Dugi niz godina Prvi maj u Bosni i Hercegovini nije imao politička obilježja. Slavilo se radničko dostojanstvo, građeno uporedo sa zajedničkom domovinom Jugoslavijom. A onda su se, s vampirima rata, pojavili tajkuni.

Slabljenje sindikalne moći, ograničavanje radničkih prava, bijedne plate i ponižavajuće niske penzije neka su od obilježja perioda nakon rata okončanog sporazumom postignutim u Dejtonu 1995. godine. Nekadašnja društvena svojina prešla je u ruke države, a država u ruke ratnih profitera koji su pljačkanjem težili izgraditi svoja privatna carstva.

Sudbina Željezare Zenica – koja je othranila generacije Zeničana, više od stotinu godina predstavljajući ponos kolektivnog identiteta i značajno doprinoseći izgradnji zajedničke države – direktna je posljedica trenutnog stanja u Bosni i Hercegovini.

Na Međunarodni praznik rada u Zenici su održani protesti u znak podrške i solidarnosti sa radnicima Željezare Zenica, čija je sudbina neizvjesna nakon gašenja integralne proizvodnje u fabrici. Tokom protesta 37 sindikalnih organizacija poručilo je da zenička Željezara ne smije otići u stečaj.

Povodom Prvog maja, uoči radničkih protesta, iz Uprave je na adresu Sindikata Nove željezare stigla poruka radnicima.

“Dok god ne definišemo jasan i održiv pravac, Uprava neće provoditi mjere proglašavanja tehnološkog viška ili reorganizacije. Kao i do sada, sve zakonske obaveze prema vama se strogo poštuju. Vaš rad se cijeni i on ne smije biti predmet političkih igara“.

Na prvomajskom skupu, održanom pred sjedištem kompanije nakon protestne šetnje hiljada radnika, na poruku Uprave odgovorio je predsjednik sindikata Rašid Fetić: “Sram vas i stid bilo, uspjeli ste za pet mjeseci vratiti nas 30 godina unazad”.

„Metalski sektor, elektroenergetski sektor, plinski sektor, građevinski sektor, transportni sektor, uslužni sektor, a onda i budžeti, sve je na kocki. Ne igrajte se sa sudbinama ljudi i budućih generacija. Ovo nije kraj borbe, ovo je tek početak”, upozorio je Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca Zeničko-dobojskog kantona.

Sindikat je iskazao bezrezervnu podršku predloženom planu Vlade Federacije BiH o preuzimanju većinskog udjela u Novoj Željezari i uvođenju strateškog partnera, domaće firme Energoinvest, s ciljem ponovnog pokretanja integralne proizvodnje i stvaranja potrebnih uslova za samoodrživo poslovanje industrijskog sistema. Ponuda je prethodnih dana predstavljena Upravi Nove Željezare, koja ne pristaje na dogovor bez uvida u konkretne planove za izlazak iz krize.

Protesti su organizovani nakon što je vlasnik zeničke Željezare odlučio ugasiti integralnu proizvodnju čelika, dovodeći tako u pitanje opstanak 1.900 radnih mjesta u ovom strateški značajnom industrijskom preduzeću.

Ekonomski stručnjaci upozoravaju da bi gašenje jednog od najvećih izvoznika u Bosni i Hercegovini moglo lančano pokrenuti pad ukupne privrede zemlje.

Prijedlog u zadnji čas

Ponuda Vlade Federacije BiH da preuzme pogone zeničkog čeličnog giganta i tako spase radna mjesta i lokalnu industriju došla je dan pred gašenje tri glavna pogona integralne proizvodnje u Zenici. Vlada Federacije BiH nije se obazirala na ranije vapaje iz nove uprave ni na zahtjeve radnika, koji su na protestima u Sarajevu tražili pomoć u zaštiti domaće proizvodnje čelika i sprečavanje gašenja zeničkog giganta. Državni parlament, koji je raspravljao o ovom pitanju, nije uspio postići konsenzus oko uvođenja ograničenja na uvoz čelika.

Javnost i vlasnik Željezare sada se pitaju šta u trenutnoj situaciji može učiniti Federacija BiH, kao suvlasnik Željezare sa udjelom od simboličnih osam posto.

Procjenjuje se da je prethodni vlasnik, ArcelorMittal, nakon više od dvadeset godina poslovanja izašao iz zeničke kompanije sa 200 miliona dolara gubitka. Industrijski sistem – utemeljen na lokalnoj proizvodnji, prijedorskoj rudi, lukavačkom koksu i bosanskohercegovačkim željeznicama – nakon propasti domaćih proizvođača postao je ekonomski neodrživ za ArcelorMittal.

Novi vlasnik je u Željezaru ušao s najavom preporoda integralne proizvodnje, a mnogi tvrde i sa skrivenim namjerama da rasproda milionski vrijednu imovinu preduzeća.

Vlada Federacije BiH predložila je konsolidaciju poslovanja u Novoj Željezari, nudeći da u potpunosti preuzme kompaniju, uz potporu Energoinvesta i povoljne kredite. Sindikati su izrazili snažnu podršku prijedlogu Vlade Federacije i na prvomajskim protestima, ali vlasnik Nove Željezare ne odustaje od pokretanja stečaja. Prvo ročište u stečajnom postupku zakazano je za 25. jun.

Odbraniti radnička prava

Gašenje pogona zeničke Željezare ovdašnja javnost shvata kao dio šireg konteksta pada industrijske tradicije Bosne i Hercegovine, uzrokovanog dugogodišnjom pljačkom resursa, netransparentnom privatizacijom društvene svojine i izostankom adekvatnih državnih intervencija.

Pored 37 udruženja Sindikata metalaca BiH, na prvomajskom protestu u Zenici učestvovali su predstavnici brojnih drugih sindikata, čiji su članovi direktno ili indirektno ugroženi gašenjem zeničke industrije čelika.

Podršku metalcima iskazao je i Samostalni sindikat radnika državnog RTV servisa, koji je već godinama u ozbiljnoj finansijskoj krizi i pred totalnim kolapsom. Neprovođenje zakonskih odluka o prikupljanju i podjeli RTV taksi dovelo je do gomilanja duga koji danas premašuje 100 miliona KM. Opstanak ove medijske kuće doveden je u pitanje prvenstveno zbog političkih blokada.

“U proteklih trideset godina, radnička klasa u BiH je potpuno obespravljena, a narod u apatiji. Zato apelujem: ustanite ljudi! Ustanimo i branimo svoju državu. Suverenitet BiH smo mi, radnici i građani Bosne i Hercegovine!“, ističe predsjednica Samostalnog sindikata radnika BHRT-a Merima Kurtović Pašalić. Upućuje i poziv Visokom predstavniku u BiH da iskoristi Bonska ovlaštenja i prekine agoniju javnog servisa, koji je godinama žrtva neodgovorne politike.

Prvomajske proteste takođe je podržala regionalna građanska inicijativa ZBOR, koja već dvije godine nastoji mobilisati pojedince i grupe u borbi za radnička prava i ekološku odgovornost, insistirajući na konceptu dostojanstvenog rada i održivog razvoja u postindustrijskom kontekstu Balkana.

“Smatramo da je deindustrijalizacija korak ka kolonizaciji zemlje”, kaže Svjetlana Nedimović, članica pokreta ZBOR. “Ona već uzima naš energetski sektor. Južna interkonekcija će nas koštati energetskog sektora, što znači da se privredna baza zemlje dokida i predaje u ruke kapitalu bjelosvjetskih imperijalista, za ostvarenje njihovih geopolitičkih ciljeva”.

“Zato uvijek podržavamo radničku borbu, kao što je borba rudara Zenice. Rudnik se bori za opstanak, a sad vidimo da je i Željezari namijenjeno da padne. ZBOR pokušava na svoj način progovoriti o tome da je cijela priča o zelenoj tranziciji zapravo priča o ratnim mašinerijama i kapitalu. Neko se danas na svemu ovome dobro bogati, prije svega strani centri moći, a onda i domaće elite“, ističe Nedimović.

Na pitanje zašto je civilno društvo Bosne i Hercegovine u sjeni Nedimović odgovara objašnjavajući da ZBOR funkcioniše kao neformalna organizacija upravo zato što su akcije formalno registrovanih nevladinih organizacija vrlo ograničene.

“Ostaće nevidljive prije svega zato što nemaju polugu. Glavna poluga civilnog društva su sindikati i štrajkovi, jer kod nas peticije i saopštenja nemaju nikakvu ulogu. Naše ‘elite’ razumiju samo kad su ljudi na ulici i kad se zaustavi mašinerija“, ukazuje Nedimović.

Gašenje zeničkog čeličnog giganta simbol je potpunog odsustva dugoročne industrijske politike, slabljenja sindikalne moći i krize radničkog identiteta. Dopuštanje da se strateški kapaciteti prodaju novom privatnom vlasniku za simboličnu cijenu pokazuje gubitak kontrole nad resursima i proizvodnjom.

Nakon prvomajskih protesta u Zenici, gradu koji je decenijama nosio teret industrijske sudbine zemlje, na potezu je Vlada Federacije BiH, koja djelima, a ne riječima, može izvući nešto pozitivno iz loše situacije i pred očima javnosti dokazati da joj je zaista stalo do povjerenja građana i dostojanstva radnika.