U Gospiću, upravnom središtu Like, jedne od najrjeđe naseljenih županija Hrvatske, između obale i granice s Bosnom i Hercegovinom, otprilike 37.000 tona otpada ilegalno je odloženo na periferiji grada. Najveći dio otpada je zakopan te već pomiješan sa zemljom. Dio materijala stigao je iz inozemstva, uključujući Italiju: prema Europolu, prijavljen je kao plastika namijenjena recikliranju. Ispod ilegalnog odlagališta nalazi se krš i vodonosnik iz kojeg Lika i dio sjeverne obale crpe pitku vodu.

Opasan otpad iznad vodonosnika

Na lokaciji nekadašnjeg Poljoprivredno-prehrambenog kombinata (PPK) Velebit u Gospiću, prema stručnim procjenama, nalazi se oko 37.000 tona miješanog otpada. Istraživanja su pokazala onečišćenje tla i podzemnih voda, a posebnu zabrinutost izaziva nalaz PFAS-a, skupine vrlo postojanih kemikalija koje se često nazivaju „vječnim kemikalijama“.

Prema nalazima zagrebačkog Geotehničkog fakulteta, PFAS-i su na zagađenom području u Gospiću prodrli u podzemne vode, sa zabilježenom vrijednošću od 200 nanograma po litri, što je dvostruko od propisanih europskih i hrvatskih limita.

Otkrića stručnjaka postala su tema u sklopu šire istrage Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK), posebnog dijela Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (DORH). Istraga je pokrenuta u veljači 2025., a zbog sumnje u ilegalno zbrinjavanje otpada uhićeno je trinaest osoba. Europol je tada objavio da je najmanje 35.000 tona opasnog i medicinskog otpada iz Italije, Slovenije i Njemačke ilegalno odloženo u Hrvatskoj, uz procijenjenu kriminalnu zaradu od najmanje četiri milijuna eura.

Otpad je, prema istrazi, bio deklariran kao plastika za recikliranje, iako je dio pravno klasificiran kao opasan otpad. Istraga je naknadno proširena zbog sumnje na nezakonito izdavanje dozvola, čime je priča o ilegalnom odlaganju postala i priča o mogućem organiziranom sudjelovanju državnih institucija u kriminalnim aktivnostima. Europol službeno navodi Italiju kao jednu od zemalja iz kojih je otpad ilegalno uvezen u Hrvatsku.

U 2024., prema službenom hrvatskom izvješću o prekograničnom prometu otpada, Italija je bila druga najvažnija zemlja podrijetla opasnog otpada koji je legalno stigao u Hrvatsku (2.594,38 tona, odnosno 36,5 posto ukupne količine takvog otpada). To, međutim, nije dokaz da legalno prijavljeni otpad nije završio na ilegalnim odlagalištima.

Skandal nacionalnih razmjera

Afera je postala nacionalni skandal u Hrvatskoj nakon mobilizacije stanovnika Like krajem lipnja. Prosvjedi su nastavljeni ofenzivom oporbe protiv vlade, koju je predvodio Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), a u drugoj polovici kolovoza, na zahtjev predsjednika Republike, održana je izvanredna sjednica Sabora na kojoj se raspravljalo o ilegalnim odlagalištima otpada, od kojih je Lika najveća.

Središnja vlast odbacuje optužbe da je odgovorna za trenutnu situaciju. Premijer Andrej Plenković napada oporbu da bez razloga širi histeriju, a njegov koalicijski partner, predsjednik rigidno desnog Domovinskog pokreta i potpredsjednik Hrvatskog Sabora, Ivan Penava, za aferu s otpadom optužio je čak i vlasti Jugoslavije, federacije koja ne postoji 36 godina.

Tko je izdao ovlaštenja?

Međutim, dozvole nisu izdane u Zagrebu. Ličko-senjska županija, gdje je na vlasti HDZ, ovlastila je Tipos Resurs za obradu neopasnog otpada u listopadu 2022., kada je – prema USKOK-u – na lokaciji već bilo ilegalno uskladišteno gotovo 5800 tona materijala. U Hrvatskoj su županije nadležne za gospodarenje neopasnim otpadom, dok je Ministarstvo zaštite okoliša nadležno za opasni otpad. U svibnju 2024. Državni inspektorat zatražio je i dobio opoziv dozvole, ali četiri mjeseca kasnije isti županijski ured izdao je novu dozvolu istom operateru, važeću do 2027., na temelju izvješća o inspekciji za koju USKOK sumnja da nikada nije provedena. U lipnju 2025. istraga je proširena na županijskog dužnosnika, člana HDZ-a, koji je potpisao obje dozvole.

Ispostavilo se da je ono što se događa u Lici ogledalo hrvatskog sustava (ili bolje, nepostojanja sustava) gospodarenja otpadom. Tako je je ono što je započelo kao slučaj ilegalno odloženog otpada u Gospiću, upravnom središtu Like, od lokalnog ekološkog problema postalo jedno od najvećih političkih i sigurnosnih pitanja u Hrvatskoj.

Polazeći od ovih pretpostavki, oporba zahtijeva ostavku Vlade.

Mjere Vlade i kritike oporbe

Vlada Republike Hrvatske i Ministarstvo zaštite okoliša posljednjih mjeseci inzistiraju na tome da država sanaciju provodi, da je zdravstveni nadzor pojačan te da će odgovorni za nezakonito odlaganje kazneno odgovarati. Ministarstvo je još u ožujku objavilo natječaj za prvu fazu uklanjanja 3.500 tona opasnog otpada iz Gospića. Vlada je u kolovozu dodatno naglasila da je voda za piće u Gospiću i okolici sigurna, da se provode dodatna mjerenja te da bi uklanjanje otpada moglo trajati oko godinu dana. Ministar pravosuđa Damir Habijan najavio je i uvođenje novog kaznenog djela ekocida u Kazneni zakon.

Parlamentarna oporba, međutim, tvrdi da su potezi Vlade pokušaj saniranja političke štete nakon izbijanja afere te da je vlast ignorirala dugotrajna upozorenja o ogromnim količinama opasnog otpada na ilegalnim odlagalištima te je izravno odgovorna za nastalu situaciju.

Na izvanrednoj sjednici Sabora, 20. i 21. kolovoza, koju je sazvao predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, glasalo se o četiri zaključka koje je on predložio a to su: hitna trajna sanacija odlagališta u Gospiću, izravan sastanak Vlade s građanima, nadzor svih sumnjivih odlagališta u Hrvatskoj te imenovanje glavnog državnog inspektora jer je dosadašnji uhićen još u studenome 2025. godine zbog sumnje u primanje mita.

Vladajuća većina sve je zahtjeve odbila, kao i dodatne koje je podnijela lijeva oporba – točnije Socijaldemokratska partija (SDP) i Možemo – koji su uključivali glasanje o nepovjerenju Vladi. Većina je prihvatila samo vlastite prijedloge, pa je ovaj ekološki slučaj postao dio šireg dugotrajnog sukoba između predsjednika i Vlade. Jedina, doduše Pirova pobjeda nadglasane oporbe je zaključak da Vlada treba u roku od 90 dana parlamentu (u kojem vlast imaju sigurnu većinu) podnijeti izvještaj o napretku sanacije odlagališta otpada u Gospiću.

Oporba je ogorčena takvim razvojem situacije, tvrdeći da je gospićki slučaj dokaz sustavnog neuspjeha državnog nadzora, a ne izolirani događaj. Zvonimir Troskot, parlamentarni zastupnik stranke Most, mjesecima vrlo oštro upozorava da se radi o organiziranom kriminalu s međunarodnim elementimam.

„Ovo nije izoliran slučaj, nego hobotnica koja uključuje lokalne strukture, državne institucije i međunarodne aktere”, izjavio je između ostalog Troskot. Nazvao je taj slučaj jednom od najvećih ekoloških kriza u Hrvatskoj i tražio proglašenje izvanrednog ekološkog kriznog stanja.

Za 5. rujna, za sada neslužbeno, najavljen je prosvjedni skup zbog ilegalno odlaganog otpada koji bi trebao biti održan na glavnom zagrebačkom trgu jer je vlast prije nekoliko godina zabranila okupljanja pred parlamentom i vladom.

Građanski aktivizam

Građanska inicijativa „Gospić je naš dom“ uporno je upozoravala na problem. Pučka pravobraniteljica je u svom izvješću za 2025. navela da je na vlastitu inicijativu otvorila ispitni postupak o ilegalnom odlagalištu u Gospiću te da je lokaciju obišla s članovima inicijative. Pravobraniteljica je tražila kontinuirano, jasno i razumljivo informiranje stanovništva o rizicima i mjerama zaštite. Nije se dogodilo ništa.

Na sjednici parlamentarnog Odbora za zaštitu okoliša i prirode članovi iz vladajuće koalicije, koji su u većini, opstruirali su rad, ne dopuštajući da ekološki aktivisti govore na početku sjednice.

Skandal oko ilegalno skladištenog otpada u Lici konačno je u središte javne pozornosti stavio i brojna druga ilegalna odlagališta. Fond za zaštitu okoliša je 2025. od lokalnih jedinica zaprimio podatke o 91 lokaciji s nepropisno odloženim otpadom u raznim krajevima Hrvatske, na koje je državna uprava žmirila iako se formalno vlast brine da se ilegalna odlagališta saniraju i ne stvaraju nova.

Europska dimenzija

U raspravi koju je potaknuo gospićki slučaj, ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković izjavila je da se Ministarstvo obratilo na više od 60 adresa operatera u Europskoj uniji koji upravljaju odlagalištima opasnog otpada ili energanama, kako bi pronašlo kapacitet za zbrinjavanje zakopanog otpada u Gospiću. Indikativno je da zasad nema javnog odgovora na pitanje koliko je od tih operatera odbilo prihvatiti otpad niti je taj podatak moguće naći u dostupnim službenim dokumentima.

Istovremeno vlast ne objašnjava zbog čega je i kako inozemni otpad završio u Hrvatskoj. Europol upozorava da kriminalne mreže koriste legalne kompanije, lažnu dokumentaciju i prekogranične transportne rute kako bi smanjile troškove zbrinjavanja. Upravo je takav obrazac identificiran u hrvatskom slučaju: otpad je deklariran kao materijal za recikliranje, a zatim je zakopan ili ilegalno odložen.

Ured Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNDOC) je ove godine upozorio da trgovina otpadom sve više postaje područje transnacionalnog organiziranog kriminala, s izravnim posljedicama za zdravlje i okoliš. Europol pak već godinama upozorava da kriminalne mreže otpad iz zapadne Europe usmjeravaju prema srednjoj i istočnoj Europi, gdje su nadzor i kazne slabiji.

To slučaju ilegalnih odlagališta otpada u Hrvatskoj, posebno onom najvećem u Gospiću, daje europsku dimenziju. Hrvatska nije samo mjesto gdje se pojavilo nekoliko „divljih deponija“, nego potencijalna karika u prekograničnom lancu trgovine otpadom.