Poraz Viktora Orbána na izborima u Mađarskoj, kao istinski unutrašnji politički preokret u jednoj državi članici Evropske unije, signal je dubljih promjena koje bi mogle imati direktne posljedice i kada je riječ o političkoj dinamici na Zapadnom Balkanu, a posebno u Sarajevu i Banjoj Luci.

Kao dugogodišnji saveznik nacionalno-konzervativnih lidera u regionu, Orbán je bio važna politička i simbolička podrška figurama poput Milorada Dodika i Aleksandra Vučića, često nudeći alternativni model odnosa prema Briselu, model koji balansira između evropskih fondova i suverenističke retorike.

Orbánov poraz otvara pitanje: da li se gasi prostor za takvu vrstu političkog manevrisanja? U Sarajevu, gdje se Orbánova politika doživljavala kao otvorena podrška secesionističkim tendencijama u entitetu Republici Srpskoj, ova promjena može biti protumačena kao slabljenje jednog važnog međunarodnog oslonca Dodikove politike.

S druge strane, u Banjoj Luci, gubitak saveznika unutar EU mogao bi značiti potrebu za redefinisanjem političke strategije ili dodatno oslanjanje na druge partnere van evropskog okvira.

Žilava mreža

Za razliku od prethodnog perioda, u kojem je Budimpešta često bila “most” za ublažavanje pritisaka koje je Brisel vršio na aktere u regionu, nova politička konfiguracija u Mađarskoj mogla bi dovesti do čvršćeg i usklađenijeg pristupa Evropske unije prema Bosni i Hercegovini. To bi, posljedično, moglo utjecati i na unutrašnje odnose snaga, ali i na brzinu evropskih integracija zemlje.

U tom kontekstu, poraz Viktora Orbána bi mogao biti početak nove faze odnosa između Evropske unije i Zapadnog Balkana, čije će prve refleksije biti najvidljivije upravo između Sarajeva i Banje Luke.

Evropski diplomatski krugovi poraz Viktora Orbána tumače kao potencijalni početak šireg političkog zaokreta, ali i upozoravaju da je tokom proteklih petnaest godina izgrađena snažna desničarska mreža u regionu. Koliko je ta mreža danas otporna i može li opstati bez Orbána kao ključnog političkog pokrovitelja, posebno kada je riječ o akterima poput Milorada Dodika?

„Mreža koja je izgrađena je prilično žilava i mislim da će opstati uprkos gubitku njezinog najvrijednijeg instrumenta“, kaže Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu i profesor na Odsjeku za sigurnosne i mirovne studije.

Turčalo ukazuje da Orbán nije bio ideološki otac ove mreže, nego njen institucionalni zaštitnik unutar EU-a.

„Vidjeli smo da su njegovim vetom u Vijeću EU-a blokirane sankcije, legitimiziran je Dodik čak i nakon pravosnažne presude, a svaki pokušaj Brisela da uvede red na Zapadnom Balkanu razbijao se na Orbánu i još ponekim slabijim partnerima Fidesza u EU“, naglašava profesor.

Strateški manevar

Sama mreža, koju karakterišu klijentelizmam i kontrola medija, preživjet će jer – kako naglašava Turčalo – strukturalno je čvrsta i ne ovisi o jednom čovjeku. Međutim, bez Orbánovog kišobrana, izložena je europskom pritisku kakav nije bilo moguće vršiti tokom njegove vlasti.

Miloradu Dodiku je sudskom odlukom zabranjeno vršenje dužnosti predsjednika Republike Srpske u trajanju od šest godina, zbog kršenje odluka Visokog predstavnika i podrivanje ustavnog poretka BiH. Uprkos tome, Dodik se nastavio ponašati kao vladar u tom dijelu Bosne i Hercegovine, iako je formalno tek predsjednik desničarskog Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD).

Profesor Sead Turčalo smatra da je realno očekivati da će se Dodik i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pokušati taktički prilagoditi, ali „malo je vjerovatno da će napraviti strateški zaokret”.

„Vučić je odmah čestitao Magyaru, ali uz zahvalu Orbánu, što nije slučajno. Poruka je jasna: odnosi s Mađarskom se nastavljaju, bez ideološke konverzije“, naglašava Turčalo.

Prema njegovim riječima, predsjednik Vučić ima prostor za manevar, ali Srbija nema svog Pétera Magyara.

„Nema snažne proeuropske opozicije s parlamentarnom snagom koja bi ga prisilila na suštinsku promjenu. Što se tiče novih saveznika Fico, Babiš i transnacionalni desničarski ekosistem ostaju alternativa“, ukazuje Turčalo.

Sužen manevarski prostor

Istovremeno naglašava da je Dodik drugačiji slučaj jer je izabrao ideološku odbranu gubitnika, „što pokazuje da mu je prostor za manevar već veoma sužen”.

Na upit kako bi državne institucije Bosna i Hercegovina trebale reagovati u ovom trenutku, Turčalo odgovara da je otvorena neka vrsta strateškog prozora. “Mislim da će trajati nekih 12 do 18 mjeseci. To se ne bi smjelo i trebalo propustiti čekanjem. Kontakti s Budimpeštom trebaju biti uspostavljeni odmah, ali s jasnom agendom, uz distanciranje Mađarske od secesionističkih aktera u RS. Poštivanje državnih institucija treba biti centralna tema tih razgovora”.

Turčalo smatra da bi pasivnost bila velika greška. “Orbánov poraz je neophodan, ali ne i dovoljan uslov za promjenu“, ističe profesor.

Bosanskohercegovačka novinarka i građanska aktivistica Gordana Katana ukazuje na evidentno razočarenja Milorada Dodika nakon izbornog poraza Viktora Orbána i politike koju je potonji vodio. Slično su reagovale i stranke koje su partneri SNSD-a.

„Za očekivati je da će nova vlada Mađarske preispitati odnos Orbana prema bh. entitetu Republika Srpska i s tim u vezi i finansijsku pomoć ali i političku podršku koju je Dodik ima čak i nakon što mu je pravosnažnom sudskom presudom zabranjeno političko djelovanje“, ističe Katana.

Razjedinjena opozicija

Što se pak opozicije tiče, Katana podsjeća da nije bilo snažnih reakcija, osim one Branka Blanuše, predsjednika Srpske demokratske stranke (SDS), koji se prvenstveno referirao na veliku izlaznost građana u Mađarskoj koji su osigurali poraz nekadašnjeg lidera.

„Opozicija je previše razjedinjena i ako se uskoro ne konsoliduje i pobjedi lične sujete i animozitete, onda ni iskustva izbora u Mađarskoj neće biti iskorištena za redefinisanje političkih snaga. Bez jasnih zajedničkih ciljeva i promjene narativa, umjesto gole kritike vlasti, biće teško omasoviti podršku građana”, smatra Katana.

Naglašavajući da je u BiH civilno društvo marginalno i da nije sposobno da mobiliše širu javnost, novinarka se nada da bi se to mmožda moglo promijeniti do izbora u BiH u oktobru ove godine.

Naša sagovornica ističe da bi opozicija u RS-u trebala bi da se zdigne iznad entitetskih interesa i pruži punu podršku razvoju novih odnosa između BiH i Mađarske.

„Na potezu je Magyar, od njega se očekuje da napravi značajan otklon od Orbánove politike, on je to već i najavio“, navodi Katana.

Potreban otklon od antievropske politike

Prema njenim riječima, samo jasno distanciranje od rigidnih politika vlasti u Srbiji i RS-u doprinjelo bi stabilnosti i u BiH i cijelom Balkanu.

„Dakle jasna distanca i od Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, posebno od antievropske i antibosanske politike koju aktuelna vlast u RS-u zagovara“, zaključuje novinarka.

U konačnici, politički poraz Viktora Orbána ne zatvara poglavlje, nego ga tek otvara i to u trenutku kada su odnosi na Zapadnom Balkanu već opterećeni dubokim unutrašnjim podjelama i vanjskim utjecajima. Hoće li Sarajevo uspjeti iskoristiti novootvoreni prostor za jačanje državnih institucija i ubrzanje evropskog procesa, ili će Banja Luka pronaći nove modele otpora i savezništava, zavisit će ne samo od međunarodnih okolnosti, nego i od sposobnosti domaćih aktera da prepoznaju trenutak i djeluju strateški.