Snadbijevanje prirodnim gasom biće jedan od većih izazova za Bosnu i Hercegovinu u narednim godinama uzimajući u obzir nedavnu odluku Evropske unije o zabrani uvoza ruskog gasa. Ova odluka će se odnositi na BiH od 1. januara 2028. godine, što znači da država i njeni međunarodni partneri imaju pune dvije godine da pronađu rješenja.

U protivnom, BiH, bez alternativnog pravca, mogla bi ostati bez plina za industriju i domaćinstva. Odluka EU formalno ne obavezuje tržište BiH, ali svakako ima značajan indirektan utjecaj jer se evropski energetski tokovi i regulativa u sve većoj mjeri reflektuju i na zemlje regiona.

Južna plinska interkonekcija je energetski projekat o kojem se govori godinama, a intenzivnije od 2023. godine. Zahvaljujući ovom projektu, Bosna i Hercegovina – sa ukupno 240 kilometara nerazvijene plinske mreže, bez vlastite proizvodnje i skladišta plina – nakon gotovo pet decenija dobila bi alternativni pristup plinu i smanjila ovisnost o ruskom plinu, jedinom trenutno dostupnom, koji dolazi Turskim plinovodom preko Srbije.

Osim što će povećati sigurnost opskrbe BiH prirodnim plinom, novi plinovod omogućio bi BiH da postane tranzitna zemlja za prirodni plin prema sjeveru i istoku.

Američki energetski i strateški interesi

Američka administracija je u posljednjim mjesecima prošle godine odlučila da bude nosilac i investitor projekta južna plinska interkonekcija u BiH, nadajući se da će tako prekinuti opstrukcije, koje su uglavnom dolazile od političkih predstavnika Hrvata i Srba u BiH.

Milorad Dodik (SNSD), zajedno sa svojim saradnicima u institucijama, godinama je uvjetovao južnu interkonekciju novom istočnom plinskom interkonekcijom, koja bi zapravo bile još jedan krak ruskog plina u BiH.

S druge strane, Dragan Čović (HDZ BiH), Dodikov dugogodišnji partner i politički predstavnik Hrvata u BiH, uvjetovao je projekat plinovoda i usvajanje neophodnog lex specialis na nivou entiteta Federacija BiH (FBiH) pokušajima da se gasna politika stavi u etničke okvire kroz novu kompaniju za upravljanje plinovodom. Na ovaj način, postojeća javna kompanija BH Gas bila bi isključena iz budućeg projekta.

Zakon je usvojen u FBiH početkom 2025. godine na insistiranje tadašnjeg ambasadora SAD-a u Sarajevu. BH Gas je označen kao nosilac projekta, unatoč protivljenju HDZ BiH i bošnjačkih delegata, koji su smatrali da je procedura hitnog donošenja neopravdana i da je povrijeđen Poslovnik Doma naroda i uopće Ustav FBiH.

Zakon je donesen s ciljem smanjenja ovisnosti o ruskom plinu, ali zbog ozbiljnih političkih nesuglasica oko nositelja projekta i upravljanja, praktična implementacija još nije počela.

U ovoj situaciji, predsjednica FBiH Lidija Bradara (HDZ BiH) u decembru je podnijela apelaciju entitetskom Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti zakona, navodeći da je potonji usvojen uz kršenje ustavnih i parlamentarnih procedura, osporavanje odredbi o eksproprijaciji zemljišta i nadležnostima kantonâ kao administrativnih jedinica u okviru entiteta.

Pod pritiskom američkih predstavnika, u međuvremenu je dogovoreno da američka kompanija dobije koncesiju za izgradnju i upravljanje plinovodom, što je dodatno zaoštrilo raspravu i otvarilo pitanje revizije zakonskih rješenja kako bi se uskladilo s tim međunarodnim dogovorom i lokalnim interesima. Do sada je izvjesno da će određenu ulogu u procesima oko plinovoda imati američka kompanija “AAFS Infrastructure and Energy, LLC”, ali je još uvijek nejasno da li bi i kakvu ulogu imala kompanija BH Gas u novodogovorenom aranžmanu.

Stručnjaci za energetiku ističu da činjenica da su Sjedinjene Države preuzele jasnu ulogu pokazuje da se ne radi samo o interesu BiH nego i drugih zemalja šire regije, koje trenutno takođe ovise o ruskom plinu. BiH je samo jedna komponenta onoga što Amerikanci i EU čine kako bi se smanjila ovisnost o ruskim energentima kroz konkretne poteze i odluke zahvaljujući kojima je od 2022. godine korištenje ruskog gasa u EU smanjeno na 3%.

Nakon višegodišnjih priča o južnoj interkonekciji, sada je važno da BiH djeluje promptno kako bi osigurala svoju energetsku stabilnost. U protivnom, rizikuje da bude u zaostatku. Kompletan aparat SAD-a, od američkih diplomata u Sarajevu do Vašingtona, posvećen je postizanju konsenzusa kako bi što prije došlo do pomaka u ovom smjeru. Otuda i pritisak SAD-a da se BiH što prije odupre ruskom plinskom monopolu.

Izazovi

Južna interkonekcija trebalo bi da bude spojena na plinovod u Hrvatskoj, tako da bi američki ukapljeni plin preko LNG (liquified natural gas) terminala na otoku Krku stizao u BiH. Radovi, kako je najavljeno, trebalo bi da počnu ove godine, uz izmjene federalnog zakona zbog kojih je Rusija prijetila BiH.

Da bi se sve ovo ostvarilo potrebno je hitno potpisivanje međudržavnog sporazuma između BiH i Hrvatske. Za slične sporazume nadležno je Vijeće ministara BiH, u kojem su potrebni glasovi HDZ-a i SNSD-a, dakle partija koje su godinama blokirale projekat. Sporazum bi se potom morao ratificirati u Predsjedništvu BiH i oba Doma državnog Parlamenta. U ovim institucijama konsenzus je takođe teško ostvariv.

Ipak, pitanje je hoće li se i koliko dvije pomenute političke grupacije usuditi suprotstaviti jasnom poslovnom interesu američke administracije, posebno nakon što su Sjedinjene Države ukinule sankcije Miloradu Dodiku i njemu bliskim fizičkim i pravnim licima.

Prepreka početku radova je i neriješen status državne imovine, dugogodišnji problem zbog kojeg više od 300 projekata vrijednih milijarde, uključujući plinovod, čeka na politički dogovor. U državnom parlamentu, koji je nadležan da riješi ovo pitanje, nema naznaka konsenzusa.

Značajan dio političke javnosti očekuje da pitanje riješi Christian Schmidt, u okviru svojih ovlaštenja, dok Visoki predstavnik poziva parlament da djeluje, svjestan nepokolebljivog protivljenja predstavnika Republike Srpske bilo kakvim nametnutim rješenjima.

Vjeruje se da domaće opstrukcije neće biti dugog daha s obzirom na to da se radi o američkom interesu. Američka su očekivanja da bi realizacija projekta trebalo da počne ove godine. Trasa plinovoda kroz BiH bila bi duga oko 170 kilometara, od Posušja jednim krakom prema Mostaru, a drugim prema Novom Travniku, s predviđenim kapacitetom od 1,5 milijardi metara kubnih plina godišnje.

Plinovod na koji bi se spojila BiH dio je Jadransko-jonskog plinovoda (IAP), a u budućnosti nova infrastruktura mogla bi osigurati dolazak plina u BiH i iz Azerbejdžana.