"Da li je jednostrano proglašenje nezavisnosti od strane privremenih institucija samouprave Kosova u saglasnosti sa međunarodnim pravom?". Navodi se u tekstu Rezolucije koju je Srbija predala u UN. Rezolucijom se zahteva da Generalna skupština zatraži savetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde o legalnosti proglašenja nezavisnosti Kosova.

25.08.2008. -  Danijela Nenadić Beograd

Ministar inostranih poslova Srbije Vuk Jeremić sredinom avgusta je predao predlog Rezolucije Srbije o Kosovu u zvaničnu proceduru Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. Rezolucijom se zahteva da Generalna skupština zatraži savetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde o legalnosti proglašenja nezavisnosti Kosova.

Predajom predloga Rezolucije Srbija je započela zvaničnu proceduru u Generalnoj skupštini UN, čije redovno zasedanje počinje u septembru.

U tekstu Rezolucije koju je ministar Jeremić predao u UN, kako prenosi Tanjug navodi se:

„Promišljajući o ciljevima i principima UN, podsećamo da su 17. februara 2008. godine privremene institucije samouprave Kosova proglasile nezavisnost od Republike Srbije. Svesni da su ovaj akt članice UN različito primile u odnosu na njegovu usaglašenost sa postojećim međunarodnim pravnim poretkom, odlučujemo da se prema članu 96 povelje UN zahteva od Međunarodnog suda pravde, pozivajući se na član 65 Statuta Suda, da pruži savetodavno mišljenje o sledećem pitanju - Da li je jednostrano proglašenje nezavisnosti od strane privremenih institucija samouprave Kosova u saglasnosti sa međunarodnim pravom?".

Cilj inicijative je da se zaustavi priznavanje nezavisnosti Kosova dok se Međunarodni sud ne odredi po ovom pitanju. Srbija na ovaj način pokušava i da spreči prijem Kosova u međunarodne institucije. Obrazlažući novu inicijativu, Jeremić je rekao da je ona u skladu sa usvojenom strategijom Vlade Republike Srbije, te da predstavlja deo Akcionog plana čiju sadržinu srpska javnost još nije otkrila.

Jeremić je rekao da Srbija ovim potezom želi da priču o Kosovu vrati u vode međunarodnog prava, u kojem, po rečima beogradskih zvaničnika, Srbija ima najviše argumenata da brani tezu o teritorijalnom integritetu i suverenitetu.

„Ukoliko se Generalna skupština bude izjasnila da se to pitanje uputi Međunarodnom sudu pravde, mislim da će kratkoročni efekat biti da one zemlje koje nisu priznale nezavisnost Kosova, po nama nelegalno proglašenu nezavisnost Kosova, to neće učiniti u budućnosti, sve dok mišljenje Suda ne bude pribavljeno", rekao je Jeremić u intervjuu za B92. „Ukoliko budemo uspešni u Njujorku u septembru, mislim da neće biti novih priznanja, mislim da Kosovo tada definitivno neće postati član nijedne ozbiljne međunarodne organizacije" rekao je Jeremić. On je dodao da Srbija očekuje da će mišljenje Suda potvrditi da je nezavisnost Kosova protivna međunarodnom pravu, što će strane u procesu vratiti za pregovarački sto.

Jeremić je naglasio da mišljenje Međunarodnog suda nema obavezujuću snagu, ali da ima veliki moralni, politički i pravni uticaj.

Ministar očekuje velike otpore Rezoluciji koju je podnela Srbija, naročito od zemalja koje su već priznale kosovsku nezavisnost. Jeremić je dodao da zna da su u pitanju neke od najmoćnijih sila današnjice, ali da je „Srbija apsolutno odlučna da istraje u ovoj inicijativi i zbog toga se ovih dana vode intenzivni diplomatski razgovori sa celim svetom". Jeremić je naveo da Srbija neće odustati. „Koristićemo sva politička, pravna i diplomatska sredstva u odbrani suvereniteta i teritorijalnog integriteta svoje zemlje.

Da bi inicijativa bila prihvaćena potrebno je da za nju glasa 96 država plus jedan od 192 države članice koliko broji Generalna skupština UN. Beogradski zvaničnici procenjuju da postoje velike šanse da rezolucija bude usvojena, jer se u dosadašnjoj praksi Generalne skupštine nije desilo da ovakva inicijativa bude odbijena.

Domaća stručna javnost ocenjuje da će Rezolucija Srbije, ukoliko dobije podršku Generalne skupštine, imati veliki moralni značaj. U emisiji Uvećanje na B92 koja je bila posvećena ovom pitanju, Vladimir Đerić stručnjak za međunarodno pravo je rekao da je nemoguće predvideti kako će glasati zemlje povodom ove Rezolucije, ali da će to svakako biti vrlo kompleksna odluka. „Nije realno očekivati da se nakon mišljenja Suda ponište odluke o priznavanju nezavisnosti Kosova niti da se otvori novi pregovarački proces. Ali, mišljenje će imati veliki pravni i moralni značaj" naglasio je Đerić. I nekadašnji ministar inostranih poslova Goran Svilanović smatra da je Rezolucija Srbije dobar potez. On navodi da će time pitanje Kosova prestati da dominira srpskom političkom scenom, te da će se čekati barem dve godine na mišljenje Suda.

Inicijativa Srbije mnogima nije po volji. Američki zvaničnici su već uputili opomenu Srbiji, a Bernard Kušner, ministar inostranih poslova Francuske upozorio je Srbiju da bi to moglo da uspori put zemlje ka evropskim integracijama. Sonja Licht, predsednica Beogradskog fonda za političku izuzetnost ipak ne smatra da će Rezolucija biti kamen spoticanja na putu priključenja EU. Lichtova je naglasila da ako Srbija nastavi da ispunjava svoje međunarodne obaveze niko neće dovoditi u pitanje njeno buduće članstvo u EU. „Biće različitih tumačenja. Neko će reći da je Rezolucija loša, a neko će reći, hvala bogu, konačno se Srbija u situaciji kada se suočava sa velikim problemom prema njemu odnosi upotrebom pravnih sredstava, a ne upotrebljava prekomernu konfrontaciju" dodala je Licht.

Dušan Lazić iz Foruma za međunarodne odnose očekuje da će se, nakon uspešne diplomatske inicijative Srbije, na bilateralnom i uniteralnom nivou, mnoge države odlučiti da podrže Rezoluciju. Lazić navodi da one to neće učiniti zbog Kosova i simpatija prema Srbiji, već da bi u budućnosti zaštitile svoje interese i uspostavile mehanizam zaštite u međunarodnom pravu. Lazić dodaje da Rezolucija ima „više šansi" bude usvojena nakon rata između Gruzije i Rusije i pitanja nezavisnosti Južne Osetije i Abhazije.

Ukoliko inicijativa Srbije dobije podršku u Generalnoj skupštini UN biće to prvi put da se Međunarodni sud pravde izjašnjava o secesiji dela teritorije jedne države.

Postupak pred Međunarodnim sudom je kompleksan. Sud traži mišljenje zemlje koja je podnela inicijativu, u ovom slučaju Srbije, ali i drugih zemalja koje su istu podržale u Generalnoj skupštini UN. U postupku mogu učestvovati i zemlje koje nisu podržale inicijativu, a one žele da ih Sud sasluša. Postupak se završava čitanjem savetodavnog mišljenja na javnoj sednici. Mišljenje nije pravno obavezujuće, a da li će biti primenjeno zavisi od odluke tela, odnosno organizacije koja ga je zatražila. Glavna snaga mišljenja leži u prestižu Međunarodnog suda pravde.

Međunarodni sud pravde osnovan je 1946. godine, sa sedištem u Hagu i jedno je od šest najznačajnijih tela Ujedinjenih nacija. Pred međunarodnim sudom vode se sporovi koje pokreću države u kojem slučaju Sud donosi presudu. Druga nadležnost Suda je da daje savetodavno mišljenje u slučaju kada od njega to zatraži organ Ujedinjenih nacija.

Principi po kojem sud radi jesu objektivnost i nezavisnost, te se sudije ne biraju na predlog zemalja članica, već ih kandiduju pravni stručnjaci širom sveta, a spisak sa imenima predloženih kandidata se deponuje u kancelariji generalnog sekretara UN.