U sklopu Dana antifašističke borbe, 22. juna se oko 1,000 građana okupilo na Trgu maršala Tita u centru Zagreba kako bi obilježili taj dan, ali i poručili kako ne smije doći do preimenovanja trga. Dan koji obilježava kada su 22. juna 1941 u šumi Brezovica pokraj Siska hrvatski antifašisti organizirali oružanu pobunu protiv nacističkih i fašističkim okupatora i kolaboracionista, tako je po prvi put obilježen i na ovom trgu pored centralne komemoracije Brezovici.

Razne udruge organizirale su ovaj skup koji je privukao brojne oporbene političare i intelektualce kako bi iskazali svoje nezadovoljstvo zahtjevom nove male stranke – okupljene oko kontroverznog bivšeg ministra kulture Zlatana Hasanbegovića i saborske zastupnice Brune Esih – u gradskoj skupštini da se trg imenovan po jugoslavenskom komunističkom vođi Josipu Brozu Titu preimenuje. Naime, usprkos nevelikom broju zastupnika u skupštini Grada Zagreba, Hasanbegovićeva opcija ime krucijalne glasove ukoliko ponovno izabrani gradonačelnik Milan Bandić želi ostvariti većinu u skupštini, koja mu omogućuje mirno vladanje gradom sljedeće 4 godine. Hasanbegović i Esih, koji reprezentiraju bunt desnog krila vladajućeg HDZ-a, gradili su svoju kampanju na lokalnim izborima na promjeni imena trga putem odluke zagrebačke skupštine. Bandić pristaje jedino na lokalni referendum o imenu trga, putem kojeg bi glasači sami odlučili – vrlo vjerojatno kalkulirajući kako ne bi izašlo potrebnih 50 % birača kako bi odluka bila pravovaljana.

Bandić godinama vješto kombinira pomaganje i antifašističkim organizacijama i desnim radikalima. Tako je i on bio i u Brezovici i kod jame Jazovka – u koju su partizani bacili ubijene ustaške ranjenike –nedaleko od Zagreba 22. juna. Na njegov politički oportunizam je uputila i gradonačelnica Siska Kristina Ikić Baniček tijekom govora u Brezovici.

„Relativiziranje ustaških zločina otišlo je tako daleko da neki samoprozvani antifašisti daju nagradu grada. Licemjerno dolazi tu među nas i polaže vijence, a nagrade daje ustaškim falsifikatorima kao što je Sedlar,“ rekla je Ikić Baniček, upućujući na činjenicu kako je skupština Grada Zagreba dala nagradu izrazito kontroverznom redatelju Sedlaru koji je u dokumentarnom filmu „Jasenovac – istina“ umanjio zločine koji su se tamo dogodili, služeći se falsifikatima.

Ono što su i građani koji su se okupili na trgu osjetili je opasnost udara na kompletnu ostavštinu antifašističke borbe. Dolaskom na Jazovku to je konkretizirao sam Hasanbegović.

„Ovo zlokobno mjesto podsjeća na zločinačku narav komunizma Jugoslavije koji su 1945. godine nametnuti hrvatskom narodu mimo njegove volje … I upravo je ovaj apokrif ili državni blagdan 22. lipnja prava prigoda podsjetiti još jednom na notornu činjenicu… moderna hrvatska država nastala je isključivo na nacionalnoj volji našega naraštaja i pobjedi u Domovinskom ratu [1991-95], među ostalim, i nad duhovnim i stvarnim sljedbenicima egzekutora iz Jazovke,“ rekao je Hasanbegović.

„Naša je politička, državna i zakonodavna dužnost poništiti 22. lipnja 1941. kao državni blagdan i kao izvor potpuno nepotrebnoga razdora u hrvatskom narodu čime će se konačno steći pretpostavke za istinsko nacionalno pomirenje koje može biti utemeljeno isključivo na istini,“ zaključio je Hasanbegović.

Hasanbegović je poznat po svoji antikomunističkim stavovima i kritiziranju antifašizma, kao i relativizaciji ustaškog režima. Dapače, kao student je bio dio neonacističke desnice i pisao nostalgične pamflete o ustašama u pro-ustaškom biltenu ‘Nezavisna Država Hrvatska’.

Usprkos tome što Tito i njegov režim nose stigmu zbog ratnih zločina počinjenih krajem Drugog svjetskog rata, tretmana talijanske i njemačke manjine, Golog otoka i drugih kršenja ljudskih prava, on ima simboličku poziciju kao vođa antifašističkog pokreta i uspostavu socijalizma koji je donio modernizaciju i napredak na mnogobrojnim poljima ekonomskog, društvenog i kulturnog života – industrijalizacija, elektrifikacija, podizanje životnog standarda, razvoj modernizma u umjetnosti i arhitekturi, znanstveni napredak, znatan napredak zdravstvene i socijalne brige, podizanje stope pismenosti i obrazovanja, porast broja visoko obrazovnih, rješavanje stambenog pitanja za brojne. Zbog toga, brojni građani smatraju kako bi micanje Titovog trga bilo zatvaranje kruga preimenovanja brojnih ulica i trgova širom Hrvatske, koji su do 1990. nosili ime socijalističkih političara, uglednika i književnika, kao antifašističkih boraca i postrojbi.

Uz pjevanje jugoslavenskih i hrvatskih partizanski pjesama, kao i „Ay Carmela“ i „Bella Ciao“, skup na Trgu maršala Tita privukao je brojne političare lijevih oporbenih stranaka, ali i simpatizera jugoslavenskog režima i samog Tita. Osim zastava male lijeve stranke Radničke fronte, zastave komunističkog pokreta, Jugoslavije i brojni transparenti bili su prisutni, neki od njih sa dozom ironije. Osim nekolicine intelektualaca, na skup je došao i slavni vaterpolo trener Ratko Rudić. Nekoliko istaknutih intelektualaca i aktivista se obratilo skupu.

„Antifašizam nema alternativu. Nije je imao 1941., nema je danas… Fašizam je bio mrak i ništa drugo osim mraka. Fašizam je bio čisto zlo, prezir prema svemu ljudskome, drugačijima,“ rekla je feministička aktivistkinja Marijana Bijelić, spominjući suvremene fašističke tendencije u društvu.

Povjesničar s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Hrvoje Klasić napomenuo je kako je i prvi hrvatski demokratski izabrani predsjednik Franjo Tuđman bio dio antifašističkom oslobodilačkog pokreta predvođen Titom.

„Rade Končar, Nada Dimić, Josip Kraš, Ivo Lola Ribar… nisu samo imena tvornica, to su imena hrvatskih narodnih heroja, kojima se društvo odužilo 1945. nazivajući njihovim imenima tvornice, ulice… isto to društvo ’91. ih je odlučilo kazniti – od heroja postali su preko noći zločinci. Mnogi su odgovorni za to, a među njima je i njihov partijski sudrug Franjo Tuđman, on to nije smio dopustiti, niti Janko Bobetko, niti Martin Špegelj, ali pak nešto povezuje njih i Nadu Dimić i Radu Končara – svi su oni pripadali istom oslobodilačkom pokretu koji je organizirao i u pobjede vodio Josip Broz Tito,“ rekao je Klasić.

Snježana Banović, poznata teatrologinja koja se bavila i kazalište za vrijeme ustaške vladavine nabrojala je brojne glumce i kazališne radnike koje su Ustaše pogubile tijekom Drugog svjetskog rata.

„Vjerujem da svi znamo danas da postoje linije s kojih se ne ide i postoje crte s kojih se ne uzmiče. Ta je crta danas ovaj Trg koji ime maršala Tita nosi to ime 71 godinu i nosit će ga barem još 10 puta toliko. Trg maršala Tita barometar je i bilo Zagreba po kojem se vidi koliko se grad sjeća svoje herojske prošlosti. Grad koji se srami partizanske prošlosti osuđen je na zaborav, zapravo na smrt,“ zaključila je.