Mile Kekin

Mile Kekin

Jedan čovjek, pjesnik i muzičar dao nam je jednu pjesmu, kratku a veliku kao što bi velike trebale biti naše zjenice koliko pred Memorijom, toliko pred Istorijom u Pokretu

31.03.2016. -  Božidar Stanišić

Prošlog ljeta primih poruku iz Švedske od jednog mog bivšeg učenika iz Bosne. Neočekivanu, jer on mi se obično javi u decembru, čestita Novu godinu i usput mi napiše koju riječ o stranstvovanju na sjeveru Evrope. Veli on u toj poruci da ga živo zanima šta mislim ja, ‘nastavnik na svoju ruku’, o pjesmi jednog zagrebačkog pank i rok sastava. Ako sam imalo vješt u plovidbi internetom, osim teksta lako ću naći i video u kojem taj sastav, koji se zove Hladno pivo, pjeva Firmu. “Ja sam rekao: to je to, tako smo prevareni! Sve je rečeno u Firmi, u kratkim crtama… Bog te mazo, strašni su! Pozitivci!” Ovim riječima on završi poruku.

Hladno pivo pjeva Firmu

I nevješti poput mene doplove do neke luke na internetu. Da ne bi izgledalo da nastavnik uvijek uči druge, onom mom bivšem učeniku odgovorih ukratko: hvala na informaciji, zanimljiva stvar! A u moj notes zapisah: Čini mi se da ona sablasno prazna fabrička hala u kojoj Hladno pivo pjeva Firmu, singl iz svog posljednjeg albuma Dani zatvorenih vrata, i radnici Gredelja, Diokija i Kamenskog govore svoju istinu, nije samo hrvatska, ni tek običan detalj  jugo-prostora, već simbol tranzicije koju i u cijeloj  istočnoj Evropi  nakon pada Zida još uvijek plaćaju cijele generacije. 

https://www.youtube.com/watch?v=uFQIPl5kT-k

Prema riječima radnika, pomenuti  hrvatski proizvodni giganti nisu propali zbog konkurencije niti tehnološke zaostalosti, već isključivo zbog krađe i želje kriminalaca u elegantnim odijelima da se napravi ‘mjesta za obitelji dvjesta’. Autor Firme nije tekstopisac već pjesnik, i to od onih rijetkih koji nastoje da koračaju i sa posljednjima i otpisanima. Da mogu, ja bih Firmu predložio za čitanke. To bi, naravno, teško prošlo bez nekog referenduma.  Jeste, pišem budalaštine, ‘na svoju ruku’, jer ljudi ne izlaze ni na izbore a koliko bi ih tek glasalo na imaginarnom referendumu za pjesme u čitankama? Svejedno, ja bih Firmu rado vidio u čitankama od Ljubljane do Skoplja, pa na madžarskom, češkom, poljskom, slovačkom, ruskom, albanskom, rumunskom, bugarskom…  Ako ništa drugo, ta satirična rokenrol elegija bi, vjerovatno, izbacila barem jedan patriotski pjesmuljak. U Firmi nezaposleni radnik svakog dana, da sebi manje smeta,  prošeta do svoje nekad-fabrike, zajedno sa svojim možda im večeras priznam /  kako smo pali bez ispaljenog metka / na staru foru novog početka:   

                      A kad stignem do porte i do spuštene rampe
                       skinem kapu za sve nas koji još pamte
                       dan kad su ispred firme stale crne limuzine i rekli:
                       Bog, domovina, nacija
                       svi na pod ovo je privatizacija!

                       Napravite mjesta za obitelji dvjesta!  

                   

Ja nisam vaš

Tekstopisac, pardon – pjesnik, i muzičar Hladnog piva zove se Mile Kekin. Nema ga u čitankama. Ako ga bude, biće to jedan znak – od Zagreba do Vladivostoka, od Tirane do Gdanjska, znak – na Istoku nešto novo. Novo, u granicama u kojim jedan čovjek, muzičar i pjesnik može dati drugima ono veliko, jednostavno ‘nešto’, jer ‘istorija ne zna da su umjetnost ili umjetnik ikad ili igdje uspjeli da izvrše neposredan uticaj na sudbinu svijeta – i iz te tužne istine proizilazi zaključak da treba budemo skromni, svjesni svoje ograničene uloge i moći’ (Zbigniew Herbert).

https://www.youtube.com/watch?v=8JOB90BaGbs

Svejedno, trebalo bi da se nađe, on, Mile Kekin, u čitankama. I  ne samo zbog Firme, već i zbog  svoje nove pjesme, akustične minijature Ja nisam vaš. U noći između 3. i 4. marta ove godine  čovjek se naslonio na zid, uzeo gitaru u ruke i naoko ležerno, kao da nedajbože, pjeva kakvu uspavanku, iz sebe izbacio stihove. Koji, kao ni cijela svjetska poezija i, uopšte, umjetnost neće izmijeniti svijet, ali mogu stići do uma i srca onih koji nastoje da svijet gledaju svojim očima. Ko zna, možda će i razbuditi iz naci-snova više negoli poneku mladu glavu? Jer, jasni su ti stihovi, jasni da jasniji ne mogu biti – kao i sve stvari jednostavne a duboke.

Tu pjesmu samo mozgovi notornih lokalaca mogu smjestiti isključivo u lokalni, dakle hrvatski kontekst. Pored jednostavnih i iskrenih ‘bravo, brate’, sabralo se i sabire se ljutnji i uvreda na račun Mileta Kekina, na hiljade. Pristižu tako ‘bratske’ optužbe sa svih strana nekad nam mile ‘od Vardara pa do Triglava’. Internet je čudo: pljuckaš po drugima iz svoje uske pameti, skriven ispod anonimnih nadimaka ili imena, pa nikom ništa! A pljuckaju, naravno i više od toga, opet oni ‘crni’ koji, naravno, misle da su ‘bijeli’, svjetlonoše ‘boljeg crnog’ sutra. Zar to su oni crni konjanici Branka Ćopića? U Pismu Ziji, svom pjesničkom testamentu, on ih je još davno naslutio: Umnožavaju se po svijetu crni konji i crni konjanici, noćni i dnevni vampiri.  Branka već dugo nema, a crni konjanici, iako poraženi ’45, vratili su se i narađali - od Ohrida do Karavanki. I njihovi orkestri drndaju istu muziku – o  Bogu, narodu i domovini(koja je i otadžbina), zaglušno: drmaj-udri-nek se zna, tako da se ne čuje ni ko je u onom ‘nekad’ punio stočne vagone i  strijeljao đake. Jer sve je za reviziju, prošlost naročito. 

Ne, ni Kekin nije mogao znati da će početkom ovog istog mjeseca marta u Slovačkoj, prvi put nakon Drugog svjetskog rata, osam od stotinu građana dati svoj glas ‘crnima’. Tako će uskoro u Bratislavi zasjesti na svoja demokratski izabrana mjesta parlamentarci nacističke Naše Slovačke. Treba li podsjećati na sve ‘crne’ i one u nijansama ‘crne’ koji sjede u parlamentima od Atine do Štokholma? I da to više nije nekakvo ‘obično’ desničarenje, endemsko u svojim, recimo, zagrebačkim i beogradskim verzijama? Evropsko je, i još kako!

Jedan čovjek, pjesnik i muzičar dao nam je jednu pjesmu, kratku a veliku kao što bi velike trebale biti naše zjenice koliko pred Memorijom, toliko pred Istorijom u Pokretu.

 


I commenti, nel limite del possibile, vengono vagliati dal nostro staff prima di essere resi pubblici. Il tempo necessario per questa operazione può essere variabile. Vai alla nostra policy

blog comments powered by