Tako cijena goriva, zapravo, postaje predizborna činjenica: u zemlji u kojoj su dozvoljene manipulacije doslovno svim i svačim, to je još samo jedna kap u moru prevara, lažnih obećanja

15.06.2018. -  Ahmed Burić Sarajevo

Tračak nade da bi protesti povodom poskupljenja goriva u BiH barem malo mogli uzdrmati vlast, i eventualno probuditi odgovornost pred nastupajuće izbore u oktobru, se odmah izgubio kad su s terena počele stizati vijesti da vozači koji su došli blokirati saobraćajnice, dok protestuju igraju – kolo. Kolo je, inače, narodni ples, recimo sličniji ballu bardu sa Sardinije, nego sicilijanskoj tarantelli, a obično se igra u doba veselja i fešti.

Tako je poslovično naivni duh Bosanaca i Hercegovaca ponovo okrenuo brigu na veselje, i tako će proći još jedna šansa da se vlast, eventualno, natjera da razmisli o svojim potezima. Kad već izgleda da je ta vlast nezamjenljiva.

Kurt Bassuener, bivši savjetnik Visokog predstavnika EU Paddyja Ashdowna, član američkog Vijeća za demokratizaciju politike u američkom je Kongresu prije dva mjeseca rekao praktično sve što se ima reći o današnjoj Bosni i Hercegovini: “DNK te zemlje je organizirani kriminal. Moram reći da je politička elita u BiH veza između politike, biznisa, organiziranog kriminala i medija i to preko sve tri etničke skupine. Ne ukazujem ovim putem niti na jednu etničku skupinu posebno. Njihovi glavni interesi su u cilju kako da zadrže sve što pokradu. I to kako da ostanu na položaju da nastave krasti i kako da izbjegnu svaku odgovornost, bilo političku bilo zakonsku. Tamošnji sistem to dopušta. Ništa što im EU može ponuditi nije bolje od toga. Pri tome je shvatljivo zašto pola biračkog tijela ne glasa na izborima, jer glasanje ne mijenja ništa.”

I završio: ono na čemu sadašnje političke elite u BiH poentiraju je sposobnost stvaranja atmosfere straha i kupovanje društvenog mira za nastavak dobijanja finansijske potpore što im daje mogućnost da dalje djeluju kako su zamislili. Jedini spas Bosne i Hercegovine jeste da Sjedinjene Američke Države i EU prekinu takav trend.

Kratko i precizno. Dvadeset dvije godine su od kraja rata i tačno je toliko trebalo da američki analitičar izrekne ono što se moglo vidjeti u ranim poslijeratnim godinama: plemenska organizacija partija, korupcija, klijentelizam, i drugi oblici kriminalnog udruživanja, stvorili su zemlju koja izdiše pod teretom nametnutim ugovorom o ratnom primirju, koji je “prerastao” u stav. Četiri nivoa vlasti, besmisleno veliki državni aparat, političke stranke koje svoju glasačku mašinu održavaju zapošljavanjem u državnim institucijama, dok stavljaju visoke namete na privatni biznis rezultiralo je depresijom, visokom stopom nezaposlenosti i odlaskom velikog broja ljudi iz zemlje, pogotovo mladih.

Nesposobnost Međunarodne zajednice – ma šta se pod tim pojmom podrazumijevalo – da obezbijedi rad pravosuđa koje bi radilo svoj posao izvan političke kontrole, rezultiralo je statusom quo. Bolje rečeno, atmosferom straha u kojoj svaka, pa makar i retorička prijetnja miru ili zveckanje oružjem postaje prepreka za izgradnju bilo kakve budućnosti ili, barem, podizanja demokratske atmosfere.

S druge strane, kako je cijena nafte na svjetskoj berzi uglavnom bila stabilna ili u blagom padu, nema razumnog objašnjenja za porast cijena u maloprodaji, koja je cijenu litre dovela do čak 1,20 eura za litar, što je blizu u odnosu na cijene u Mađarskoj, Rumuniji ili Makedoniji.

Nakon protesta vozača koji su se dogodili širom Bosne i Hercegovine, stranka Demokratske Akcije, inače inicijator Zakona o akcizama, koji je, kao, trebao biti okidač za novi val cestogradnje i nastavak izgradnje autoputeva, zatražila je smanjenje cijena goriva. Naravno da je to učinjeno zbog pritiska javnosti i oponenata: Socijalistička Demokratska Partija je podsjetila da su obećanja SDA bila lažna i da se trošarina za gorivo neće upotrebljavati za ceste.

Već pretpostavljate gdje treba otići novac od akciza. U onaj dio izvještaja s početka teksta, pred američkim Kongresom u kojem stoji da vlast želi kupiti kakav – takav društveni mir kako bi zadržala finansijsku potporu i sačuvala ono što je opljačkala.

Znakovit, i u suštini jednostavan primjer koliko je Bosna i Hercegovina zemlja u kojoj vlast može što hoće je i sljedeći podatak: u junu 2008, recimo, barel nafte je koštao 145.2 dolara, a litar benzina 2.4 konvertibilne marke. Danas, taj isti barel košta 75 dolara, a cijena goriva je 2.3 marke. U tom smislu tržište i akcize su samo izgovor za pljačku i produženje agonije, koju bi, prema izvjestitelju američkog Kongresa, trebale spriječiti Sjedinjene Američke Države i Evropska unija.

Ali, znamo da se to neće dogoditi. Umjesto toga društvo će dalje tonuti prema dnu: predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je prosvjednike odmah nazvao huliganima, i rekao da će se organi obračunati s njima, dok su vlast u Srbiji, gdje su ljudi također protestirali zbog porasta cijena goriva , za građanske akcije optužili opoziciju.

Tako cijena goriva, zapravo, postaje predizborna činjenica: u zemlji u kojoj su dozvoljene manipulacije doslovno svim i svačim, to je još samo jedna kap u moru prevara, lažnih obećanja. U zemlji u kojoj još uvijek fali kvalitetnih cesta, a u kojem se smjeru ide, više neće biti ljudi koji će se njima voziti.

Izbori u oktobru će to nedvosmisleno pokazati.

 


I commenti, nel limite del possibile, vengono vagliati dal nostro staff prima di essere resi pubblici. Il tempo necessario per questa operazione può essere variabile. Vai alla nostra policy

blog comments powered by