Već više od tri mjeseca Hrvatsku potresa skandal nacionalnih razmjera. U Gospiću, gradiću u Lici, planinskoj regiji između jadranske obale i granice s Bosnom i Hercegovinom, otkriveni su deseci tisuća tona ilegalno odloženog otpada. Otkriće je navelo desetke tisuća ljudi da izađu na ulice kako bi prosvjedovali protiv zagađenja, vjerujući da se iza skandala krije korupcija.

Na papiru, otpad otkriven na mjestu bivše tvornice za preradu hrane sastojao se od plastike namijenjene recikliranju. Međutim, analize koje je proveo Geotehnički fakultet u Zagrebu otkrile su prisustvo takozvanih “trajnih kemikalija” (PFAS) u podzemnim vodama u koncentracijama dvostruko većim od onih propisanih zakonom. Ispod odlagališta nalazi se krški vodonosnik koji opskrbljuje pitkom vodom cijelo područje.

Pored toga, prema Europolu, velik dio odloženog otpada (najmanje 35.000 tona na tri lokacije, uključujući Gospić) sastoji se od opasnih tvari iz Italije, Slovenije i Njemačke, koji je bio označen kao neopasan. Na ovaj način ostvarena je nezakonita dobit od najmanje četiri milijuna eura. Tvrtka koja je primila otpad, Tipos Resurs, imala je dozvolu koju su izdale županijske vlasti, ali samo za obradu neopasnog otpada.

Slučaj je u središtu istrage koju je u veljači 2025. pokrenuo Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK). Do danas je istraga dovela do uhićenja dvadesetak osoba i ovog je ljeta privukla veliku pažnju hrvatskih medija. Međutim, brojna pitanja ostala su bez odgovora.

OBCT je proveo istraživanje s obje strane Jadrana, kontaktirajući talijanske tvrtke koje je navelo tužiteljstvo i pokušavajući rasplesti veze između biznismena i političara u Hrvatskoj.

Glavni osumnjičenik

Prošli tjedan objavljeno je da je istraga o ilegalnom odlaganju otpada u Gospiću – kao i u Benkovcu i Senju, gdje je odlagan otpad iz istog izvora – proširena treći put u Hrvatskoj. Petero osoba je uhićeno, ali su sve kasnije puštene.

Prema službenoj izjavi USKOK-a od 10. listopada, optužbe se odnose na više ekoloških zločina u okviru zločinačke zavjere. Glavni osumnjičenik je Josip Šincek, stvarni voditelj poslovanja tvrtke Tipos Resurs, osnovane 2013. godine. Tvrtka je 2022. godine dobila dozvolu za gospodarenje neopasnim otpadom u Gospiću. Šincek je bio među uhićenima u veljači 2025. OBCT ga je intervjuirao u Varaždinu, gdje živi.

Zbog povjerljivosti istrage, nalog USKOK-a sprječava ga da javno govori o detaljima slučaja. Stoga je iznio samo sljedeću službenu izjavu: “Žrtva sam politički motivirane ucjene. Odbio sam popustiti ucjeni, pa je protiv mene pokrenuta kampanja blaćenja s ciljem da me uništi. Nema dokaza da sam prekršio zakon ili prouzročio bilo kakvu štetu, što ću i dokazati na sudu”.

Govoreći uopćeno za OBCT o poslovanju svoje tvrtke, Šincek je izjavio da iz Italije uvozi samo neopasni otpad. Na pitanje zašto talijanske tvrtke izvoze taj otpad u Hrvatsku, odgovorio je da to treba pitati vlasnike tih tvrtki. Međutim, potom je pojasnio da se radi o nespaljivom otpadu te da je trošak konačnog zbrinjavanja takvog otpada u Italiji visok.

USKOK će pokušati dokazati – kroz optužnicu koja bi uskoro trebala biti podignuta – da je gospićki slučaj rezultat zločinačke zavjere koja je načinila štetu u okolišu.

U Lici otpad nije novi problem.

U gradu Gospiću, smještenom dvjesto kilometara južno od Zagreba, afera s ilegalnim odlaganjem otpada glavna je tema razgovorâ. Stanovnici su spremni razgovarati s novinarima, ali većina radije ne otkriva svoj identitet, s izuzetkom aktivista inicijative “Gospić je naš dom”, organizatora prosvjeda u Zagrebu u rujnu 2026. u kojem je sudjelovalo trideset tisuća ljudi.

“Prije nekoliko godina, za vrijeme mandata prethodnog gradonačelnika, kontaktirali smo lokalnu upravu kako bismo prijavili ilegalno odlaganje otpada, ali nitko nas nije shvatio ozbiljno. Možda su znali što se događa, ali se nisu usudili intervenirati“, rekla nam je žena koja živi u blizini mjesta na kojem je Tipos Resurs odlagao otpad. Lokacija – do koje je tvrtka izgradila pristupnu cestu – nalazi se pored gradskog odlagališta otpada.

“Šincek je često dolazio ovamo i trošio mnogo novca. Nekoliko puta je viđen s Andrijom Mikulićem, tadašnjim glavnim državnim inspektorom, koji je trebao kontrolirati Šincekove poslovne aktivnosti“, rekao je izvor za OBCT, pokazujući na “The Highlander’s Pub“, koji se na glavnom gradskom trgu ističe svojim modernim izgledom.

Mikulić je uhićen 27. studenog 2025. i istog dana smijenjen s dužnosti. Nakon ispitivanja svih svjedoka, Mikulić je pušten na slobodu.

U sklopu zasebne istrage USKOK-a, sumnjiči se za primanje mita i nezakonite radnje vezane uz dva kamenoloma koja se nalaze u drugom dijelu Hrvatske. Kada je riječ o gospićkom slučaju, Josip Šincek tvrdi da je Mikulić od njega tražio otprilike 500.000 eura u zamjenu za to da inspekcija ignorira navodno ilegalno odlaganje otpada diljem Hrvatske. Mikulić je demantirao optužbe i, prema posljednjim dostupnim informacijama (do 14. listopada), službeno se ne smatra osumnjičenikom u slučaju Gospić u vezi s navedenim optužbama.

Talijanske tvrtke navedene u istrazi

U hrvatskim istražnim dokumentima i u novinskim člancima spominje se pet talijanskih dobavljača tvrtke Tipos Resurs. Nijedna nije optužena.

Tvrtka koja se najčešće spominje u hrvatskim izvješćima je Zoffoli Metalli, obiteljska tvrtka sa sjedištem u mjestu Tamara di Copparo, blizu Ferrare, čiji počeci sežu unatrag jednog stoljeća. Bavi se oporabom i rafiniranjem otpadnog metala te melje stare električne kabele kako bi se izdvojili bakar i aluminij, procesom koji plastični omotač ostavlja kao otpad. Gifema, u Loreggiji, blizu Padove, također je specijalizirana za recikliranje kabela. Stena Recycling je talijanska podružnica švedske grupe Stena Metall i prerađuje elektronički otpad, metale i plastiku. Intercommercio, mala obiteljska tvrtka u području Padove, prikuplja i sortira reciklabilni otpad od 1964. Tellfer, u mjestu Fiume Veneto, blizu Pordenonea, prikuplja otpadni metal.

Kontaktirali smo svih pet tvrtki. Gifema, Stena Recycling i Tellfer nisu odgovorili. Intercommercio je putem e-pošte potvrdio da je surađivao s tvrtkom Tipos Resurs: prije početka suradnje, napisala je talijanska kompanija, tehničar iz hrvatske tvrtke objasnio je da će se plastika koristiti za izradu montažnih panela i lakog betona, “pod patentom”.

Zoffoli Metalli odgovorio je putem svog odvjetnika, Alessandra Sintuccija. Prije potpisivanja ugovora s Tipos Resursom, kako je izjavio odvjetnik, talijanska tvrtka provjerila je licencu hrvatskog partnera, koja je potvrdila nepostojanje kaznene evidencije. Osoblje je posjetilo tvornicu u Gospiću. Talijanska tvrtka odbila je ustupiti otpremne dokumente i imenovati prijevozničke tvrtke, navodeći razloge povjerljivosti.

Međutim, Zoffoli je OBCT-u pokazao dokument, koji je u listopadu 2022. izdao Odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Ličko-senjske županije, kojim se tvrtki Tipos Resurs daje ovlaštenje za gospodarenje neopasnim otpadom. Očevid u ime županije proveo je Jerko Kostelac, koji je pod istragom zbog zlouporabe položaja i krivotvorenja službene isprave.

Tvrtka Zoffoli Metalli inzistira na tome da nikada nije slala opasni otpad u Gospić.

Samoizjave i oznake

Prema podacima Talijanskog instituta za zaštitu okoliša i istraživanja (ISPRA), u 2024. godini, posljednjoj godini za koju su dostupni podaci, iz Italije je u Hrvatsku poslano preko 120.000 tona industrijskog otpada, što je tri puta više nego pet godina ranije. Gotovo sav taj otpad klasificiran je kao neopasan.

Dio otpada završio je u Gospiću. Odgovarajući na naš upit, ISPRA je potvrdila da je Tipos Resurs svake godine između 2020. i 2024. primao otpad iz Italije, a sav je deklariran istim kodom, 19 12 04: ostaci “plastike i gume” od obrade ostalog otpada. U početku su količine bile male, ali su zatim brzo rasle, dostižući vrhunac od otprilike 9000 tona 2023. godine. Te godine, kada se Hrvatska pridružila schengenskom prostoru, otprilike svaka četvrta tona ove vrste otpada poslanog iz Italije u Hrvatsku završila je u Tipos Resursu.

Kako se to moglo dogoditi? U Europskoj uniji svaki teret otpada označen je šesteroznamenkastim kodom koji opisuje njegov sadržaj. Opasni otpad označen je zvjezdicom. Plastični otpad iz postrojenja za sortiranje ili usitnjavanje može se klasificirati kao 19 12 04, dakle kao neopasan. Ako sadrži opasne tvari, poput teških metala, potreban je kod opasnog otpada. Izvana, bale izgledaju identično. Ono što ih razlikuje jednu od druge je laboratorijska analiza.

Izbor koda mijenja sve. Čista plastika namijenjena recikliranju može putovati prema takozvanom “zelenom popisu”. Pošiljatelj ispunjava kratki obrazac, poznat kao Prilog VII, primatelj ga potpisuje po dolasku i to je to. Nije potrebno prethodno odobrenje vlasti. Opasni ili kontaminirani otpad je poseban slučaj: pošiljatelj mora obavijestiti vlasti obje zemlje, pričekati njihovo pismeno odobrenje i dati financijsko jamstvo.

Kodove određuju same tvrtke. Tvrtka koja stvara ili obrađuje otpad plaća analize i ispunjava obrazac. Nijedno javno tijelo ne provjerava klasifikaciju prije polaska kamiona. Carinski i ekološki inspektori provode nasumične provjere, ali otpad putuje u komprimiranim balama omotanim plastičnom folijom, koje se rijetko otvaraju. Otkad se Hrvatska pridružila schengenskom prostoru, ne provode se sustavne provjere kamiona koji dolaze iz Slovenije.

U slučaju Zoffoli, Alessandro Sintucci, odvjetnik tvrtke, objasnio je da se otpad analizira u vanjskom laboratoriju dva puta godišnje, precizirajući da upravo ti rezultati omogućuju uvrštavanje pošiljki na zeleni popis. U vezi s hrvatskom tvrtkom koja prima otpad, izjavio je: „Nakon što se potpiše Prilog VII, moj posao tu završava. Nijedan propis ne zahtijeva da provjerim je li otpad doista recikliran“. Hrvatska je, dodao je Sintucci, za Zoffoli marginalno tržište. Ali slučaj Gospića u Hrvatskoj je sve samo ne marginalan.

Politička cijena otpada

Dana 1. listopada 2026. održana je zatvorena sjednica Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora na kojoj se raspravljalo o nezakonitom odlaganju opasnog otpada u Gospiću i poduzetim radnjama nadležnih državnih tijela. Nakon sjednice, kojoj su prisustvovali predstavnici Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), Carinske uprave i Državnog odvjetništva, Ranko Ostojić, predsjednik Odbora i zastupnik oporbene Socijaldemokratske stranke (SDP), izjavio je da su nadležne institucije bile upoznate s nezakonitim odlaganjem otpada još od 2022.-2023. godine.

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović (bivši čelnik SDP-a, koji je napustio stranku kada se kandidirao za predsjednika, dužnost koju trenutno obnaša drugi mandat), premijer Andrej Plenković i predsjednik Sabora Goran Jandroković (potonji članovi vladajuće Hrvatske demokratske zajednice, HDZ) odgovorili su izjavljujući da nisu primili izvješće SOA-e o ilegalnom odlaganju otpada. Ako su te tvrdnje istinite, jedina nadležna institucija koju je SOA obavijestila o izvješću bio je Državni inspektorat, na čijem je čelu tada bio Andrija Mikulić.

Skandal ima veliko političko značenje, pored pravnih implikacija, posebno s obzirom na to da je Gospić već trideset i pet godina, otkako je Hrvatska proglasila neovisnost, uporište HDZ-a. Međutim, najnovije ankete pokazuju da bi na sljedećim izborima, zakazanim za manje od dvije godine, dvije glavne oporbene stranke (SDP i Možemo!) mogle dobiti veću podršku od HDZ-a.

Mnogi stanovnici za skandal krive HDZ, koji desetljećima upravlja Ličko-senjskom županijom. Županijske vlasti su 2022. godine dodijelile tvrtki Tipos Resurs dozvolu za gospodarenje otpada, na temelju inspekcije koju je proveo viši savjetnik u županijskoj upravi Jerko Kostelac, koji je trenutačno pod istragom. Dozvola je obnovljena u listopadu 2024., nakon što je ranije te godine oduzeta.

Hrvatska, idealna destinacija

Međutim, gospićki slučaj ukazuje na puno veći problem.

Prema Antoniju Pergolizziju, koji prati međunarodnu trgovinu otpadom za godišnje izvješće Ecomafia, koje sastavlja organizacija Legambiente, slučajevi poput gospićkog nastaju na tržištu s previše plastike i premalo kupaca. Europa se s ovim problemom suočava otkako je Kina prestala uvoziti plastični otpad 2018. godine. Slanje otpada niske kvalitete u inozemstvo košta manje nego njegova obrada u zemlji.

To bi moglo objasniti zašto se otpad izvozi iz Italije. Ali ne objašnjava zašto je tako velika količina završila u gradiću u Lici, gdje ne postoji krupna industrija recikliranja plastike.

Prema Europolu, otpad se u Gospić slao iz Italije, Njemačke i Slovenije. Ostaje za vidjeti je li glavni razlog bila ekonomska pogodnost ili je Hrvatska smatrana idealnim odredištem za otpad zbog labavih propisa, loših kontrola i visoke razine korupcije unutar državnih institucija.

U Gospiću je povjerenje u hrvatsku državu nisko.

“Korumpirana Hrvatska postala je odlagalište otpada iz Italije, a Gospić plaća cijenu političkog izbora, odnosno kolonijalnog statusa Hrvatske unutar EU“, kaže stariji muškarac kojeg smo sreli na željezničkoj stanici nedaleko od odlagališta otpada. Odbio je otkriti svoje ime, ističući da želi izbjeći probleme.