Ni drugi pokušaj nije donio dogovor. Bosna i Hercegovina ulazi u period u kojem nema imenovanog Visokog predstavnika s punim mandatom, već vršioca dužnosti. Iza formalne odluke o imenovanju Louisa Crishocka, donedavnog prvog zamjenika Visokog predstavnika, krije se mnogo ozbiljniji problem, odnosno otvoreni politički sukob između Sjedinjenih Američkih Država i ključnih evropskih saveznika oko budućnosti OHR-a i međunarodne politike prema Bosni i Hercegovini.

Umjesto izbora nasljednika Christiana Schmidta, sjednica Vijeća za implementaciju mira (PIC), održana u utorak, 30. juna, potvrdila je da je međunarodna zajednica ušla u najdublju krizu unutrašnjeg povjerenja od završetka rata u Bosni i Hercegovini.

Privremeno rješenje

Konačan dogovor trebalo bi da bude postignut najkasnije do 14. jula. Međunarodna zajednica dobila je dodatne dvije sedmice, ali nije otklonila uzrok političkog zastoja koji je prvi put ozbiljno ogolio transatlantske podjele oko jedne od najvažnijih funkcija u Bosni i Hercegovini.

Evropske članice PIC-a, kako pišu sarajevski mediji, i dalje se protive kandidaturi italijanskog diplomate Antonija Zanardija Landija, kojeg su podržale Sjedinjene Američke Države i Italija. Istovremeno, Washington nije bio spreman podržati kandidata Njemačke i Francuske, iskusnog francuskog diplomatu Renea Troccaza. Budući da nijedan prijedlog nije dobio potrebnu podršku, otvoren je prostor za potragu za kompromisnim rješenjem. U diplomatskim krugovima već se spominje treći kandidat, također italijanski diplomata, čije ime još nije objavljeno.

“Funkcija Visokog predstavnika u stvarnosti počiva na relativno malom uredu, ali na papiru raspolaže ogromnim ovlastima. Može smjenjivati nosioce javnih funkcija, nametati zakone, pa i mijenjati ustave na nižim nivoima vlasti”, kaže Adnan Ćerimagić, viši analitičar Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) u Berlinu.

Adnan Ćerimagić (foto privatna arhiva)

Kao što smo vidjeli u slučaju posljednjeg Visokog predstavnika, Christiana Schmidta, ove ovlasti se i danas mogu koristiti, a njihova upotreba izaziva snažne reakcije u zemlji i zahtijeva ogromne diplomatske i druge resurse za provedb odluka.

“Ako tome dodamo dramatičan zaokret u američkoj politici, ne samo prema BiH i Zapadnom Balkanu nego i prema transatlantskim odnosima u cjelini od dolaska nove Trumpove administracije, onda ne čudi da je ovako završio pokušaj imenovanja novog Visokog predstavnika”, objašnjava Ćerimagić.

Analitičar vidi dva glavna razloga ovakvog ishoda. Prvi je činjenica što su američki diplomati koji se bave ovim pitanjem vršili agresivni pritisak na Schmidta da podnese ostavku, a potom jednako agresivno insistirali na brzom imenovanju jednog konkretnog kandidata, što je otvorilo niz pitanja i sumnji.

Drugi razlog je opći manjak povjerenja između nekih evropskih država i Trumpove administracije, ali ne vezano za osnovne ciljeve SAD-a ima u Bosni i Hercegovini. Amerikanci tvrde da i dalje podržavaju suverenitet i teritorijalni integritet BiH i Dejtonski mirovni sporazum te da su, načelno, naklonjeniji izboru manje aktivnog Visokog predstavnika koji bi sarađivao sa svim stranama i otvarao prostor za interna rješenja.

Glavni problem je, kako ističe Ćerimagić, manjak povjerenja evropske strane u istinske namjere SAD-a kada je riječ o Uredu Visokog predstavnika i njegovim ovlastima. Dakle, pitanje je za šta bi se koristile te ovlasti i kakve bi posljedice imala njihova upotreba.

“Ako bi bila u funkciji američkih ekonomskih interesa, da li bi proizvela drukčiju političku, pa možda i sigurnosnu situaciju? To je, po meni, suština spora”, navodi Ćerimagić.

Profesor Neven Anđelić, voditelj studija međunarodnih odnosa na londonskom Regent’s University, ističe da je Evropa glavni gubitnik u opštem preslagivanju globalnih geopolitičkih odnosa.

Neven Anđelić (foto privatna arhiva)

“Njihove namjere mogu biti moralno ispravnije ali koštaju i finansijski i strateški i politički. Umjesto da se usaglase oko neke vizije, bilo kakve, oni srljaju u skupoj konfrontaciji s Rusijom, u nemoralnom dodvoravanju Trumpu uz povremeno principijelno protivljenje, koje je potom skupo naplaćeno, te u nejasnom odnosu prema Kini, koje također ima cijenu koju prvenstveno Evropa plaća. Bosna i Hercegovina je samo još jedan front na kojem Evropljani znaju šta neće, a ne znaju šta hoće te će i tu ultimativno biti gubitnici”.

Poruka za BiH

“Od samog početka postojanja OHR-a, postojao je latentni sukob između Visokog predstavnika iz Evrope i njegovog zamjenika iz SAD-a”, navodi Anđelić. “Sada smo u jednom novom svijetu gdje je prekoatlantska vizija BiH bazirana na transakcijskim osnovama vanjske politike SAD-a. EU ima jedinu viziju o odgađanju ključne odluke o odnosu prema BiH i pozicije EU u BiH. Nema hrabrosti za takvo što i nema vizije za izgradnju nove politike. Sve je upućeno na održavanje postojećeg, u pozadini čega je samo jedna ideja: spriječiti potencijalni val izbjeglica iz BiH u EU u slučaju bezbjednosnog izazova. Doziraju angažman samo na to i ignorišu činjenicu da se svijet bitno promijenio od 1995. do danas, trideset godina je prošlo”.

EU, smatra profesor, nema moć da nešto učini već samo da spriječi nešto, dok SAD nemaju dovoljno volje da nametnu svoju politiku nauštrb svojih teoretskih saveznika.

“Poruka za BiH bi bila, ako se mudro shvati, da je unutrašnje okupljanje svih jedina mogućnost za progres i bjekstvo iz sve vidljivijeg ropstva, koje je sve više neminovnost u novom svjetskom poretku i koje se može spriječiti jedino osnaživanjem ideje da je kompromis o najbitnijim vizijama za društvo i državu spasonosan za sve, uključujući snage koje se trenutno samozadovoljavaju idejama o secesiji”.