Koalicija okupljena oko bivšeg crnogorskog premijera Mila Đukanovića dobila je najviše glasova na trećim parlamentarnim izborima nakon obnove nezavisnosti u Crnoj Gori, ali nedovoljno da samostalno formira vladu. Ključ je sada u rukama stranaka nacionalnih manjina.

19.10.2012. -  Mustafa Canka Ulcinj

Đukanovićev savez, koji uz njegovu Demokratsku partiju socijalista, čine i Socijaldemokratska partija Ranka Krivokapića i Liberalna partija Andrije Popovića, moraće po prvi put da dijeli vlast. Jer, ta koalicija je osvojila 39 mandata u skupštini Crne Gore, dva manje od željene apsolutne većine koja bi joj obezbijedila stabilnu izvršnu vlast u narednom četvorogodišnjem periodu.

Ono što je posebno značajno jeste da je Đukanović izgubio vlast u rodnom Nikšiću. Jer, u tom nekada velikom industrijskom gradu, kao i u Budvi i Kotoru, održani su sa parlamentarnim, i opštinski izbori. Gubitak Nikšića, drugog po veličini grada u Crnoj Gori, snažan je udarac vladajućoj koaliciji. 

I ove rezultate Đukanović je, ipak, proglasio ubjedljivom pobjedom, a kao kvalitet naveo činjenicu da je „crnogorska vlast jedna od rijetkih u Evropi koja pod teretom ekonomske krize nije smijenjena“.

Jedini mogući partneri su stranke manjinskih naroda (Bošnjaka, Albanaca i Hrvata), koje su ukupno osvojile šest manadata i smatraju se najvećim dobitnicima parlamentarnih izbora.

Za direktorku Centra za građansko obrazovanje, analitičarku političkih prilika u Crnoj Gori Daliborku Uljarević, one su došle u poziciju jezička na vagi. " Ne vjerujem da će oni u ovoj konstelaciji odnosa pristupiti opozicionim partijama već će dati podršku vladajućoj koaliciji, ali je to sigurno jedan snažan pokazatelj slabljenja onoga što je do sada izgledalo kao jedna neprikosnovena i jaka vlada DPS i SDP, u ovim izborima sa Liberalnom partijom ", ističe Uljarević.

Politički analitičar Svetozar Jovićević kaže da je pravedno da oni koji su pretrpjeli najviše nepravde početkom devedesetih godina prošlog vijeka i da oni koji su dali veliki doprinos obnovi državnosti Crne Gore odlučujuće djeluju i na promjenu stanja u Crnoj Gori. „To bi bilo dobro i za njih same. Oni su  sada ponovo na istorijskom testu, jer treba da odluče da li će se prikloniti svojim starim političkim saveznicima oličenim u vladajućoj koaliciji ili će smoći snage da parlamentarnu većinu oforme sa opozicijom“, navodi profesor Jovićević.

Izbori su donijeli prekompoziciju snaga na opozicionoj sceni. Najjača snaga u opoziciji, po rezultatu, je Demokratski front Miodraga Lekića, sastavljen od prosrpske NOVE i Pokreta za promjene Nebojša Medojevića. Front je osvojio 20, oduzimajući sedam mandata Socijalističkoj narodnoj partiji Srđana Milića.

Lider Lekić, bivši šef crnogorske diplomatije i jugoslovenski ambasador u Rimu, kaže da je ovo početak kraja Đukanovićeve vlasti i najavljuje razgovore sa svim "antirežimskim snagama koje se zalažu za dekriminalizaciju Crne Gore” u pokušaju formiranja vlade narodnog jedinstva. “To je jedan akt javne odgovornosti. Svi smo na ispitu zrelosti i odgovornosti oko izbora koje ćemo napraviti tokom svih tih razgovora”, navodi Lekić.

Analitičari u prvi plan ističu činjenicu da Đukanovićev savez poslije dvije deceniju dominacije nije osvojio apsolutnu vlast, čemu je doprinijelo nezdovoljstvo građana krizom, ali i pojava novih partija na političkoj sceni. To se prije svega odnosi na Pozitivnu Crnu Goru Darka Pajovića, koja je na izborima osvojila sedam mandata. U Pozitivnoj je okupljen najveći dio nezadovoljnih suverenista mlađe generacije, koji smatraju da su i vlast i dosadašnja opozicija nedorasle novom vremenu. Stoga su oni predložili da im se da podrška za formiranje manjinske vlade, koja bi vodila zemlju u narednih 12 mjeseci i pripremila prve slobodne izbore.

No, takav scenario je malo vjerovatan. Postizborni dogovori u Nikšiću, gdje je Pozitivna tas na vagi, mogli bi odrediti buduća politička kretanja u Crnoj Gori. Đukanović će morati da na važne funkcije postavi nove, nekompromitovane ljude i da promijeni način vladanja, dok istovremeno nagovještava mogućnost svog povratka na neku od važnih državnih funkcija. „Đukanović se sada vjerovatno nalazi pred velikom dilemom – da li se ponovo vratiti, treći put, u politiku odnosno da bude dio vlasti, ili da eventualno, što mislim da je scenario koji je manje realan, potpuno se povuče iz politike. Najmanje održivo stanje je da on bude na čelu partije, a da ne pokriva nijednu od značajnih državnih funkcija. Ukoliko se Đukanović odluči za premijera, mislim da će se teško naći predsjednički kandidat sa velikim šansama”, kaže direktor Centra za monitoring Zlatko Vujović. Predsjednički izbori u Crnoj Gori održaće se, inače, u martu naredne godine.

U svakom slučaju, Crna Gora ulazi u veoma intenzivno razdoblje. Ekonomska kriza melje ovu malu zemlju koja je krajem juna otpočela pristupne pregovore sa EU, a zahtjevi Brisela za odlučan obračun sa organizovanim kriminalom i korupcijom su sve snažniji.


I commenti, nel limite del possibile, vengono vagliati dal nostro staff prima di essere resi pubblici. Il tempo necessario per questa operazione può essere variabile. Vai alla nostra policy