Pixabay

U provinciji Ragusa, na Siciliji, stotine rumunjskih radnica žive u uvjetima suvremenog ropstva. Slučaj je došao do Europskog parlamenta, navodeći brojne zastupnike da se počnu zalagati za snažniju intervenciju Europske unije po ovom pitanju

18.05.2018. -  Iulia Badea Guéritée

(Prvobitno objavljeno na portalu VoxEurop 5. svibnja 2018)

Silvia Dumitrache me upozorava: “Nadam se da imate vremena da slušate“, započinjući priču o nečemu što se već 11 godina dešava u Italiji, državi članici Europske unije.

Po završetku priče, polako spuštam slušalicu: ono što sam čula nije opis neke noćne more, već svakodnevica brojnih rumunjskih migrantkinja. Ropstvo još uvijek postoji. I utoliko je strašnije jer, veoma često, biva prećutno prihvaćeno.

“Sve počinje u Rumunjskoj“, kaže Silvia Dumitrache, predsjednica Udruženja rumunjskih žena u Italiji (ADRI), “u regiji Botoșani, jednoj od najzaostalijih u zemlji, odakle su žene počele emigrirati 2007. Val iseljavanja se nikada nije zaustavio. Idu u Italiju, u Ragusu, da beru rajčice. I često odlaze nesvjesne onoga što ih čeka. Najtužnije od svega je to što čak i kada uspiju pobjeći iz tog pakla, na kraju se uvijek vrate, zarobljene u spirali dugova: osobe od kojih su pozajmile novac za put u Italiju tjeraju ih da se ponovo vrate ne bi li zaradile ono što im duguju“.

Kako priča odmiče, postaje sve strašnija, kao da je izvučena iz nekog starog romana o ropstvu. Afera nije nova, s vremena na vreme izbija na površinu, privlačeći pažnju medija. Nižu se policijske racije, posjete predstavnika vlasti, ponekad se nazire pokoji tračak nade.

Ropstvo na kapiji Europe

Iza naizgled bezazlene aktivnosti uzgoja rajčica u provinciji Ragusa, koja je tijekom vremena postala najveći talijanski izvoznik rajčica u Europu, krije se jedan od najprljavijih biznisa na starom kontinentu.

Sve je počelo nakon pristupanja Rumunjske Europskoj uniji 2007. godine, kada je ogromni val rumunjske radne snage preplavio tržišta Italije, Španjolske, Francuske i Velike Britanije. Brojne Rumunjke odlaze da rade u Ragusu, gdje bivaju primorane imati seksualne odnose s poslodavcima pod prijetnjom otpuštanja. “Rumunjska radna snaga bila je najpodatnija, najspremnija prihvatiti kompromise“, kaže Silvia Dumitrache.

“Rumunjke već žive u nekoj vrsti ropstva kod kuće, muževi ih tuku... Mnoge od njih odlaze iz Rumunjske upravo da bi pobjegle od tog nasilja. Kažu da, iako trpe izrabljivanje, u Italiji bar nešto zarade. Postoji još jedan važan aspekt: žene koje rade na poljima imaju mogućnost, ako pristanu na seksualne odnose s poslodavcima, dovesti djecu da žive s njima, dok njegovateljice u kućanstvu to ne mogu“.

Potom su se počeli pojavljivati članci, prvo u talijanskoj štampi, a onda i u Guardianu . Objavljena je i jedna knjiga pod naslovom "Voi li chiamate clandestini" (Vi ih zovete klandestinci), a slučaj je dokumentovala i talijanska nevladina udruga Proxima.

Policija i tužilaštvo su odavno upoznati s cijelom pričom, no malo što je poduzeto, između ostalog i zbog ograničenih sredstava kojima raspolažu ove institucije. Prema riječima Silvie Dumitrache, da bi problem bio ozbiljno shvaćen bilo je potrebno – ironija svoje vrste – da dođe do protesta nekolicine vlasnika plantaža, zabrinutih zbog toga što je, nakon pisanja štampe, došlo do bojkota proizvoda iz Raguse. “Njihovi pritisci, uključujući lobiranje na europskoj razini, pokrenuli su stvari s mrtve tačke. Počela su uhićenja pripadnika mafije, koja ima kontrolu nad ovim biznisom. Ali to nije bilo dovoljno“.

Ovi događaji, koji su se više puta našli pod reflektorima europskih medija, privukli su pažnju svjetske javnosti i, što je najbitnije, europskih institucija. To je, u izvjesnom smislu, i bilo za očekivati jer iako u ovom području postoje zakoni, u praksi se nedovoljno primjenjuju.

Na zahtjev nekolicine eurozastupnika, delegacija Odbora Europskog parlamenta za prava žena i jednakost spolova ( FEMM ) – u čijem sastavu se našla i aktualna rumunjska premijerka Viorica Dăncilă, koja je bila zastupnica Europskog parlamenta do siječnja 2018 – posjetila je Ragusu . Brojni eurozastupnici uputili su Europskoj komisiji pitanja u vezi s ovim slučajem, a rumunjska i talijanska vlada su pokrenule bilateralne razgovore.

Na europskoj razini su usljedile rezolucije, formiranje radnih grupa, ispitivanja, a na lokalnoj razini brojna uhićenja i racije. Bilateralne posjete su se intenzivirale, i u svibnju prošle godine rumunjska vlada je pokrenula program pod nazivom “Kreni informiran!“, u cilju pružanja adekvatnih informacija građanima koji namjeravaju emigrirati. Osim toga – kako navodi zastupnik Europskog parlamenta Emilian Pavel – rumunjska i talijanska vlada usvolije su niz zajedničkih mjera. Emilian Pavel, član Saveza liberala i demokrata za Europu, jedan je od zastupnika Europskog parlamenta koji se od prošle jeseni neprekidno zalažu za okončanje slučajeva ropstva diljem Europe.

Paneuropski bojkot proizvoda iz Raguse?

“Izvjesna otkrića neumitno izazivaju snažne reakcije, a zastupnici Europskog parlamenta su izuzetno osjetljivi na rodna pitanja i posvjećuju im veliku pažnju. Još uvijek nije prekasno da se organizuje paneuropski bojkot proizvoda koji dolaze iz područja gdje se praktikuje ropstvo, ili koji su plod takvih praksi. Držati jedno ljudsko biće, jednu ženu, u ropstvu, predstavlja poniženje za sva ljudska bića“, kaže rumunjski eurozastupnik.

“Europske institucije mogu i moraju djelovati u skladu sa svojom misijom i ugovorima EU. Mnogo toga može biti učinjeno na europskoj razini, poput praćenja primjene važeće europske regulative i vršenja pritiska na pojedine zemlje da brže implementiraju međunarodne ugovore. Ali iznad svega, treba pružiti konkretnu potporu žrtvama! Ovi slučajevi se moraju naći pred sudom. Nažalost, to je teško ostvariv cilj. Potpuno je razumljivo da žrtve ropstva, nakon godina poniženja, teško pronalaze snagu da se bore za pravdu. Ja sam član Odbora Europskog parlamenta za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove; borimo se protiv rodne diskriminacije i vršimo pritisak na države članice da ratificiraju Istanbulsku konvenciju protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, usvojenu od strane Vijeća Europe 2011. godine“, objašnjava Pavel.

Prema njegovom mišljenju, jedan od faktora koji u najvećoj mjeri doprinose ovom problemu jeste crno tržište rada. Mnoge žene su se našle u ovakvoj situaciji zbog toga što talijanske vlasti ne uspijevaju efikasno suzbiti rad na crno. ”Siva ekonomija funkcionira po jednostavnom principu, ali ima strašne posljedice. Crno tržište rada dovodi do zlostavljanja, povećava nejednakosti, uzrokuje tragedije. Svi moramo biti mnogo odlučniji u njegovom suzbijanju”, zaključuje Pavel.

Parlamento europeo

Ovaj članak/prijevod nastao je u okviru projekta Parlament prava , koji je sufinanciran sredstvima Europske unije. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa i ni na koji se način ne može smatrati da odražava gledišta Europske unije.


I commenti, nel limite del possibile, vengono vagliati dal nostro staff prima di essere resi pubblici. Il tempo necessario per questa operazione può essere variabile. Vai alla nostra policy

blog comments powered by