Prema informacijama Ureda Visokog predstavnika (OHR), Schmidt je zatražio da bude pokrenut proces izbora novog Visokog predstavnika, ali će u međuvremenu nastaviti obavljati tu funkciju. Istaknuto je da je riječ o drugom najdužem mandatu Visokog predstavnika u BiH, tokom kojeg je “ostvaren značajan napredak u unapređenju funkcionalnosti institucija BiH. Ipak, jasno je da je potrebno učiniti još mnogo kako bi BiH ostvarila svoje euroatlanske aspiracije”.

Schmidt je poručio da se nadao da će svoj mandat na funkciji Visokog predstavnika završiti uporedo s uspješnom realizacijom programa 5+2, koja je uslov za zatvaranje OHR-a. Međutim, BiH još nije provela ključne reforme, zbog čega rad OHR-a ostaje od suštinske važnosti.

Prema dostupnim informacijama, proces izbora novog Visokog predstavnika mogao bi biti pokrenut u narednom periodu kroz Vijeće za implementaciju mira (PIC), tijelo nadležno za imenovanje Schmidtovog nasljednika. Schmidt je već zatražio pokretanje procedure, naglašavajući da BiH još nije spremna funkcionisati bez međunarodnog nadzora. Nije precizirano kada bi novi Visoki predstavnik mogao biti izabran, ali bi američki interes mogao ubrzati ovaj proces unatoč kompleksnim odnosima unutar međunarodne zajednice.

Dinamičan mandat

Mandat Christiana Schmidta obilježilo je više ključnih procesa, od pokušaja jačanja funkcionalnosti institucija do reforme izbornog zakonodavstva i pitanja državne imovine. Poseban fokus bio je na zaštiti ustavnog poretka, jačanju pravosuđa i integritetu izbora. Ipak, mnogi od ovih procesa ostali su nedovršeni, uključujući rješavanje pitanja državne imovine, koje i dalje predstavlja jedno od najosjetljivijih političkih pitanja u zemlji.

Tokom svog mandata, Schmidt je donio niz odluka koristeći tzv. Bonske ovlasti, među kojima su najkontroverznije intervencije u izborno zakonodavstvo i politički sistem Federacije BiH (FBiH).

U tom smislu, izdvaja se intervencija u izborni zakon i Ustav FBiH na dan izbora 2022. godine, kada je, prema mišljenju većeg dijela javnosti, Schmidt postupio u korist HDZ-a i općenito etnonacionalnih stranaka.

Kontroverzna je bila i odluka iz 2023. godine, kada je privremeno suspendovao dijelove Ustava FBiH kako bi omogućio formiranje vlasti nakon izbora. Također je donio mjere s ciljem jačanja izbornog integriteta, ali i odluke koje su direktno uticale na političke odnose između stranaka.

Sredinom 2025. godine Schmidt je izmjenama Zakona o financiranju institucija BiH stvorio uslove za uvođenje tehnologija u izborni proces u BiH, jedno od brojnih pitanja o kojem domaći akteri nisu uspjeli postići dogovor.

Percepcija njegovog mandata među domaćim akterima bila je izrazito podijeljena. Dok su ga pojedine političke stranke i dio međunarodne zajednice smatrali nužnim faktorom stabilnosti i zaštite Daytonskog sporazuma, vlasti RS-a i dio političkih aktera osporavali su njegov legitimitet, ističući da njegovo imenovanje nije potvrđeno u Vijeću sigurnosti UN-a. U javnosti je često bio predmet oštrih kritika, ali i podrške, zavisno od političkog konteksta i konkretnih odluka koje je donosio.

Za neke, Schmidt je ispunio očekivanja jer je koristio svoje ovlasti kako bi deblokirao političke procese i spriječio institucionalne krize, dok je za druge bio simbol međunarodnog intervencionizma i selektivnog pristupa. Tokom mandata suočavao se s teškim riječima, političkim pritiscima, pa čak i zahtjevima za ostavkom, posebno iz RS-a. Njegove odluke često su izazivale burne reakcije, uključujući optužbe za pristrasnost i političko favoriziranje određenih aktera, te imale polarizirajući efekat na politički i javni ambijent.

O odlasku Schmidta u javnosti se govori još od prošle godine. Iako se zvanično navode privatni razlozi, njegov potez ostavke uslijedio je nakon snažnog pritiska američke administracije, uz odsustvo podrške ključnih evropskih aktera. Upravo od SAD-a se očekuje najsnažnije zalaganje u cilju ubrzanog procesa imenovanja novog, “poslušnijeg” Visokog predstavnika.

Mediji bliski režimu RS-a objavili su da je najizgledniji Schmidtov nasljednik Emanuel Giaufret, visoki zvaničnik Evropske službe spoljnih poslova, navodno blizak otpravniku poslova Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u BiH Johnu Ginkelu. Drugo ime koje navode pojedini izvori iz FBiH je italijanski diplomata Antonio Zanardi Landi.

Reakcije domaćih aktera

Najava ostavke Schmidta za Milorada Dodika i njegove partnere iskorištena je da se prikaže kao njihov veliki politički uspjeh nakon višemjesečnih tvrdnji da je Schmidtov odlazak – zajedno s ukidanjem američkih sankcija – dio šireg dogovora s administracijom SAD-a. Iako nisu zvanično potvrđene, ove tvrdnje dodatno ilustriraju složenost političkog ambijenta u kojem je Schmidt djelovao, kao i percepciju da se ključne odluke o BiH često donose izvan njenih institucija.

Bez obzira da li je odlazak Schmidta “dio paketa” u okviru kojeg je Dodik dogovorio ukidanje sankcija kako bi prekinuo s napadom na ustavno-pravni poredak BiH, ili dio pritisaka zbog poslovnih interesa američkih kompanija vezanih za Južnu interkonekciju, odlazak Schmidta daje priliku Dodiku da se predstavi kao pobjednik i dodatno učvrsti svoj narativ i poziciju uoči predstojećih općih izbora.

Za razliku od Banje Luke, reakcije u Sarajevu i Mostaru do sada su bile znatno suzdržanije i čini se da nema mnogo onih koji su uznemireni Schmidtovim odlaskom. Međutim, u Sarajevu postoji određena zabrinutost za budućnost OHR-a i njegovu ulogu u očuvanju institucionalne stabilnosti BiH.

Schmidtov mandat započeo je snažnim intervencijama i očekivanjima da će ubrzati reformske procese, ali se situacija s vremenom mijenjala. Prelomni momenat bio je odlazak američkog ambasadora Michaela Murphyja kao i šire promjene unutar američke administracije, što je uticalo na dinamiku odnosa prema BiH i ulozi OHR-a. U takvom ambijentu, Schmidtova pozicija postala je sve kompleksnija, a prostor za djelovanje sužen.

Kratkoročno, glavna pitanja koja su sada otvorena su ko će biti njegov nasljednik i da li će donijeti drugačiji pristup ili će nastaviti politiku aktivnog korištenja Bonskih ovlasti u cilju očuvanja stabilnosti i provođenja reformi.

Dugoročno, nakon mnogo godina nemogućnosti provođenja reformi, pitanje je u kojem će obliku OHR nastaviti djelovati i da li će se transformisati, ko će ga kontrolisati i s kojim političkim ciljevima. Najava Schmidtove ostavke otvara novo poglavlje za BiH, ali i za međunarodnu zajednicu koja već tri decenije ima ključnu ulogu u političkom životu zemlje.