Joso Mraovic tiene in mano il sacchetto con le ossa (Foto Novi List)

U samo tjedan dana hrvatski su novinari doživjeli tri brutalna nasrtaja, koji su - bez obzira što nitko od njih nije bio fizički napadnut - zgrozili javnost. Hrvatska se tako ponovno našla u okolnostima koje upozoravaju da sloboda medija nipošto nije tema koju se može staviti ad acta

12.12.2007. -  Drago Hedl Osijek

U samo tjedan dana hrvatski su novinari doživjeli tri brutalna nasrtaja, koji su - bez obzira što nitko od njih nije bio fizički napadnut - zgrozili javnost. Poruke koje su poslane novinarima ne samo da su bile krajnje uvredljive, prostačke i ponižavajuće, već i iznimno opasne, s jasnim prijetnjama što bi ih u budućnosti moglo snaći.

Pred Županijskim sudom u Rijeci, gdje se sudi Josi Mraoviću, poduzetniku i vlasniku hotela u Gospiću zbog silovanja američke košarkašice Ilishe Jarrett, optuženik je pred ulazom u sud pred novinare bacio hrpu goveđih kostiju. Nazivajući novinare kojotima, Mraović je rekao kako im je kosti donio da bi ih mogli glodati.

"Evo vam psi, kojoti, bando jedna, glođite, imat ćete o čemu pisati", urlao je Mraović. U Gospiću, u hrvatskoj pokrajini Lici, gdje Mraović živi i radi, nazivaju ga zbog samovolje koju je ondje uspostavio "lički Tuđman", a koliko je u tom gradu moćan svjedoči i skandalozna sudska presuda zbog istog djela zbog kojeg mu se sada ponovljeno sudi u Rijeci. Mraović je optužen za silovanje, to jest da je u svom hotelu u Gospiću ušao u sobu američke košarkašice te joj nasilno gurnuo prst u anus.

No, na suđenju u Gospiću Mraović je oslobođen a sudac je u obrazloženju presude naveo da ni prst ni anus nisu spolni organi te da se zavlačenje prsta u anus ne može usporediti
sa silovanjem jer bi se tada "i svako drugo neželjeno rukovanje moglo poistovjetiti sa silovanjem". Tu nevjerojatnu presudu ukinuo je Vrhovni sud, pa se Mraoviću sada sudi u Rijeci, gdje je svoju bahatost i primitivizam iskalio na novinarima.

Istoga dana kad je Mraović pred novinare bacao kosti, Milko Peko, kolumnist tjednika Makarska kronika, koji izlazi u Makarskoj, dolazeći na posao zapazio je nadomak novinskog kioska u Gradcu, gradiću na obali Jadranskog mora, svoj improvizirani grob. Naime, među posađenim krizantemama u blizini kioska netko je postavio drvenu spomen ploču, nalik onima kakve se stavljaju na grobove i na njoj, u obliku premetaljke, uz zvijezdu petokraku, napisao novinarevo ime i prezime.

Peko je to protumačio kao jasnu prijetnju koja mu je upućena zbog onoga što je pisao, a kako kaže, nekim svojim tekstovima u posljednje se vrijeme zamjerio lokalnom političkom moćniku, načelniku tamošnje općine.

No, dva dana kasnije, sličnu, ali mnogo ozbiljniju prijetnju, doživio je zagrebački novinar Dušan Miljuš, poznat po svojim tekstovima o organiziranom kriminalu u Hrvatskoj. Poznati novinar koji je ranije radio u najtiražnijim hrvatskim novinama Večernjem listu, a sada piše za konkurentski Jutarnji list, dobio je vrlo neugodnu prijetnju, objavljenu u vidu plaćenog oglasa, u rubrici novinskih osmrtnica Večernjeg lista. Taj plaćeni oglas u kojem se novinara spominje imenom i prezimenom, u kontekstu odgovornosti za smrt Davora Zečevića, osobe iz zagrebačkog kriminalnog miljea, likvidiranog na ulici nekoliko dana ranije, platila je obitelj ubijenog Zečevića.

Komentator Jutarnjeg lista Davor Butković upozorava kako je objavljivanje oglasa među osmrtnicama, kojim se prijetilo Miljušu, "jedan od oblika komunikacije među članovima zagrebačkih kriminalnih organizacija". Na isti način to shvaća i potpredsjednik Hrvatskog novinarskog društva, Luko Brailo: "Ono što se dogodilo s tom tzv. osmrtnicom u Večernjem listu naprosto je sramotno i nedopustivo. To je tako izravna poruka Miljušu da će on biti sljedeći nastavi li govoriti i pisati o organiziranom kriminalu u Hrvatskoj, pa ne treba biti veliki medijski stručnjak, da bi se to shvatilo".

No, Brailo upozorava i na opasnost koja prijeti novinarima u Hrvatskoj, a to je da se verbalne prijetnje i oglasi na stranicama osmrtnica pretvore u fizičke napade, pa i likvidacije, kakvi se događaju u drugim zemljama.

"U našem neposrednom susjedstvu, u Srbiji i Crnoj Gori već postoje slučajeve u kojima su novinari dočekivani i isprebijani. To se kod nas dijelom događalo u devedesetim i pravdalo se ratom, ali danas, desetak, dvanaestak godina iza rata, to je signal ne samo za novinarsko društvo, to je signal za svaku Vladu koja će voditi ovu zemlju", kaže Brailo.

Sam Miljuš kaže pak kako ga oglas u kojem mu se prijeti nije uplašio, no da mu sasvim sigurno nije bio nimalo ugodan. "Ne osjećam nekakvu fizičku ugroženost, no mjesto gdje je to objavljen, kao i sadržaj, poruka je ne samo meni već i drugim kolegama, pa to ne bi bilo pametno banalizirati. Ako je netko nezadovoljan onim što sam napisao, u svakom mediju postoji prostor gdje može objaviti svoj stav. Rubrika osmrtnice ni u jednom mediju apsolutno nije mjesto za objavu takve vrste sadržaja", kaže Miljuš.

Profesor Ivo Banac, koji se odnedavno nalazi na čelu Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava (HHO) zabrinut je najnovijim događajima. Po njegovoj ocjeni oni nisu prijetnja samo novinarima, već i slobodi medija u Hrvatskoj:

"To su apsolutno nezamislive stvari koje govore o dubokom nerazumijevanju slobode medija u ovom društvu, ti su napadi sračunati da spriječe kritičku misao u novinarstvu", kaže dr. Banac.

Hrvatska se tako, nakon nedavnog hapšenja novinara Željka Peratovića, zbog objavljivanja klasificiranih obavještajnih dokumenta, o čemu je Osservatorio Balcani već pisao, brutalnim napadima na novinare prošloga tjedna, ponovno našla u okolnostima koje upozoravaju da sloboda medija nipošto nije tema koju se može staviti ad acta .