Čapljina (foto Elvira Jukić - Mujkić)

Čapljina (foto Elvira Jukić - Mujkić)

Jedan grafit posvećen Slobodanu Praljku, koji je izvršio samoubistvo nakon što je u Haškom tribunalu osuđen za ratne zločine, ponovo je otvorio polemiku u Bosni i Hercegovini o historijskom revizionizmu i veličanju ratnih zločinaca, tendencijama koje predstavljaju prepreku u procesu pomirenja

01.12.2020. -  Elvira Jukić Mujkić Sarajevo

“Slobodan Praljak nije ratni zločinac i s prijezirom odbacujem vašu presudu”, riječi su citirane na upečatljivom grafitu na fasadi jedne stambene zgrade u Čapljini, zapadnohercegovačkom gradu gdje je rođen bivši načelnik Glavnog štaba Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Praljak je prije tri godine osuđen na 20 godina zatvora zbog učešća u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem progona Bošnjaka s teritorija opština Stolac, Mostar, Čapljina, Ljubuški, Prozor, Vareš, Gornji Vakuf i Jablanica.

Riječi koje danas stoji na fasadi zgrade u Ulici Mate Bobana u njegovom rodnom gradu bile su među zadnjim riječima koje je izrekao prije nego je nakon izricanja pravosnažne presude 29. novembra 2017. godine u sudnici Haškog tribunala ispio otrov od kojeg je umro. Zbog toga su tri godine kasnije u Mostaru i Kiseljaku za njega upaljene svijeće.

Veličanje ratnih zločinaca u Bosni i Hercegovini problem je na koji godinama ukazuju udruženja porodica stradalih tokom rata i preživjeli logoraši a na to upozoravaju i predstavnici međunarodne zajednice kao na prepreku u procesu pomirenja.

Tri godine od presude “šestorki”

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u pravosnažnoj presudi iz 2017. godine proglasio je krivima Jadranka Prlića, ratnog premijera samoproglašene Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HRHB), Brunu Stojića, ministra odbrane HRHB, Slobodana Praljka, načelnika Glavnog štaba HVO-a, Milivoja Petkovića, zamjenika komandanta HVO-a, Valentina Ćorića, komandanta Vojne policije HVO-a, i Berislava Pušića, predsjednika komisije HRHB za razmjenu zarobljenika, za udruženi zločinački poduhvat u cilju “ujedinjenja hrvatskog naroda” u granicama Banovine iz 1939. godine, a utvrđeno je da su u tom poduhvatu učestvovali i tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, ministar odbrane Gojko Šušak i načelnik Generalštaba Hrvatske vojske Janko Bobetko.

Tri godine nakon presude, koja je utvrdila i odgovornost za zločine vezane za postupanje sa zatvorenicima u logorima pod kontrolom HVO-a, preživjeli logoraši poručuju kako i dalje živi ideja o etnički čistom prostoru samo za jedan narod.

“Sve žrtve u toj presudi su vidjele tračak nade da će doći do katarze sljedbenika tadašnje politike zločina”, kažu u saopštenju Udruženja logoraša Mostar povodom treće godišnjice presude “šestorki”. “Svjedoci smo da su zločinci osuđeni ali ideja i te kako živi u politici političke partije koja za sebe voli da kaže da je ‘legitimni’ predstavnik hrvatskog naroda”.

Hrvatska demokratska zajednica BiH, HDZBiH, kao najveća politička stranka koja predstavlja Hrvate u Bosni i Hercegovini, nikada se nije jasno distancirala od pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca, a Prlić je bio njen dugogodišnji istaknuti član.

Tadašnji i još uvijek aktualni predsjednik HDZ-a BiH, Dragan Čović, nakon izricanja kazni “šestorki” prije tri godine rekao je kako je presuda zločin prema Hrvatima u BiH i da se ne radi o sudu pravde nego političkom sudu.

“Slobodan Praljak je pokazao koliku žrtvu je spreman podnijeti pred cijelim svijetom da bi rekao: Slobodan Praljak nije ratni zločinac”, izjavio je Čović 2017. godine i opisao potez moralnim činom.

Veličanje ratnih zločinaca ne vodi boljitku

I 25 godina nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini, pravda nije zadovoljena i još uvijek su problematična odugovlačenja u procesuiranju zločina a postoji i opasnost da to dovede do nekažnjivosti za počinioce. Na ove činjenice, kao i na problematično veličanje zločinaca, upozorili su i pravni eksperti u prošlogodišnjem izvještaju pripremljenom za Evropsku komisiju .

“Nema mjesta glorifikaciji ratnih zločinaca ni na jednoj strani. Negiranje i revizionizam su protivni fundamentalnim vrijednostima i sprečavaju bilo kakav pokušaj unutarnjeg pomirenja. Zakoni na svim nivoima u BiH treba da adekvatno kriminalizuju takvo ponašanje kao što je to već učinjeno pod Krivičnim zakonom FBiH. Presude za ratne zločine, uključujući i nakon što su kazne odslužene, treba da budu uzete kao onemogućavajući faktor za učešće u vlasti”, stoji u izvještaju.

Visoki predstavnik međunarodne zajednice za BiH, Valentin Inzko, u nedavnoj izjavi za medije je rekao kako će od EU tražiti da članu Predsjedništva BiH, Miloradu Dodiku, zabrani ulazak u zemlje članice ako nastavi veličati ratne zločince, uz podsjećanje na jedan od načina kako to šef najveće političke stranke koja predstavlja Srbe u BiH radi, odnosno na imenovanje studentskog doma na Palama po Radovanu Karadžiću, pravosnažno osuđenom na doživotni zatvor zbog ratnih zločina, uključujući i genocid u Srebrenici.

“Ako ta ploča ne bude uklonjena do svibnja 2021. godine [...] ja ću tražiti da Dodik ne može putovati u zemlje Evropske unije. Ja u tome naravno nisam sam. Pa prije nekoliko dana je Heiko Maass, njemački ministar vanjskih poslova, doslovno rekao da za one koji veličaju ratne zločince nema mjesta u EU”, rekao je Inzko u intervjuu za Al Jazeeru Balkans.

Nedavno objavljena analiza Balkanske istraživačke mreže u Bosni i Hercegovini, BIRN BiH, pokazala je kako u BiH postoji više od deset primjera davanja naziva ulicama ili javnim prostorima i institucijama po optuženima ili osumnjičenima za ratne zločine, što predstavlja opasnost za razvoj revizionističkih narativa i ukoliko se ta praksa zakonski ne zabrani, odrazit će se na proces pomirenja. BIRN BiH piše kako je praksa revizionizma prošlosti u BiH, po tvrdnjama stručnjaka, izuzetno rasprostranjena.

U posljednjem obraćanju Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija 5. novembra , Inzko je rekao da je, iako je bio čvrst okvir za budući razvoj BiH, Daytonski sporazum donio nesavršeni mir, a da je realnost danas da pojedini političari i dalje rasplamsavaju nacionalističku politiku koja vodi ka podjelama.

“Neki bosanskohercegovački političari nisu razumjeli istorijsku lekciju iz Nirnberga i nisu uopšte shvatili smisao Haškog tribunala i njegovog rada”, rekao je on. “Za ratne zločine nema kolektivne krivnje – ne postoje loši narodi, postoji samo individualna odgovornost. Ali, najveća lekcija je da oni koji ignoriraju ili pokušavaju ponovo ispisati istoriju umjesto da prihvate istinu, neće imati stabilnu i prosperitetnu budućnost”.

U govoru je podsjetio i kako je najnoviji primjer veličanja ratnih zločinaca bio zahtjev člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika od 16. septembra 2020. godine da Predsjedništvo BiH minutom šutnje oda počast i izrazi “poštovanje” osuđenom ratnom zločincu Momčilu Krajišniku, koji je preminuo prethodnog dana.

“Umjesto da gledaju ka budućnosti, političari gledaju u prošlost”, naglasio je Inzko komentarišući političku svakodnevnicu u Bosni I Hercegovini.

 


I commenti, nel limite del possibile, vengono vagliati dal nostro staff prima di essere resi pubblici. Il tempo necessario per questa operazione può essere variabile. Vai alla nostra policy

blog comments powered by