Otpad: Jadran se fokusira na kružno gospodarstvo
Ako postoji nešto što ujedinjuje one koji dijele isto more, to je otpad koji ga uništava. Šest zemalja koje izlaze na Jadran udružilo je snage u europskom projektu Bluecircle kako bi smanjile prisustvo otpada na svojim plažama
Otpad-Jadran-se-fokusira-na-kruzno-gospodarstvo
© Maryshot/Shutterstock
Ne samo mikroplastika, već i opušci i štapići za uši, komadići polistirena, vlažnih maramica, stakla i keramike, ležaljke i dijelovi suncobrana. Plaže Jadrana “preplavljene” su otpadom koji se, za razliku od turista, često zadržava cijele godine, bilježeći prisutnost koja daleko premašuje brojke koje tolerira Europska unija.
Ne postoje posebni podaci za jadranske obale, ali opseg fenomena može se djelomično naslutiti na temelju prosječnih vrijednosti zabilježenih u Italiji. Dok maksimalna količina otpada koju europska plaža može primiti da bi se smatrala “zdravom“ iznosi dvadeset krupnih komada na 100 metara obalne trake, Bel Paese bilježi barem deset puta veće brojke.
Prema Regionalnoj agenciji za zaštitu okoliša (ARPA ), između Tirenskog i Jadranskog mora 2023. godine bilo je više od 250 jedinica otpada na 100 metara obale. Prošle godine, prebrojavajući otpad zajedno sa svojim volonterima, Legambiente je zabilježio brojke čak do 900 jedinica, pružajući tako barem indikativnu karakterizaciju fenomena.
Osim što je potvrdio gotovo neumitnu prevlast plastike, ovaj minuciozan rad istaknuo je trajno prisustvo predmeta za jednokratnu upotrebu: već godinama ih službeno više nema na tržištu, ali i dalje su prisutni u našim vodama.
Ista plaža, isto more, drugačiji otpad
Zbog svog konkavnog profila i male dubine, Jadran ne može izbjeći nakupljanje otpada na svojim plažama, a rijeke, posebno Po, koje donose otpad iz unutrašnjosti na sjever, dodatnopogoršavaju problem, i to ne samo u blizini ušćâ.
Ovdje se gubi svaka razlika između raznih geografskih širina i granica, između obala država EU ili onih koje još članice Unije: izmjena vode je kontinuirana i svaki plutajući element putuje od obale do obale poput kruzera. Kada završi u želudcu riba, ptica i drugih morskih organizama, kroz hranidbenu mrežu može dospjeti i na naše stolove, šteteći zdravlju.
Massimiliano Falleri, voditelj ronilačkog odjela organizacije Marevivo , godinama prati zagađenje mora i bori se protiv ovog fenomena kampanjama za podizanje svijesti i aktivnostima uklanjanja otpada iz mora i s plaža. Sve više je uvjeren da je potreban kolektivni rad.
“Svatko bi trebao dati svoj doprinos, kako smanjenjem upotrebe plastike tako i pravilnijim odlaganjem otpada, u protivnom ovo će ostati beskonačan ciklus”, objašnjava Falleri. “Iako je svijest među vladama, organizacijama i građanima porasla u posljednjih pet godina, količina otpada i dalje je velika, uglavnom zbog neispravnog odlaganja i uporne upotrebe plastike za jednokratnu upotrebu”.
Pandemija COVID-19 neizbježno je dovela do porasta količine otpada, ali smanjenje koje se očekivalo nakon pandemije nikada nije ostvareno. Prema organizaciji Marevivo, “smeće na plažama“ na Jadranu i dalje predstavlja “velik izazov: nedavni razvoj potvrđuje potrebu za intenziviranjem napora ne samo u prevenciji nego i u upravljanju”.
Prelazeći s jedne na drugu obalu mora, količina otpada pronađena na plažama vrlo je slična, ali mijenja se vrsta otpada, što znači da čistoća ovih prostora ovisi o onome što se događa i u moru i na kopnu, vlastitom i tuđem.
Analizom otpada s plaža na albanskim obalama, na primjer, utvrđene su specifične karakteristike koje pomažu pri osmišljavanju akcija ublažavanja usmjerenih na dotično područje. Zahvaljujući nedavnoj znanstvenoj studiji , koju je Sveučilište u Cadizu posvetilo otpadu s albanskih plaža, primijećeno je da, kao i drugdje, prevladavaju plastični fragmenti i predmeti (82%), koji su međutim u ovoj zemlji uglavnom su povezani s lokalnim turizmom i pomiješani s elementima koji su stigli otpadnim vodama.
Giorgio Anfuso Melfi, jedan od autora istraživanja, objašnjava da je među “uobičajenim” otpadom, kao što su opušci, čepovi od boca i plastični fragmenti, pronašao napušteni namještaj za plažu, poput starih ležaljki i suncobrana “koji se ne viđaju često na drugim mjestima i uglavnom su povezani s objektima na plaži”.
Dakle, čini se da je u Albaniji turizam glavni izvor smeća na plažama, doduše samo u sezoni, dok je utjecaj ribolova znatno manji. Stoga je, kako objašnjava Anfuso Melfi, “potrebno proučiti ciljane intervencije kako bi se poboljšala svijest posjetitelja plaža i potakle aktivnosti čišćenja koje poduzimaju općine i odmarališta na plaži”.
Ne samo ribe: prljave plaže ugrožavaju sve
Bilo da je još uvijek u moru ili da ispliva na plažu, bilo da se radi o plastici ili opušcima cigareta, u području Jadrana “ribe ali i ptice, kornjače i mnogi drugi morski organizmi često mogu promatrati otpad kao hranu, što može dovesti do smrti, kao u slučajevima kada plastika blokira probavni sustav ili oslobađa otrovne tvari”, objašnjava Falleri.
“Otpad s plaža također može oštetiti prirodna staništa, poput koraligenih biocenoza i livada morske trave, ugrožavajući sposobnost održavanja morskog života. U tom slučaju, mogao bi ugroziti i spužve, mahovnjake, koralje i gorgonije jer bi, ostajući zarobljeni, izgubili sposobnost hranjenja”.
Lokalne zajednice, posebno one koje žive od ribolova i turizma, također trpe posljedice zagađenosti plaža. Ovisne o moru, često su prisiljene provoditi i financijski podržavati operacije čišćenja kako bi smanjile vizualni, krajobrazni i ekonomski utjecaj“, nastavlja Falleri, prenoseći prije svega iskustvo organizacije Marevivo u regiji Apulija.”Treba pri tom imati u vidu da ova vrsta onečišćenja može uzrokovati i štetu zdravlju: pojedini otpad može uzrokovati štetu ili trovanje ako je izrađen od plastike ili drugih štetnih materijala i ako uđe u hranidbeni lanac”.
Ovo predstavlja opasnost za sve koji žive u blizini plaža prekrivenih otpadom, a profesionalni ribari moraju uzeti u obzir i dodatnu financijsku štetu. Mreže i pribor mogu se zaplesti ili oštetiti plutajućim plastičnim otpadom, uzrokujući smanjenje količine ulovljene ribe i povećanje troškova održavanja opreme.
Bluecircle: Kružno gospodarstvo s otpadom koji kruži
Ribe i drugi morski organizmi, ribari i ostali obalni stanovnici: s otpadom na plaži svi su na gubitku kada je riječ o zdravlju, neki i ekonomski, nitko sigurno nema koristi. Unatoč tome, do sada nijedna kampanja za podizanje svijesti i prikupljanje otpada nije značajno doprinijela ublažavanju ovog problema.
Upravo izovog razloga, već desetak mjeseci, testira se pristup kružnog gospodarstva zahvaljujući međuregionalnom europskom projektu Bluecircle .
Inicijativa – fokusirana na Italiju, Albaniju, Crnu Goru, Hrvatsku, Grčku i Bosnu i Hercegovinu – ne stavlja akcent na obranu niti je ograničena na čišćenje, preporuke i kontrole, već testira nove metode obrade otpada s plaže “koje problem pretvaraju u priliku”.
Cilj je ambiciozan, ali ima vremena do kraja ljeta 2027. uz podršku od preko milijun i pol eura iz proračuna EU za pokušaj njegovog ostvarenja. Nisu svi partneri projekta jednako optimistični, a najveći entuzijast je Fakultet tehničkih znanosti u Bariju, koji je izradio sperimentalni sustav.
Michele Notarnicola vodi tim uključen uBluecircle i dovoljno je čuti kako priča o projektu da se shvati koliko je uvjeren da mobilni sustav osmišljen na papiru može funkcionirati na plažama. U narednim mjesecima vidjet ćemo je li to moguće testiranjem na terenu, prvo u Italiji, a zatim i u drugim zemljama koje sudjeluju u projektu, budući da se radi o malom sustavu koji se može uvijek iznova primijeniti u svakom kontekstu, na svakoj obali.
Prvi temeljni aspekt odnosi se na mogućnost prikupljanja i obrade otpada koji se izravno nanosi na jadransku obalu. “Za nas je ključno presresti ga prije nego što se klasificira kao gradski otpad, jer bi se u protivnom smatrao ‘nediferenciranim’, što bi uzrokovalo značajan gubitak resursa i visoke ekonomske troškove”, objašnjava Notarnicola.
“Zbog toga smo opremljeni mini robotima koji usisavaju sve pronađene predmete i odnose ih u mini kontejner gdje odabiremo različite frakcije koristeći tri različite vrste opreme”.
Dok onima koji promatraju plaže otpad može izgledati poput bezobličnih identičnih plutajućih hrpa, za one koji pokušaju vratiti otpad u lance opskrb, bitno je umjeti napraviti razliku.
U pronađenim hrpama, plastika, staklo, aluminij i drvo pomiješani su s prirodnim elementima poput posidonije, vodenih biljaka, trulih algi te s pijeskom, školjkama i drugim materijalom različite veličine zrna. Stoga je potrebno barem podijeliti ga u tri kategorije: anorganski, prirodni organski i antropski.
Svaka skupina zahtijeva posebnu tehniku odvajanja: denzimetrijska odvaja pijesak i šljunak, fokusirajući se na različitu specifičnu težinu, kako bi mogli biti ponovno uvedeni u okoliš ili korišteni kao sekundarna sirovina, na primjer za proizvodnju betona.
Aeraulička separacija, s druge strane, koristi mlazove zraka i izolira lakše ili površinski slojeve, obično sastavljene od algi ili posidonije, kako bi ih zatim vratila u more ili pretvorila u kompost, ovisno o postignutoj razini razgradnje.
Treći sustav, nazvan tribo-elektrostatski, najinovativniji koji je na plaži instalirao Tehnički fakultet u Bariju, ima zadatak odvojiti najkritičniju komponentu otpada na plaži: plastiku.
“Iskorištavanjem trenja, u ovom slučaju čestice se elektrostatički nabijaju pozitivno ili negativno, zatim se odvajaju na temelju ponašanja površine”, objašnjava Notarnicola. “Plastika koju na ovaj način uspijemo odvojiti može se zbrinuti putem uobičajenih krugova za odvojeno prikupljanje otpada”.
S ovim trozubcem kružnog gospodarstva koji pokušava smanjiti nepovratni udio otpada s plaža, Bluecircle želi postići režim obrade 100 kg otpada s plaže na sat, s kamionom minimalne veličine i prenosivošću u dva ili tri dana.
Trenutačno se testira pilot postrojenje od deset kilograma na sat kako bi se provjerila mogućnost funkcioniranja ove ideje u sklopu inicijative koja će obuhvatiti cijelu jadransku obalu, uz kampanje za podizanje svijesti i standarde karakterizacije, kako bi u jadranskom bazenu sve moglo bolje kružiti, osim smeća.
Ovaj materijal nastao je u sklopu projekta "Cohesion4Climate", koji je sufinanciran sredstvima Europske unije. EU ni na koji način nije odgovorna za informacije i stavove izražene u okviru projekta. Sadržaji su isključiva odgovornost OBCT.
Otpad: Jadran se fokusira na kružno gospodarstvo
Ako postoji nešto što ujedinjuje one koji dijele isto more, to je otpad koji ga uništava. Šest zemalja koje izlaze na Jadran udružilo je snage u europskom projektu Bluecircle kako bi smanjile prisustvo otpada na svojim plažama
Otpad-Jadran-se-fokusira-na-kruzno-gospodarstvo
© Maryshot/Shutterstock
Ne samo mikroplastika, već i opušci i štapići za uši, komadići polistirena, vlažnih maramica, stakla i keramike, ležaljke i dijelovi suncobrana. Plaže Jadrana “preplavljene” su otpadom koji se, za razliku od turista, često zadržava cijele godine, bilježeći prisutnost koja daleko premašuje brojke koje tolerira Europska unija.
Ne postoje posebni podaci za jadranske obale, ali opseg fenomena može se djelomično naslutiti na temelju prosječnih vrijednosti zabilježenih u Italiji. Dok maksimalna količina otpada koju europska plaža može primiti da bi se smatrala “zdravom“ iznosi dvadeset krupnih komada na 100 metara obalne trake, Bel Paese bilježi barem deset puta veće brojke.
Prema Regionalnoj agenciji za zaštitu okoliša (ARPA ), između Tirenskog i Jadranskog mora 2023. godine bilo je više od 250 jedinica otpada na 100 metara obale. Prošle godine, prebrojavajući otpad zajedno sa svojim volonterima, Legambiente je zabilježio brojke čak do 900 jedinica, pružajući tako barem indikativnu karakterizaciju fenomena.
Osim što je potvrdio gotovo neumitnu prevlast plastike, ovaj minuciozan rad istaknuo je trajno prisustvo predmeta za jednokratnu upotrebu: već godinama ih službeno više nema na tržištu, ali i dalje su prisutni u našim vodama.
Ista plaža, isto more, drugačiji otpad
Zbog svog konkavnog profila i male dubine, Jadran ne može izbjeći nakupljanje otpada na svojim plažama, a rijeke, posebno Po, koje donose otpad iz unutrašnjosti na sjever, dodatnopogoršavaju problem, i to ne samo u blizini ušćâ.
Ovdje se gubi svaka razlika između raznih geografskih širina i granica, između obala država EU ili onih koje još članice Unije: izmjena vode je kontinuirana i svaki plutajući element putuje od obale do obale poput kruzera. Kada završi u želudcu riba, ptica i drugih morskih organizama, kroz hranidbenu mrežu može dospjeti i na naše stolove, šteteći zdravlju.
Massimiliano Falleri, voditelj ronilačkog odjela organizacije Marevivo , godinama prati zagađenje mora i bori se protiv ovog fenomena kampanjama za podizanje svijesti i aktivnostima uklanjanja otpada iz mora i s plaža. Sve više je uvjeren da je potreban kolektivni rad.
“Svatko bi trebao dati svoj doprinos, kako smanjenjem upotrebe plastike tako i pravilnijim odlaganjem otpada, u protivnom ovo će ostati beskonačan ciklus”, objašnjava Falleri. “Iako je svijest među vladama, organizacijama i građanima porasla u posljednjih pet godina, količina otpada i dalje je velika, uglavnom zbog neispravnog odlaganja i uporne upotrebe plastike za jednokratnu upotrebu”.
Pandemija COVID-19 neizbježno je dovela do porasta količine otpada, ali smanjenje koje se očekivalo nakon pandemije nikada nije ostvareno. Prema organizaciji Marevivo, “smeće na plažama“ na Jadranu i dalje predstavlja “velik izazov: nedavni razvoj potvrđuje potrebu za intenziviranjem napora ne samo u prevenciji nego i u upravljanju”.
Prelazeći s jedne na drugu obalu mora, količina otpada pronađena na plažama vrlo je slična, ali mijenja se vrsta otpada, što znači da čistoća ovih prostora ovisi o onome što se događa i u moru i na kopnu, vlastitom i tuđem.
Analizom otpada s plaža na albanskim obalama, na primjer, utvrđene su specifične karakteristike koje pomažu pri osmišljavanju akcija ublažavanja usmjerenih na dotično područje. Zahvaljujući nedavnoj znanstvenoj studiji , koju je Sveučilište u Cadizu posvetilo otpadu s albanskih plaža, primijećeno je da, kao i drugdje, prevladavaju plastični fragmenti i predmeti (82%), koji su međutim u ovoj zemlji uglavnom su povezani s lokalnim turizmom i pomiješani s elementima koji su stigli otpadnim vodama.
Giorgio Anfuso Melfi, jedan od autora istraživanja, objašnjava da je među “uobičajenim” otpadom, kao što su opušci, čepovi od boca i plastični fragmenti, pronašao napušteni namještaj za plažu, poput starih ležaljki i suncobrana “koji se ne viđaju često na drugim mjestima i uglavnom su povezani s objektima na plaži”.
Dakle, čini se da je u Albaniji turizam glavni izvor smeća na plažama, doduše samo u sezoni, dok je utjecaj ribolova znatno manji. Stoga je, kako objašnjava Anfuso Melfi, “potrebno proučiti ciljane intervencije kako bi se poboljšala svijest posjetitelja plaža i potakle aktivnosti čišćenja koje poduzimaju općine i odmarališta na plaži”.
Ne samo ribe: prljave plaže ugrožavaju sve
Bilo da je još uvijek u moru ili da ispliva na plažu, bilo da se radi o plastici ili opušcima cigareta, u području Jadrana “ribe ali i ptice, kornjače i mnogi drugi morski organizmi često mogu promatrati otpad kao hranu, što može dovesti do smrti, kao u slučajevima kada plastika blokira probavni sustav ili oslobađa otrovne tvari”, objašnjava Falleri.
“Otpad s plaža također može oštetiti prirodna staništa, poput koraligenih biocenoza i livada morske trave, ugrožavajući sposobnost održavanja morskog života. U tom slučaju, mogao bi ugroziti i spužve, mahovnjake, koralje i gorgonije jer bi, ostajući zarobljeni, izgubili sposobnost hranjenja”.
Lokalne zajednice, posebno one koje žive od ribolova i turizma, također trpe posljedice zagađenosti plaža. Ovisne o moru, često su prisiljene provoditi i financijski podržavati operacije čišćenja kako bi smanjile vizualni, krajobrazni i ekonomski utjecaj“, nastavlja Falleri, prenoseći prije svega iskustvo organizacije Marevivo u regiji Apulija.”Treba pri tom imati u vidu da ova vrsta onečišćenja može uzrokovati i štetu zdravlju: pojedini otpad može uzrokovati štetu ili trovanje ako je izrađen od plastike ili drugih štetnih materijala i ako uđe u hranidbeni lanac”.
Ovo predstavlja opasnost za sve koji žive u blizini plaža prekrivenih otpadom, a profesionalni ribari moraju uzeti u obzir i dodatnu financijsku štetu. Mreže i pribor mogu se zaplesti ili oštetiti plutajućim plastičnim otpadom, uzrokujući smanjenje količine ulovljene ribe i povećanje troškova održavanja opreme.
Bluecircle: Kružno gospodarstvo s otpadom koji kruži
Ribe i drugi morski organizmi, ribari i ostali obalni stanovnici: s otpadom na plaži svi su na gubitku kada je riječ o zdravlju, neki i ekonomski, nitko sigurno nema koristi. Unatoč tome, do sada nijedna kampanja za podizanje svijesti i prikupljanje otpada nije značajno doprinijela ublažavanju ovog problema.
Upravo izovog razloga, već desetak mjeseci, testira se pristup kružnog gospodarstva zahvaljujući međuregionalnom europskom projektu Bluecircle .
Inicijativa – fokusirana na Italiju, Albaniju, Crnu Goru, Hrvatsku, Grčku i Bosnu i Hercegovinu – ne stavlja akcent na obranu niti je ograničena na čišćenje, preporuke i kontrole, već testira nove metode obrade otpada s plaže “koje problem pretvaraju u priliku”.
Cilj je ambiciozan, ali ima vremena do kraja ljeta 2027. uz podršku od preko milijun i pol eura iz proračuna EU za pokušaj njegovog ostvarenja. Nisu svi partneri projekta jednako optimistični, a najveći entuzijast je Fakultet tehničkih znanosti u Bariju, koji je izradio sperimentalni sustav.
Michele Notarnicola vodi tim uključen uBluecircle i dovoljno je čuti kako priča o projektu da se shvati koliko je uvjeren da mobilni sustav osmišljen na papiru može funkcionirati na plažama. U narednim mjesecima vidjet ćemo je li to moguće testiranjem na terenu, prvo u Italiji, a zatim i u drugim zemljama koje sudjeluju u projektu, budući da se radi o malom sustavu koji se može uvijek iznova primijeniti u svakom kontekstu, na svakoj obali.
Prvi temeljni aspekt odnosi se na mogućnost prikupljanja i obrade otpada koji se izravno nanosi na jadransku obalu. “Za nas je ključno presresti ga prije nego što se klasificira kao gradski otpad, jer bi se u protivnom smatrao ‘nediferenciranim’, što bi uzrokovalo značajan gubitak resursa i visoke ekonomske troškove”, objašnjava Notarnicola.
“Zbog toga smo opremljeni mini robotima koji usisavaju sve pronađene predmete i odnose ih u mini kontejner gdje odabiremo različite frakcije koristeći tri različite vrste opreme”.
Dok onima koji promatraju plaže otpad može izgledati poput bezobličnih identičnih plutajućih hrpa, za one koji pokušaju vratiti otpad u lance opskrb, bitno je umjeti napraviti razliku.
U pronađenim hrpama, plastika, staklo, aluminij i drvo pomiješani su s prirodnim elementima poput posidonije, vodenih biljaka, trulih algi te s pijeskom, školjkama i drugim materijalom različite veličine zrna. Stoga je potrebno barem podijeliti ga u tri kategorije: anorganski, prirodni organski i antropski.
Svaka skupina zahtijeva posebnu tehniku odvajanja: denzimetrijska odvaja pijesak i šljunak, fokusirajući se na različitu specifičnu težinu, kako bi mogli biti ponovno uvedeni u okoliš ili korišteni kao sekundarna sirovina, na primjer za proizvodnju betona.
Aeraulička separacija, s druge strane, koristi mlazove zraka i izolira lakše ili površinski slojeve, obično sastavljene od algi ili posidonije, kako bi ih zatim vratila u more ili pretvorila u kompost, ovisno o postignutoj razini razgradnje.
Treći sustav, nazvan tribo-elektrostatski, najinovativniji koji je na plaži instalirao Tehnički fakultet u Bariju, ima zadatak odvojiti najkritičniju komponentu otpada na plaži: plastiku.
“Iskorištavanjem trenja, u ovom slučaju čestice se elektrostatički nabijaju pozitivno ili negativno, zatim se odvajaju na temelju ponašanja površine”, objašnjava Notarnicola. “Plastika koju na ovaj način uspijemo odvojiti može se zbrinuti putem uobičajenih krugova za odvojeno prikupljanje otpada”.
S ovim trozubcem kružnog gospodarstva koji pokušava smanjiti nepovratni udio otpada s plaža, Bluecircle želi postići režim obrade 100 kg otpada s plaže na sat, s kamionom minimalne veličine i prenosivošću u dva ili tri dana.
Trenutačno se testira pilot postrojenje od deset kilograma na sat kako bi se provjerila mogućnost funkcioniranja ove ideje u sklopu inicijative koja će obuhvatiti cijelu jadransku obalu, uz kampanje za podizanje svijesti i standarde karakterizacije, kako bi u jadranskom bazenu sve moglo bolje kružiti, osim smeća.
Ovaj materijal nastao je u sklopu projekta "Cohesion4Climate", koji je sufinanciran sredstvima Europske unije. EU ni na koji način nije odgovorna za informacije i stavove izražene u okviru projekta. Sadržaji su isključiva odgovornost OBCT.
