u državnoj kasi trebalo da bude u Vladi postignut najkasnije sledeće sedmice.

Sporni „solidarni porez"

Među merama koje su ozbiljno uzete u razmatranje - a sve, istakao je Jelašić, moraju biti neinflatorne - prvu grupu čine one usmerene na smanjenje troškova državne, pokrajinske i lokalne administracije (tu spada i zamrzavanje plata, smanjenje izdataka za budžetske korisnike i uplata 100 odsto dobiti javnih preduzeća u budžet), od čega se očekuje 67 milijardi dinara uštede, i povećanje budžetskih prihoda za 34 milijarde dinara (što pre svega znači nove poreske obaveze).

Najkontropverznijim se pokazao predlog o uvođenju takozvane privremene naknade, odnosno „solidarnog poreza" od šest odsto na zarade i penzije, kojem se srpska javnost žestoko usprotivila. Zašto?

"Šest odsto je veoma visoka stopa za one koji imaju veoma niska primanja. Kad imate 13.000 dinara plate ili penzije, svaka stopa na tom nivou primanja je ogromna" - rekao je potpredsednik Vlade Božidar Đelić, založivši se za indirektno oporezivanje, akcize i povećanje PDV-a.

Guverner Jelašić, međutim, smatra da je povećanje PDV-a krajnja mera i da bi uštede trebalo ostvariti na drugoj strani, pre svega smanjenjem troškova u pojedinim ministarstvima. Čak i Diana Dragutinović, ministarka finansija Srbije koja se u početku veoma zalagala za"solidarni porez", izgleda odustaje od ove toliko nepopularne mere.

Nova je ideja da se umesto solidarnog poreza uvede porez samo za zaposlene u državnoj administraciji i javnim preduzećima čije plate prelaze republički prosek od 31.121 dinara, a pominje se i otpuštanje viška zaposlenih u Vladi i celokupnoj državnoj upravi, kao i dodatno smanjivanje troškova menadžera u javnim preduzećima, piše „Blic" pozivajući se na nezvanične izvore u Vladi Srbije.
I predsednik Srbije Boris Tadić je ukazao na loše posledice uvođenja „poreza solidarnosti", koji bi značio masovno smanjenje plata, što bi izazvalo smanjenje potrošnje, pa samim tim i proizvodnje. Uz rast sive ekonomije, u privredi bi usledili otkazi, a preduzeća bi upala u ponor iz kojeg bi Vlada teško izvukla planiranih 26 milijardi dinara. Tadić je primetio da bi smanjenje broja ministarstava moglo da obezbedi efikasniji način rada u Vladi, ali ne i veliku štednju i smanjenje potrošnje - za to je potrebno smanjiti državnu administraciju.

Kako Vlada brine o građanima

Šta će, od svega, biti prihvaćeno?
Državni sekretar u Ministarstvu finansija Slobodan Ilić izjavio je juče da su „sve dosad pominjane opcije za budžetske uštede u Vladi Srbije još na stolu, uključujući i uvođenje šest odsto solidarnog poreza na primanja veća od 12.000 dinara". I pored toga, „Fajnenšel tajms" kritikuje srpsku vladu smatrajući da se, „uplašena ljutitim reakcijama javnosti i pretnjama štrajkovima", predomislila oko ovog poreza, za koji list kaže da je „jedan od uslova novog stendbaj aranžmana Srbije sa MMF-om".
Činjenica je, na koju sad ukazuju i ministri i finansijski stručnjaci, da će bilo koja mera za koju se Vlada odluči, biti oštra i teška za sprovođenje, bez obzira da li se radi o uvođenju solidarnog poreza ili o smanjenju izdataka ministarstava, i u tom smislu celu državu i sve građane čekaju neprijatna vremena. „Uvodi se velika štednja!", naglasio je Mlađan Dinkić, potprednik vlade i ministar ekonomije, odmah posle sastanka sa timom MMF-a, a premijer Mirko Cvetković je dodao da će „država biti uzor štednje".

„Da li smo baš tokom sastanka sa MMF-om otkrili da nam je država (pre)skupa? Naravno da ne. Da li smo to znali i kad je nova koalicija, pogađajući se, odlučila da formira vladu sa rekordnih 25 ministarstava? Znali smo, dabome. Da li smo mogli blagovremenije, sa više plana i sistematičnosti, da uđemo u reformu državne uprave, da je racionalizujemo i modernizujemo? Mogli smo, ali nismo. To odlaganje sada ima novu, višu cenu" - primećuje u svom komentaru Milan Mišić, spoljnopolitički urednik beogradske „Politike". A saradnik Instituta za tržišna istraživanja Saša Đogović konstatuje: „Umesto da se krenulo obrnutim smerom, odnosno od smanjenja javne potrošnje i sveukupnih troškova koje proizvodi ovolika državna administracija, odnosno ovako sačinjena Vlada Republike Srbije, uvek se izlaz nalazi na nekom drugom kraju - na privredi i stanovništvu".

Još stranih kredita

Šef misije MMF-a za Srbiju Albert Jeger ukazao je da, u situaciji u kojoj Srbija beleži pad BDP, državni rashodi su veći od prihoda, a popriličan je i munus u tekućim plaćanjima prema svetu, naša zemlja mora da pristupi obimnom paketu mera fiskalnog prilagođavanja. U prevodu, to znači da će i građani, na ovaj ili onaj način, platiti ceh. Dobra je vest da je bankarski sektor u zemlji „u dobrom stanju" i da će deset najvećih inostranih banaka koje posluju u Srbiji nastaviti nastaviti ovde svoju kreditnu aktivnost, a od Svetske banke dobićemo kredit u iznosu od 50 miliona dolara, sa rokom otplate na 20 godina, namenjen jačanju administracije kroz stabilniji finansijski sektor.

"Za Srbiju je značajno da u vreme ekonomske krize dobija podršku budžetu", rekao je šef beogradske kancelarije Svetske banke Sajmon Grej i najavio da očekuje još jedan zajam za budžet Srbije, koji je naša zemlja zaslužila „uspešnim reformama u oblasti registracije preduzeća, uvođenjem privatnih investitora u energetski sektor i u osiguranje".

Eto bar neke koristi od onih para potrošenih za državne službenike!