Srbija, sve dalja od EU
Iako se Srbija formalno nalazi na evropskom putu, događaji koji su se desili poslednjih nedelja još jednom otvaraju ozbiljna pitanja o stanju vladavine prava, funkcionisanju institucija, osnovnim pravima i slobodama i prirodi aktuelnog režima u Beogradu

Beograd, sedište Skupštine Republike Srbije ©ColorMaker/Shutterstock
Beograd, sedište Skupštine Republike Srbije ©ColorMaker/Shutterstock
Ubistvo Aleksandra Nešovića “Baje”, kojeg su službe bezbednosti i mediji godinama dovodili u vezu sa organizovanim kriminalom, u beogradskom naselju Senjak, okolnosti u vezi sa zločinom i svojevrstan politički incident tokom Samita EU i Zapadnog Balkana u Tivtu delovi su istog političkog mozaika.
Istovremeno, Odbor za spoljne poslove Evropskog parlamenta usvojio je novi izveštaj o Srbiji uz kritične ocene stanja demokratije, medijskih sloboda i vladavine prava.
Slučaj “Senjak”
Slučaj “Senjak” postao je mnogo više od klasične kriminalističke istrage. U centru pažnje nisu samo okolnosti ubistva, već tvrdnje o mogućem prikrivanju tragova, umešanosti pripadnika policije i reakciji zvaničnika državnih institucija.
Aleksandar Nešović, označen kao pripadnik kriminalne grupe Dejana Stojanovića Keke, ubijen je 12. maja usred dana u elitnom beogradskom restoranu. Prema navodima Višeg javnog tužilaštva, Nešović je došao na sastanak sa Sašom Vukovićem Bosketom, o kojem javnost do ubistva nije mnogo znala.
Nešovića je na sastanak pozvao sada već bivši načelnik beogradske policije Veselin Milić, koji je slovio za čoveka od poverenja predsednika Vučića. Za ubistvo se tereti pomenuti Boske, a više osoba je privedeno i zadržano zbog sumnje na pomaganje nakon izvršenja krivičnog dela.
Ovaj slučaj sam po sebi ne bi bio značajna vest da nema ozbiljnu političku konotaciju i da nije obeležen brojnim kontroverzama.
Pre svega, javnost je za slučaj saznala gotovo tri dana nakon počinjenog ubistva, a telo ubijenog je pronađeno tek jedanaest dana kasnije. Spekuliše se da je vremenski period od ubistva do pojavljivanja informacija u javnosti iskorišćen za prikrivanje tragova.
Nesporno se zna da je Veselin Milić, donedavno praktično drugi čovek srpske policije kao načelnik policije najvećeg grada u zemlji, pozvao ubijenog Nešovića u restoran. Spekuliše se da je Milić hteo da reši nesuglasice između ubijenog Nešovića i Vukovića koji je optužen za ubistvo. Milić je u restoranu bio sa još nekoliko pripadnika policije.
Utvrđeno da je na Vukovića pucano u restoranu, kao i da je telo kasnije prebačeno na lokaciju u Vojvodini. Veselin Milić je uhapšen i na teret mu se stavlja prikrivanje tragova. Interesantno je da je jedino vlasnik restorana u iskazu pred tužilaštvom naveo da se ubistvo zaista desilo za stolom, dok su se ostali, uključujući konobare, branili ćutanjem.
Prema medijskim napisima, Milić tvrdi da je bio na sastanku sa pomenutom dvojicom, da je sa ubijenim bio u odličnim odnosima i da nema motiv za ubistvo, kao i da je restoran napustio pre ubistva, a da je o svemu sačinio službenu belešku čim je saznao da je Nešovićeva supruga prijavila muževljev nestanak.
U Srbiji se odavno govori o vezama između policije i organizovanih kriminalnih grupa. Slučaj “Senjak” je posebno interesantan jer dolazi u vreme velikih političkih i društvenih previranja, kao i zbog sumnje da su pripadnici policije učestvovali u prikrivanju zločina.
Veselin Milić se u javnosti prepoznaje kao blizak saradnik i donedavno savetnik Aleksandra Vučića. Javnost je posebno zainteresovana za otkrivanje razloga zbog kojih se Milić nalazio u restoranu sa osobom koja je “bezbednosno interesantna” i kakve su njegove veze sa organizovanim kriminalnim grupama.
Građanima je odavno jasno da Srbija izgleda kao poprište nekog niskobudžetnog krimi filma. Iako je vrlo teško povlačiti paralele sa devedesetim godinama i procvatom kriminala u Srbiji, nije teško zaključiti da je organizovani kriminal ozbiljno ušao u sve pore društva, ali i političkog sistema.
Samit EU-Zapadni Balkan u Tivtu
Dok se u Srbiji, kao i u EU, pažljivo pratio slučaj “Senjak”, desilo se nešto što je na trenutak skrenulo pažnju sa pomenute istrage. Naime, uoči samita EU-Zapadni Balkan u Tivtu, crnogorske vlasti zabranile su ulazak grupi od 87 državljana Srbije koji su doputovali čarter letom iz Beograda.
Crnogorska policija je u kratkom saopštenju poručila da se radi o licima za koje je procenjeno da predstavljaju bezbednosni rizik za skup na kojem su najavljeni visoki evropski zvaničnici.
Nediplomatskim rečnikom, u Tivat su sleteli muškarci koji su u Srbiji uglavnom poznati, ali ne po dobru. Mnogi od njih prepoznati su imenom i prezimenom, zna se da su bliski Srpskoj naprednoj stranci (SNS), a za neke je sa sigurnošću utvrđeno da su učestvovali u prebijanju demonstranata i “obezbeđivanju Ćacilenda”.
Pomenuta grupa “turista” u gotovom istovetnim uniformama (crne majice, trenerke, kačketi), uz obilje tetovaža po kojima su postali poznati, za cilj je imala da organizuje podršku predsedniku Srbije koji je dan nakon njih trebalo da dođe u Crnu Goru.
Nisu uspeli da obave zadatak s obzirom na to da ih je crnogorska policija zadržala nekoliko sati i ukrcala na let za Beograd. Kod muškaraca su pronađeni transparenti “Srbija pobeđuje” i sistemi za komunikaciju. Da nije bilo sramotno gledati i od ovoga slučaja bi mogao da bude snimljen film i to neka dobra parodija.
Nekoliko dana javnost nije znala kome je palo na pamet da grupu muškaraca pošalje u Tivat, sa kojim ciljem, ko je organizovao i platio putovanje. Detalje je otkrio predsednik Vučić, koji je prethodno najavio da će o događaju govoriti u Crnoj Gori, jer je, za razliku od svojih crnogorskih kolega, hrabar.
Tako smo saznali da je neko iz predsednikove stranke okupio muškarce i poslao ih u Tivat da bi obradovali predsednika. U Crnoj Gori su se, danima pre samita, pojavili transparenti “Studenti pobeđuju”, “Pumpaj” i drugi sa eksplicitnim uvredljivim porukama za Vučića. Predsednik je preuzeo odgovornost na sebe, rekao da će se lično razračunati sa organizatorima izleta u Tivat, dodajući da mu, iako je namera bila dobra, ne treba podrška, jer može sve da izdrži.
Vučić je rekao da Crnogorci nisu dobri domaćini jer on nikada ne bi dozvolio da slične poruke koje vređaju političke predstavnike Crne Gore osvanu u Srbiji dok su oni u poseti. Pitao je crnogorske vlasti kako im pomenuta grupa muškaraca nije bila bezbednosno sumnjiva kada su dolazili u pomoć da gase požare po crnogorskoj obali.
Studentske parole odavno su prešle granice Srbije, a režim i dalje pokušava da zakrpi rupe gde god je to moguće. Tako je bilo i kada su slali svoje navijače da na Evropskom prvenstvu u košarci zaustave srpske navijače koji su podržavali studente. Ne čudi dakle da je isti scenario pokušan u Tivtu.
EU izveštaj
Dok u Srbiji tinja mnoštvo političkih požara koji se ne gase već skoro dve godine, iz Brisela je stigao izuzetno kritičan izveštaj, u kojem se konstatuju stagnacija i nazadovanje u oblastima demokratije, vladavine prava, slobode medija i izbornih uslova. Posebna pažnja posvećena je pritiscima na nezavisne institucije, ukidanju nezavisnih medija, političkoj polarizaciji i problemima u funkcionisanju pravosuđa.
Za Brisel, ključni problem Srbije više nije nedostatak formalnih reformi, već da li uopšte postoje institucije koje funkcionišu nezavisno od političke moći. Stoga se očekuje da će naredna rezolucija EP biti ozbiljan signal upozorenja Beogradu. Tome u prilog idu i poruke koje su Vučiću prenete u Tivtu.
Deo analitičara smatra da se u Briselu mnogo više govori o Crnoj Gori i da je Srbija izgubila ulogu najvažnijeg partnera u regionu. Prema navodima pojedinih medija u Beogradu, nemački kancelar Merc je Vučiću preneo jasnu poruku da je članstvo u EU moguće, ali samo na osnovu verodostojnih reformi i meritornog napretka zemlje kandidata.







