Gasna kriza koja već nedelju dana potresa Evropu, a naročito balkanske zemlje, bliži se kraju. A za Sribiju „gas za spas" je stigao iz Mađarske i iz Njemačke. Mnogo pažnje je izazvala i vest da je srpski predsednik omogućio isporuku gasa Bosni i Hercegovini.

13.01.2009. -  Danijela Nenadić Belgrado

Gasna kriza koja već nedelju dana potresa Evropu, a naročito balkanske zemlje, bliži se kraju. Rusija od utorka počinje isporuku gasa preko Ukrajine, a snabdevanje gasom će normalizovano.

Srbija se nije smrzla, mada je situacija bila teška. Isporuke gasa preko Ukrajine obustavljene su u noci 05. januara, da bi snabdevanje gasom bilo normalizovano 08. januara.

U danima pred pravoslavni Božić Srbiju je zatekla vest o rusko - ukrajinskom sporu. Iako je Dušan Bajatović, generalni direktor „Srbijagasa" građanima Srbije poručivao da nemaju razloga za brigu, vrlo brzo se pokazalo da je njegov optimizam bio neosnovan. Već 05. januara ujutru smanjena je isporuka ruskog gasa Srbiji, a potpuni prekid usledio je 06. januara u ranim jutarnjim časovima.

Na vanrednoj telefonskoj sednici vlada Srbije je naložila zamenu prirodnog gasa drugim energentima i apelovala na štednju električne energije. Radna grupa za razmatranje i praćenje situacije u vezi sa sigurnošću snabdevanja energijom i energentima koju je formiralo Ministarstvo rudarstva i energetike bila je u neprekidnom zasedanju.

Nije bilo jasno sa koliko gasa raspolaže Srbije, te hoće li to biti dovoljno za saniranje posledica krize. Ubrzo se, ipak, ustanovilo da Srbija raspolaže zalihama gasa tek toliko da se omogući bezbedno zaustavljanje postrojenja. Zrenjaninu, Novom Sadu, Kikindi, Novom Bečeju, Vršcu, Subotici, Inđiji, Loznici, Jagodini, rubnim delovima Beograda i drugim gradovima koji nemaju mogućnost prelaska na druge načine grejanja, pretila je katastrofa. A, zima u Srbiji odavno nije bila tako oštra, sa temperaturama dobro ispod nule.

„Gas za spas" prvo je stigao iz Mađarske. Boris Tadić, predsednik Srbije i mađarski premijer Ferenc Đurčanj dogovorili su da Mađarska isporuči Srbiji određenu količinu gasa iz sopstvenih rezervi. Pre nego što su dva državnika postigla dogovor, Dušan Bajatović iz „Srbijagasa" je pokušao da obezbedi isporuku gasa u razgovorima sa predstavnicima „Mol"-a, ali u tome nije bio uspešan. Bajatović je za Politiku izjavio da su „zbog energetske krize sve vlade u susedstvu stavile šape na svoje rezerve energenata, pa je zbog toga bio potreban politički dogovor između država, za šta je zaslužan Boris Tadić".

Boris Tadić je još jednom „izbavio" Srbiju iz ralja energetske krize kada je i sa Nemačkom dogovorio isporuku gasa, što je višestruko poboljšalo energetske kapacitete Srbije. „Vlada je učinila veliku stvar ovih dana i pokazala da je spremna da odgovori na veliku krizu na najbolji mogući način i velikom brzinom. Iz ove situacije moramo da izvučemo pouke i da utvrdimo odgovornost zbog čega Srbija nema obezbeđeno snabdevanje gasom u ovako teškim momentima" izjavio je Tadić za Radio Televiziju Srbije.

Mnogo pažnje je izazvala i vest da je srpski predsednik omogućio isporuku gasa Bosni i Hercegovini. Predsednik Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić rekao je da je razgovarao sa predsednikom Srbije koja je prva pomogla Sarajevu isporukom gasa. „Tadić je rekao da je želeo da pomogne Sarajevu, da je dobio priliku i reagovao. Pozajmljujući nam gas kojeg ni ona nije imala dovoljno, Srbija je povukla odličan potez, pre svega prema građanima Sarajeva, Zvornika i drugih mesta koja su zbog nestašice ovog energenta ostali bez grejanja", prenela je Radio televizija Fox.

Tihić je dodao da „ovakvi i slični postupci bitno doprinose uspostavljanju poverenja među običnim ljudima". Srpski predsednik je istakao da je najvažnije ulagati u prijateljstva, te da je upravo zahvaljujući prijateljstvu s ljudima u Mađarskoj i Nemačkoj rešen problem grejanja u Srbiji.

No, ko god da je rešio problem nastao zbog spora Rusije i Ukrajine, za Srbiju, i većinu njenih balkanskih komšija ostaje veliko pitanje kako obezbediti nesmetano snabdevanje energentima u godinama koje dolaze. Poslednjih godina stručnjaci upozoravaju da će energija biti jedan od ključnih evropskih problema. Za Srbiju, koja raspolaže ograničenim količinama nafte i gasa na svojoj teritoriji, to znači energetsku zavisnost. Stoga ne čudi što se poslednjih dana vlada i parlament intenzivno bave ovim pitanjem.

Potpredsednik vlade Božidar Đelić, zadužen za sprovođenje strategije održivog razvoja Srbije, smatra da je Srbiji hitno potrebna nova strategija energetike. Đelić je za B92 izjavio da je strategija usvojena 2005. godine potpuno prevaziđena. „Od 2005. godine su se promenile okolnosti u svetu, kao i cena nafte i gasa. Srbija može i mora drastično da poveća sopstvenu energetsku efikasnost i učestvuje u izradi evropske energetske strategije", rekao je Đelić i zaključio da „u energetici nije dobro zavisiti od bilo koga".

O najboljem rešenju i odgovornosti za krizu u Srbiji se razgovara poslednjih dana. Ko je kriv, šta bi trebalo da se desi, ko bi trebalo da podnese ostavke, pitanja pljušte na sve strane. Najlošije se, čini se, snašao ovdašnji ministar energetike, Petar Škundrić, kadar Socijalističke partije Srbije (SPS), čiju smenu uglas traže predstavnici opozicionih partija.

Ni Škundrić, a ni kolege mu ministri, nisu spremni da preuzmu „punu" odgovornost za energetsku krizu u Srbiji. Pa, iako je jasno da je Srbija, kao i druge zemlje u okruženju, „kolateralna šteta" rusko-ukrajinskog spora, nije sasvim jasno zašto skladište gasa Banatski Dvor nije bilo napunjeno. Ako je verovati ministrima sadašnjim, za to su krivi njihovi prethodnici.

Ivica Dačić, ministar unutrašnjih poslova i potpredsednik vlade tvrdi da je nova vlada zatekla prazno skladište gasa i da taj problem postoji od devedesetih godina, kada je, da se notira, njegov SPS bio neprikosnoveno na vlasti. I Boris Tadić smatra da je dobar deo problema nasleđen iz prošlosti, ali da je neophodno utvrditi odgovornost svih vlada od 2000. godine, uključujući i prethodnu.

I, dok pokušavamo da ustanovimo kako smo došli u energetski ćorsokak, pominje se i nekoliko mogućih rešenja za budućnost. Energetski sporazum o prodaji Naftne industrije Srbije koji je Srbija potpisala sa Rusijom i mogućnost izgradnje Južnog toka, trase gasovoda koji ne bi išao kroz Ukrajinu, danas, nakon nekoliko dana gasne krize, dobija mnogo više pozitivnih komentara nego u danima pred Novu godinu. Poboljšanje sopstvenih izvora, odnosno završetak podzemnog skladišta Banatski Dvor, za šta je potrebno uložiti 22 miliona evra, moglo bi Srbiji da garantuje mirnije dane u slučaju nove energetske krize.

Prema rečima Dušana Bajatovića, Banatski Dvor bi mogao da proizvodi pet miliona kubika gasa dnevno, što bi bilo dovoljno za potrebe Srbije u vanrednim situacijama. I prema rečima predsednika države, ovo skladište će biti prioritet, a radovi se očekuju tokom leta.

Na kraju, jedno od rešenja koje je pominjano je stvaranje regionalnog skladišta plina. Ova mogućnost spomenuta je u razgovoru između Sulejmana Tihića i Borisa Tadića, kojom prilikom je srpski predsednik predložio da se takvo skladište napravi u Srbiji, a Tihić rekao da o tome treba razgovarati, jer je u obostranom interesu.