Europski parlament (foto Diliff)

Europski parlament (foto Diliff )

U kontekstu već zategnutih odnosa na relaciji Zagreb-Sarajevo, nameće se pitanje hoće li nedavna rezolucija Europskog parlamenta o BiH doprinijeti produbljivanju etnizacije bosanske politike

01.03.2017. -  Alfredo Sasso

Pregled situacije vezane za europske integracije Bosne i Hercegovine; izraz političkih i nacionalnih razjedinjenosti unutar Europskog parlamenta po pitanju proširenja Unije; i iznad svega, uvid u političke tenzije koje potresaju postjugoslavenski prostor. Sve to donosi Rezolucija Europskog parlamenta od 15. veljače 2017. o izvješću o Bosni i Hercegovini (tzv. progress report) koje je Komisija objavila u studenom prošle godine, analizirajući trenutačnu političko-ekonomsku situaciju u zemlji i pomak načinjen na putu europskih integracija.

Proteklih godina, usvajanje rezolucije Europskog parlamenta o BiH nije imalo gotovo nikakav značaj do proceduralnog. Ove godine, međutim, taj događaj je izazvao brojne polemike, kako unutar samog parlamenta tako i na relaciji Zagreb-Sarajevo.

Sporno načelo federalizma

Srž kontroverze počiva u riječima “federalizam i decentralizacija“. Naime, u rezoluciji Europskog parlamenta, u članu 4, poštovanje tih načela istaknuto je kao nužan preduvjet kako bi se Bosna i Hercegovina preobrazila u učinkovitu i funkcionalnu državu. Do uključivanja te “formule“ u tekst rezolucije došlo je na insistiranje hrvatskih eurozastupnika, prije svega onih iz redova HDZ-a, vladajuće stranke desnog centra koja je pridružena članica Europske pučke partije, kao najveće frakcije u Europskom parlamentu.

Imajući u vidu specifičnost situacije u Bosni i Hercegovini, te činjenicu da je ta država već de facto federalna i u velikoj mjeri decentralizirana, interpretacija pomenutih načela od strane Europskog parlamenta prilično je kontroverzna. Prema mišljenju nekih analitičara, formula koju predlaže Europski parlament mogla bi otvoriti put daljnjoj fragmentaciji, na etničkoj razini, javne uprave, obrazovanja i izbornog sistema (“iz federalizacije u feudalizaciju“, kako je prokomentarisao novinar i publicista Mladen Bošnjak za Radio Slobodna Evropa). Mogla bi čak postaviti temelj za stvaranje takozvanog “trećeg entiteta“, kao većinski hrvatske administrativne jedinice koja bi bila pridodana već postojećim dvijema (odnosno nastala bi cijepanjem Federacije BiH na dva zasebna entiteta, uz zadržavanje Republike Srpske).

Na stvaranje trećeg entiteta poziva se već godinama , doduše ne sasvim nedvosmisleno i eksplicitno , iz redova bosanskog ogranka HDZ-a (HDZ BiH). Ta stranka se, naime, žali na navodnu nedovoljnu zastupljenost Hrvata u tijelima vlasti i zahtjeva izmjene izbornog zakonodavstva u smjeru jačanja etničke homogenosti, prije svega kada je riječ o hrvatskom predstavniku u Predsjedništvu BiH.

Aktivizam hrvatskih europarlamentaraca na tom polju nije novina: već se u rezolucijama Europskog parlamenta o BiH iz 2015. i 2016. godine pominju “federalizam i decentralizacija“. Međutim, u zadnje vrijeme taj aktivizam se manifestuje na naročito uporan način, što po mišljenju nekih promatrača odgovara sve agresivnijem kursu koji zvanični Zagreb slijedi u svojim odnosima sa Sarajevom. Osim miješanja Hrvatske u odnose između BiH i Europske unije, na novo zaoštravanje na relaciji Zagreb-Sarajevo upućuju i diplomatske tenzije koje su buknule u studenom prošle godine nakon hapšenja desetorice bivših pripadnika HVO-a (Hrvatsko vijeće odbrane) osumnjičenih za ratne zločine. Takav razvoj događaja može se učiniti paradoksalnim, pogotovu ako se ima u vidu da se svega mjesec dana prije pomenutog hapšenja, dakle u listopadu 2016, u Hrvatskoj ustoličila nova vlada predvođena HDZ-om, naizgled umjerenije orijentacije u odnosu na prethodnu. Naime, u svojim prvim pomirljivim izjavama , novi hrvatski premijer Andrej Plenković dao je do znanja da će približavanje Sarajeva Europskoj uniji biti “glavni prioritet hrvatske vlade“, budeći očekivanja koja su ostala neuslišena.

(Etno)političke nesuglasice

Političke i nacionalne nesuglasice unutar Europskog parlamenta izbile su na vidjelo tokom plenarne rasprave koja je prethodila glasovanju o pomenutoj rezoluciji. Eurozastupnica iz redova HDZ-a Dubravka Šuica u svom izlaganju je stavila akcenat na “prava hrvatskog naroda, njegovo pravo na jezik, na TV kanal i sva ona prava koja mu pripadaju i po Daytonskom sporazumu i po važećim zakonima“, ističući pritom potrebu za izmjenom izbornog zakonodavstva. Nešto vatreniji bio je nastup njene partijske koleginice Marijane Petir, po kojoj se u Bosni “temeljna ljudska i građanska prava Hrvata krše na dnevnoj bazi te su oni konstitutivan narod samo na papiru“.

Međutim, izgleda da HDZ nije uspio privoljeti na svoju stranu sve zastupnike Europske pučke stranke. To se dade naslutiti iz obraćanja slovačkog zastupnika Eduarda Kukana, implicitno polemičnog prema svojim hrvatskim kolegama i njihovom “rastućem interesu“ za pitanje decentralizacije: “Želio bih znati što se točno podrazumijeva pod 'federalizmom'. Žao mi je, ali meni to zvuči kao poziv na stvaranje novih entiteta u jednom sustavu koji je već više no kompliciran“.

Konačni tekst rezolucije proizvod je brojnih kompromisa, te je kao takav, u određenim dijelovima, potencijalno kontradiktoran: poziva se na jamčenje demokratske zastupljenosti svih “građana“ i “konstitutivnih naroda“ (ne praveći, dakle, razliku između građanskog i etničkog koncepta društva); zalaže se za načela federalizma i decentralizacije, dok se istovremeno izražava žaljenje zbog preterane fragmentiranosti javne administracije; apelira se na stabilnost i poduzimanje promjena ujedinjujućeg karaktera, ali i na reformu izbornog zakonodavstva, onu istu koju zahtjeva HDZ; otvoreno se kritikuje praksa, definisana kao segregacionistička, “dviju škola pod jednim krovom“, a istovremeno se zahtjeva jamčenje prava na jednako obrazovanje na svim službenim jezicima BiH, čime se samo doprinosi daljnjem fragmentiranju obrazovnog sistema.

Tako je rezolucija, čiji je predlagač rumunjski demokršćanin Cristian Dan Preda, usvojena sa 469 glasova za, 132 protiv i 67 uzdržanih. Odlučujuća je bila podrška najvećih klubova zastupnika (pučani, socijaldemokrati, liberali), dok je Ujedinjena europska ljevica (GUE) ostala uzdržana. Protiv Rezolucije su glasali, iz potpuno divergentnih razloga, zastupnici iz redova Zelenih, te oni iz ekstremno desno orijentisanog kluba na čelu sa Marine le Pen.

Zeleni su zahtjevali jačanje elemenata građanske kulture radi “prevazilaženja aktualne etničke podijeljenosti“, rekao je za OBC Transeuropa savjetnik za spoljnu politiku u ovom klubu Paolo Bergamaschi, dodajući da je “koncept federalizma zloupotrebljen kako bi se dao dodatni poticaj za stvaranje trećeg entiteta“.

Ekstremno desni zastupnici su pak izrazili negodovanje zbog “ujedinjujuće politike“ koju promovira EU, a koja, prema njihovom mišljenju, predstavlja prijetnju “nacionalnim različitostima“ koje odlikuju BiH. Vrijedno je pomjena i to da su zastupnici iz redova francuskog Nacionalnog Fronta Edouard Ferrand i Dominique Bilde pružili gromoglasnu podršku vladi Republike Srpske, tvrdeći da su “bosanski Srbi ti koji su danas najugroženiji“, te da “u Bosni postoji problem radikalnog islamizma“, za čije je bujanje zaslužan “muslimanski entitet“, i najzad, u jednom krešendu istorijske netačnosti, da je “prvu kardinalnu grešku načinio Tito kada je 1974. dopustio stvaranje muslimanskog entiteta“. Riječ je ni o čemu drugom nego o još jednom dokazu o postojanju sinergije između Nacionalnog fronta i bosanskosrpskih nacionalista predvođenih Miloradom Dodikom.

Reakcije u BiH

U Bosni i Hercegovini, rezolucija Europskog parlamenta je izazvala kritičke reakcije među stranačkim grupacijama koje se tradicionalno protive daljnjoj decentralizaciji, odnosno među bošnjačkim nacionalističkim strankama i onim koje zastupaju građanske i antinacionalističke ideje. Od ovih prvih, Socijaldemokratska partija (SDP) upustila se u intenzivnu kampanju protulobiranja, te je uoči glasovanja o rezoluciji njezin predsjednik Bakir Izetbegović otputovao u Strasbourg kako bi se susreo sa predstavnicima Europske pučke stranke (u kojoj SDP ima status promatrača) i ubijedio ih da se distanciraju od stavova HDZ-a.

Znatno žešće su reagovale građanske partije. Građanski savez (GS) napao je hrvatske europarlamentarce iz redova socijalista i demokrata koji su se, na iznenađenje nekih, priklonili izvornim idejama desnice. “Vama je bliži HDZ koji promoviše neo-ustaštvo nego drugi socialdemokrati iz EU. I sav angažman u EP ste sveli na dostizanje ratnih ciljeva Franje Tuđmana. Baš socijaldemokratski“, napisao je na svom Twitter nalogu lider GS-a Reuf Bajrović, upućujući te riječi socijaldemokratskom zastupniku Toninu Piculi. Bosanski socijaldemokrati (SDP BiH) su pak inicirali burnu raspravu o rezoluciji EU u Parlamentu Federacije BiH, zahtjevajući da se eksplicitno osude načelo federalizma i “separatističke težnje“ koje ono povlači za sobom, nakon čega je usljedio žustar verbalni sukob sa zastupnicima bosanskog ogranka HDZ-a.

Ono što najviše zabrinjava u čitavoj priči jesu reperkusije na odnose u regionu, prije svega na one na relaciji Zagreb-Sarajevo koji se vidno zaoštravaju, i to ne samo na institucionalnoj razini, nego i u domenu policije, medija, pa čak i kada je riječ o percepciji javnog mnjenja. Ne bi bilo zgoreg imati to na umu, pogotovu s obzirom na činjenicu da je post-jugoslavenski prostor već poprište više krupnih bilateralnih nesuglasica.

 

Parlamento europeo

Ovaj članak/prijevod nastao je u okviru projekta Parlament prava , koji je sufinanciran sredstvima Europske unije. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa i ni na koji se način ne može smatrati da odražava gledišta Europske unije.


I commenti, nel limite del possibile, vengono vagliati dal nostro staff prima di essere resi pubblici. Il tempo necessario per questa operazione può essere variabile. Vai alla nostra policy

blog comments powered by