Članovi biračkih odbora na odgovarajući način su upravljali uređajima za biometrijsku identifikaciju birača i skeniranje glasačkih listića, utvrdili su strani i lokalni posmatrači, kao i da je ručno brojanje glasova pokazalo samo manja odstupanja u odnosu na elektronske rezultate.

Izlaznost je iznosila oko 42 posto, što je gotovo deset procenata manje nego 2022. godine. Izlaznost je bila veća u RS-u (47.03%) nego u FBiH (40.12%) i Brčko Distriktu (38.10%).

Izborni proces uz primjenu specifičnih izbornih tehnologija omogućile su ranije donesene odluke OHR-a, nakon neuspjeha domaćih političkih aktera da donesu potrebne zakone zbog političkih neslaganja.

Etnonacionalne stranke dominirale

SNSD je zadržao poziciju predsjednika RS, srpskog člana Predsjedništva BiH i većinu u NSRS, dok je kandidatkinja HDZ-a BiH Darijana Filipović osvojila hrvatsko mjesto u Predsjedništvu BiH.

SDA se vratila na poziciju najjače stranke u državnom i federalnom parlamentu, dok je Bećirović tijesno zadržao funkciju bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

CIK je rezultate objavio 24. oktobra, nakon čega je počeo period predviđen za žalbe i eventualno ponovno brojanje glasova.

Od 4. oktobra stranački lideri održali su više bilateralnih sastanaka o mogućnostima formiranja koalicija. Jedan od ključnih je onaj na kojem su SNSD i HDZ BiH potvrdili svoje strateško partnerstvo i poručili da će insistirati na poštivanju izbornih pobjednika iz reda sva tri konstitutivna naroda.

Milorad Dodik, koji ostaje predsjednik SNSD-a i de facto donosilac odluka, isključio je DF i Željka Komšića kao partnere, dok je mogućnost učešća SDP-a ostavio otvorenom, u zavisnosti od postizanja šireg dogovora. Iznio je i svoje prioritete, uključujući preispitivanje odluka Visoko predstavnika koje nije potvrdio Parlament, zakone o Ustavnom sudu BiH te o Sudu i Tužilaštvu BiH, kao i vođenje vanjske politike pod rukovodstvom Predsjedništva BiH.

Predstavnici RS-a su još prije izbora najavljivali svoje djelovanje u novom mandatu, uglavnom na štetu države. S druge strane, bošnjački predstavnici nisu ponudili konkretan program, ako se izuzmu najave suprotstavljanja Dodikovim aspiracijama i politikama štetnim za državu.

Pobjednici sa hrvatskim predznakom pak najavljuju nastavak ulaganja napora u izmjene Izbornog zakona, koje HDZ BiH smatra ključnim instrumentom za osiguravanje „legitimnog predstavljanja“ Hrvata u institucijama.

SDA ključna za formiranje većine

Preliminarni rezultati ukazuju na promjenu više od 50 posto članova u novom Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, pri čemu su SDA, SNSD, SDP i HDZ BiH ostvarili najveće uspjehe. Dvije najizglednije opcije za formiranje su koalicija SDA–SNSD–HDZ BiH–SBiH, koja bi, prema projekcijama, imala tijesnu većinu, te šira koalicija SDA–SNSD–HDZ BiH–SDP, s nešto komotnijom većinom.

SBiH, koja ima tri mandata u Predstavničkom domu, neće ulaziti u vlast „po svaku cijenu“ jer stranka zahtijeva prethodni dogovor o programima, principima i projektima. Inače, u javnosti se govori i o tome da učešću SBiH u formiranju vlasti na nivou entiteta FBiH i na državnom nivou nije blagonaklona američka administracija u BiH zbog otvorenog protivljenja predstavnika ove stranke projektu južne plinske interkonekcije iza kojeg stoje SAD.

Konačne kombinacije za formiranje koalicija zavisiće i od dogovora o sastavu Domova naroda, državnog i federalnog.

Rezultati i perspektive u entitetu FBiH i kantonima

U FBiH, u poređenju sa rezultatima iz 2022. godine, ukupnu zastupljenost u deset kantona su povećale stranke SDA, HDZ BiH, SBiH i SDP BiH, dok su predstavnike u kantonalnim skupštinama izgubili NiP, Naša stranka, i DF/GS.

Manje stranke i one sa jakim lokalnim uporištem mogle bi imati značajnu pregovaračku ulogu u pojedinim kantonima u kojima veći broj parlamentarnih stranaka potiče formiranje širokih koalicija.

Najveći izazov u Kantonu Sarajevo predstavlja formiranje vlasti zbog tijesne većine SDA, SBiH i DF-a od 18 od ukupno 35 zastupničkih mjesta, uz istovremeni nedostatak većine u klubovima konstitutivnih naroda i Ostalih.

Takav odnos snaga mogao bi SDP-u, NiP-u i Našoj stranci omogućiti značajan utjecaj na izbor skupštinskih rukovodstava, koja imaju važnu ulogu u predlaganju kandidata za premijera. Vladajuća većina nije u mogućnosti obezbijediti da predsjedavajući i premijer budu različite nacionalne pripadnosti. Time je proces dodatno usložnjen i zbog toga postoji rizik odgođenog formiranja vlasti u ovom kantonu.

Nakon potvrđivanja izbornih rezultata, uslijedit će konstituisanje novog saziva Parlamenta FBiH, a potom procedure izbora predsjednika i potpredsjednika FBiH te imenovanja Vlade ovog enititeta. Raspored snaga u pogledu formiranja većine na nivou FBiH ostaje fragmentiran i dalji pregovori će zavisiti i od konačnog formiranja kantonalnih skupština.

Prema nepotvrđenim rezultatima na kantonalnom nivou i aranžmanima koji se naziru, SDA i HDZ BiH će gotovo izvjesno imati dominantne pozicije u bošnjačkom i hrvatskom klubu Doma naroda Parlamenta FBiH. Glavna neizvjesnost odnosi se na Klub Srba, čiji bi sastav mogao SDP-u i njegovim saveznicima dati značajnu pregovaračku poziciju.

Republika Srpska

U RS-u, SNSD je, sa svojim partnerima, u dobroj poziciji da zadrži uvjerljivu većinu u NSRS. Konačna raspodjela mandata, izbor pet srpskih delegata u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH i budući sastav Vijeća naroda RS-a predstavljaju najvažnija otvorena pitanja koja bi se trebala riješiti kada CIK potvrdi izborne rezultate.

Kada su u pitanju nominalno opozicioni akteri, PSS na čelu sa Draškom Stanivukovićem ima potencijal da postane druga najveća stranka umjesto dosadašnjeg SDS-a, dok se SDS nakon izbora suočava s nastavkom i produbljivanjem unutrašnjih tenzija.

Dan nakon izbora mediji su prenijeli da je SDS isključio iz stranke gradonačelnika Bijeljine Ljubišu Petrovića zbog podrške koju je, umjesto kandidatu svoje stranke za Predsjedništvo BiH, pružio Nebojši Vukanoviću, lideru Liste za pravdu i red.

Tako se unutrašnji spor u SDS-u koji traje nekoliko godina, pretvorio u postizborne međusobne optužbe te konkretne posljedice za samu stranku što predstavlja dodatni faktor daljnjeg slabljenja koordinacije opozicije, i ima širi značaj za RS.

Ustavna pitanja i institucionalne nadležnosti

Formiranje Vlade RS-a vjerovatno će se odvijati brže nego što se ranije očekivalo, zahvaljujući komotnoj većini SNSD-a s koalicionim partnerima. Dvotrećinska većina u NSRS, koju je vladajuća koalicija do sada imala, svakako bi omogućila veći manevarski prostor za SNSD i partnere, koji prema rezultatima izbora nisu dobili ovoliku podršku glasača. Pitanje je hoće Dodik uspjeti da mobiliše dodatnu podršku, kao što je znao u ranijim izbornim ciklusima, kroz “kupovinu” poslanika ili drugim metodama.

Osim dvotrećinske većine u NSRS, sastav Vijeća naroda RS ima također ključni značaj za sposobnost SNSD-a da provede ustavne promjene koje najavljuje. Nova NSRS će izabrati pet srpskih delegata u Dom naroda državnog parlamenta, što će imati neposredne posljedice na brzinu usvajanja zakona, kao i na koalicijsku dinamiku.

Pored toga, regionalne i međunarodne okolnosti, uključujući pad Orbána i Vučića kao dugogodišnjih Dodikovih saveznika, sve izraženiju kontroverzu oko lobističkih aktivnosti RS-a u SAD-u te konsolidovanost ključnih aktera međunarodne zajednice u BiH, mogu uticati na političku poziciju Milorada Dodika i njegov manevarski prostor.