whistleblower (foto di David Goehring)

whistleblower (foto di David Goehring )

Unatoč ogromnim rizicima kojima se izlažu ne bi li javno razotkrili kršenje zakona i različite zlouporabe čiji su svjedoci, zviždači još uvijek ne uživaju prava i zaštitu koje zaslužuju

06.07.2017. -  Gian-Paolo Accardo

15. ožujka ove godine Prizivni sud Luksemburga proglasio je krivim Antoinea Deltoura i Raphaëla Haleta zbog kršenja odredaba nacionalnog zakonodavstva iz područja zaštite poslovnih tajni, osuđujući prvog na šest mjeseci zatvora uvjetno i 1500 eura novčane kazne, a drugog na novčanu kaznu od 1000 eura. Njih dvojica su, kao zaposlenici revizorske tvrtke PricewaterhouseCoopers , došli u posjed više tisuća povjerljivih poreznih dokumenata koji svjedoče o financijskim malverzacijama prilikom sklapanja ugovora između luksemburške Porezne uprave i brojnih multinacionalnih kompanija. Sporne dokumente su proslijedili reporteru Edouardu Perrinu, koji ih je potom objavio u okviru novinarskog istraživanja provedenog od strane International Consortium of Investigative Journalists a poznatog pod nazivom LuxLeaks . Perrin je oslobođen svih optužbi i pred prvostupanjskim i pred prizivnim sudom.

Poput onih poznatijih Edwarda Snowdena ili Chelsea Manning , slučaj Deltoura i Haleta skrenuo je pozornost javnosti i europskih institucija na figuru i pravni položaj zviždača ili informatora (eng. whistleblower ), odnosno pojedinaca koji javno razotkrivaju ili prijavljuju nadležnim organima vlasti ilegalne aktivnosti ili nepravilnosti počinjene unutar institucije u kojoj su zaposleni.

“Često je riječ o stručnjacima koji zauzimaju visoke položaje u nekoj tvrtki ili instituciji javne uprave te, iz moralnih razloga, odlučuju razotkriti informacije od javnog značaja“, objašnjava Ricardo Gutiérrez , generalni sekretar Europske federacije novinara (EFJ). “Mi smatramo da oni imaju ključnu ulogu u unapređenju demokracije i transparentnosti“, ističe Gutiérrez, dodajući: “Te osobe ispaštaju zbog svojih akcija. Ne poznajem nijednog zviždača koji se ekonomski okoristio odlukom da progovori. Oni trpe enormne pritiske, između ostalog i ekonomske prirode. Izlažu se riziku zarad općeg interesa i zbog toga trpe posljedice, a ne bivaju zaštićeni. To nije u redu“.

Slučaj LuxLeaks također je ukazao na “odsustvo adekvatne pravne zaštite zviždača na nacionalnoj razini i razini Europske unije“, kako se navodi u otvorenom pismu kojim je 108 zastupnika Europskog parlamenta izrazilo svoju “potporu“ i “solidarnost“ Deltouru i Haletu. Ta manjkavost je opravdana, prema tvrdnjama europskih institucija, nepostojanjem odgovarajućih pravnih temelja u normativnim aktima EU.

Sloboda izražavanja

Međutim, Povelja Europske unije o temeljnim pravima , koju moraju poštovati države članice i sve institucije Europske unije, propisuje, u članku 11, da “svatko ima pravo na slobodu izražavanja“ te da to pravo podrazumijeva slobodu “primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja tijela javne vlasti i bez obzira na granice“. Jamčeći pravo na informacije, Povelja štiti one koji su izvor tih informacija – u ovom slučaju zviždače – i one koji ih proveravaju i šire, dakle novinare. “To je savršena kombinacija“, objašnjava Gutiérrez, “jer novinar obavlja ulogu posrednika, provjerava informacije koje mu zviždač dostavlja i uvjerava se da su njegovi motivi moralno ispravni, odnosno da ne djeluje u osobnom interesu“.

“Navodno nepostojanje pravnih temelja je uobičajeni izgovor za kojim europske institucije posežu u slučaju odsustva političke volje za suočavanjem s određenim pitanjima“, tvrdi Pamela Bartlett Quintanilla koja prati problematiku zaštite zviždača ispred grupe Zelenih u Europskom parlamentu, koji su, zajedno s Liberalima, među najaktivnijim na području zaštite civilnih sloboda. “Zapravo, pravni temelji postoje, i proističu iz nužnosti zaštite unutarnjeg tržišta od distorzija, kao i zaštite radničkih prava zviždača u slučaju eventualne odmazde od strane poslodavca“, objašnjava Bartlett Quintanilla.

Prvom opcijom zaštite zviždača bavio se Odbor za proračunski nadzor Europskog parlamenta, koji je nedavno predstavio izvješće (izvjestitelj Dennis De Jong, GUE/NGL) o ulozi zviždača u zaštiti financijskih interesa Europske unije. U tom dokumentu se, između ostalog, navodi da “zviždači imaju ključnu ulogu u pomaganju državama članicama i institucijama i tijelima EU-a u sprečavanju i suzbijanju povreda načela integriteta i zlouporaba moći“, te se poziva Komisija da “bez odlaganja podnese zakonodavni prijedlog o uspostavi djelotvornog i sveobuhvatnog europskog programa zaštite zviždača“.

Zakonodavne inicijative

Odbor za pravna pitanja Europskog parlamenta pristupio je problematici zaštite zviždača iz nešto šire perspektive, pripremajući izvješće, čija je izrada povjerena zastupnici Virginie Rozière (iz kluba Progresivnog saveza socijalista i demokrata), koje bi trebalo biti usvojeno na sjednici zakazanoj za 28. rujan. Rok za podnošenje amandmana je još uvijek otvoren, a nacrte mišljenja su već izradili Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku i Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane.

Zaštita zviždača predviđena je i nedavno usvojenom direktivom o poslovnim tajnama , doduše na način koji je usklađen s najrestriktivnijim regulativama država članica, što su javno osudile brojne novinarske organizacije. Naime, direktivnom su predviđene samo dvije vrlo uopćeno formulirane iznimke od obveze zaštite poslovne tajne: “ostvarivanje prava na slobodu izražavanja i informiranja“, u skladu s Poveljom o temeljnim pravima, i “otkrivanje propusta, prijestupa ili nezakonitih aktivnosti“, pod uvjetom da je razotkrivač informacija djelovao “u svrhu zaštite javnog interesa“. “Tokom konsultacija za pripremu direktive, tražili smo da mjere zaštite onih koji razotkrivaju informacije od javnog interesa budu uključene u konačni tekst, ali Komisija je to odbila“, objašnjava Gutiérrez. “Stoga smo, zajedno s 48 sindikalnih organizacija i udruga civilnog društva, pokrenuli jednu platformu zahtijevajući od Komisije da donese posebnu direktivu o zaštiti zviždača“.

“Jedna direktiva – kojom bi bili utvrđeni minimalni standardi zaštite kojima bi se države članice morale povinovati, ostajući slobodne da ih povise – bila bi adekvatnija mjera u odnosu na uredbu, koja predstavlja složeniji i teže usvojiv pravni instrument“, ističe Pamela Bartlett Quintanilla. Stoga je klub zastupnika Zelenih/ESS-a u Europskom parlamentu svibnja prošle godine predstavio prijedlog direktive o zaštiti zviždača, koji bi trebao poslužiti kao osnov za diskusiju s ostalim parlamentarnim grupama i europskim institucijama. Prijedlog je pozitivno primljen od strane predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera, prvog potpredsjednika Fransa Timmermansa i povjerenice za pravosuđe Věre Jourove, koja je početkom ožujka ove godine pokrenula javnu konsultaciju o zaštiti zviždača. Svrha tog savjetovanja, koje je okončano 29. svibnja, bila je prikupljanje povratnih informacija od zainteresiranih strana o vrsti regulative koja je na snazi u pojedinačnim državama članicama, eventualnim manjkavostima te poboljšanjima koja bi mogla biti uvedena na nacionalnoj i europskoj razini. Komisija se pri tom obvezala da će donijeti odgovarajući pravni akt, bez preciziranja kog tipa, do kraja tekuće godine.

U međuvremenu, Parlament je, u veljači ove godine, velikom većinom glasova usvojio rezoluciju kojom traži od Komisije da “bez odlaganja“ predloži jedan djelotvoran i obuhvatan program zaštite zviždača i pokrene “osnivanje jednog neovisnog tijela EU-a, sa uredima u svim državama članicama, radi pružanja pomoći unutarnjim i vanjskim zviždačima prilikom razotkrivanja mogućih nepravilnosti“ u korišćenju sredstava iz EU fondova.

Kako primjećuje Ricardo Gutiérrez, usvajanje direktive o zaštiti zviždača čini se još urgentnijim ako se ima u vidu da su “mnoge države članice – poput Velike Britanije, Francuske, Poljske i Njemačke – nedavno usvojile niz mjera, posebice u području nadzora komunikacija, kojima se ograničava zaštita novinarskih izvora, poput zviždača, ili se obeshrabruju potencijalni informatori da se obrate novinarima. Problem je u tome što se građani izgleda ni ne uzbuđuju previše zbog toga i čine se ravnodušnim pred činjenicom da se njihove slobode, počev od slobode informiranja, sužavaju. A kada se jednom odrekne nekog prava, izuzetno je teško povratiti ga“.

Parlamento europeo

Ovaj članak/prijevod nastao je u okviru projekta Parlament prava , koji je sufinanciran sredstvima Europske unije. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa i ni na koji se način ne može smatrati da odražava gledišta Europske unije.


I commenti, nel limite del possibile, vengono vagliati dal nostro staff prima di essere resi pubblici. Il tempo necessario per questa operazione può essere variabile. Vai alla nostra policy

blog comments powered by