Hrvatska, mediji i kultura protiv nacionalizma
Posljednjih mjeseci čini se da je Hrvatska ušla u tunel nacionalističkog preporoda, s nekoliko napada na kulturu. Razgovarali smo s Domagojem Novokmetom, jednim od najpoznatijih lica u hrvatskom novinarstvu
Il Tunnel Grič, rifugio antiaereo della Seconda guerra mondiale, a Zagabria. © Alexanderstock23/Shutterstock
Il Tunnel Grič, rifugio antiaereo della Seconda guerra mondiale, a Zagabria. © Alexanderstock23/Shutterstock
U posljednjih nekoliko mjeseci promijenio si nekoliko redakcija. Najprije si napustio N1 nakon otkaza 25 kolega, a potom si morao otići i s Al Jazeere Balkans kada je ta redakcija zatvorena. Možeš li nam ukratko ispričati što se dogodilo i što nam to govori o stanju medijskog krajolika u Hrvatskoj?
Razlozi sakaćenja N1 i gašenja Al Jazeere nisu nažalost do danas potpuno jasni. Možemo spekulirati i nagađati, ali jasno je koje su posljedice – dramatično smanjivanje ionako nevelikog prostora za rad profesionalnih i hrabrih novinara koji se žele suprotstaviti propagandnim narativima i sveprisutnom relativiziranju svih problema koji nagrizaju hrvatsko društvo, bilo da je riječ o ljudskim pravima, vladavini prava, raširenoj korupciji…
Domagoj Novokmet © NSZ
Koja bi, po tvom mišljenju, trebala biti uloga Vlade i Europske unije u ovom teškom razdoblju za novinarstvo i, posredno, za demokraciju?
I države članice i Unija trebale bi konačno u praksi pokazati da su svjesne kako su slobodni mediji jedan od ključnih oslonaca liberalne demokracije. Posao medija i novinara sve je teži u vremenu društvenih mreža, izložen je obezvrjeđivanju i relativiziranju, često nevidljiv u moru dezinformacija. Istovremeno, egzistencija novinara sve ugroženija. Sve je manje redakcija u kojima stanuje kvalitetno novinarstvo. EU je nekad davno odlučila zaštiti farmere od propasti. Danas su novinari u sličnoj situaciji. Mladi novinarstvo prepoznaju kao prekarni posao na kojem mogu samo stradati, živjeti loše i nesigurno, bez pravih prilika za profesionalni rast. Ako se to ne promijeni, ako novinarski posao ne postane ponovno privlačan mladima i kao profesija koja omogućuje dostojanstven život, mediji će se urušiti zbog biologije.
Danas si u redakciji portala Ideje.hr, kojeg izdaje Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja i nastoji dublje analizirati ključne društvene teme. Ti si zadužen za YouTube kanal, gdje ste pokrenuli video podcast u formatu intervjua. Koja je osnovna ideja tog kanala i kome se obraćate?
Medijski okoliš dramatično se mijenja, linearni kanali zanimaju sve manje ljudi, Reutersovo istraživanje pokazalo je da su ove godine u SAD-u tzv. news podcasti pretekli kao izvor informacija i tisak i radio. Zato su i ideje.hr odlučile iskoračiti na taj teren i uhvatiti se u koštac s izazovima društvenih mreža i You Tubea. Algoritmi ne vole naše teme ali mi smo uvjereni da možemo doprijeti do publike, vidimo po reakcijama gledatelja da i dalje ljudi traže društveno relevantan sadržaj. Svi razgovori imaju hrvatske i engleske titlove kako bi olakšali praćenje. Gosti kanala ideje.hr su i bit će znanstvenici, političari, analitičari, umjetnici… Svi oni koje je zbog njihovih stavova i argumenata važno čuti.
U jednom od vaših nedavnih intervjua razgovarao si s redateljem Hrvojem Hribarom o inicijativi gotovo dvjesto organizacija civilnog društva i više od tri tisuće umjetnika i drugih pojedinaca koji su potpisali apel Vladi RH pod nazivom „Za Hrvatsku slobode“. Možeš li nam približiti tu inicijativu?
Ovo ljeto Hrvatsku su šokirali napadi na kulturu – koktel pritisaka i straha rezultirao je otkazivanjem festivala „Nosi se“ u Benkovcu, prikazivanja filma „Mirotovorac“ u Zadru i festivala „Oglede“ u Velikoj Gorici. Kultura je prepoznata kao nezaštićena meta, a sva tri slučaja, za razliku od neuspjelog pritiska na festival „Fališ“ u Šibeniku, karakteriziralo je nedjelovanje i šutnja lokalnih vlasti. Za razliku od na primjer gradonačelnika Benkovca, gradonačelnik Šibenika i šef tamošnje policija jasno su poručili gdje je granica između prosvjeda i pokušaja nasilne cenzure. Zato su stotine organizacija civilnog društva i tisuće osoba iz javnog života potpisale Apel Vladi u kojem traže da se u Hrvatskoj zaštiti slobode. Sloboda govora, sloboda umjetnosti, sloboda izražavanja… Ono što mene muči jest da je nakon ovih napada na festivale država najprije pokušavala relativizirati problem, činjenicu da za nagrađane hrvatske filmove i predstave u dijelovima Hrvatske nema mjesta, a nakon apela je uslijedila gromoglasna tišina Vlade.
Prije nego što su pojedine braniteljske skupine spriječile održavanje jednog festivala u Benkovcu ovog ljeta, gotovo pola milijuna građana prisustvovalo je koncertu pjevača nacionalističke orijentacije Thompsona, na kojem nije izostao ni ustaški pozdrav „Za dom spremni“. Kako bi trebalo razumjeti taj fenomen u današnjem hrvatskom društvu? Koliko je nacionalizam danas prisutan u zemlji?
Problem je višeslojan. Postoji jedna revizionistička manjina u hrvatskom društvu koja uporno pokušava relativizirati strahote ustaškog režima. Mladi nažalost ne uče i ne znaju dovoljno o toj temi, i nisu dovoljno svjesni onoga što im se podmeće. Umjesto da budu ponosni na to da je Hrvatska u II svjetskom ratu pobijedila fašizam i sve njegove kvislinge, ponekad nasjedaju na laži. Mnogi ne znaju dovoljno ni o Domovinskom ratu da bi se oduprli narativu da je samo jedna stranačka paravojna stranačka formacija obranila zemlju. Hrvatsku su obranili njezini građani, pripadnici Hrvatske vojske. Problem su i svjetski trendovi radikalizacije i populizma koje donose društvene mreže, a poseban problem su političari koji, umjesto da budu odgovorni i hrabri, pokušavaju zlorabiti sve ovo za svoje kratkoročne i kratkovidne ciljeve. To se prvenstveno odnosi na one na vlasti.
U ovom političkom i društvenom kontekstu, koji je prilično konzervativan, Grad Zagreb — kojim od 2021. upravlja zeleno-crvena koalicija — čini se kao iznimka. Zašto je tako? I kako vidiš političku budućnost Hrvatske na nacionalnoj razini?
Ja bih situaciju opisao kao kombinaciju uspavanost i apatije, koju pojedini akteri iz pozicije moći lukavo koriste. Građani misle da se malo toga može promijeniti, uvjereni su da ih se razni negativni trendovi ne tiču…. U nekom lošem scenariju iz tog stanja trgnut će ih neka nevolja koja će ih direktno ugroziti, u nekom ljepšem na vrijeme će porasti i svijest i znanje o vrijednostima koje su ugrožene i nažalost nisu zadane. U nekim je sredinama situacija možda bilo dovoljno loša dovoljno nedavno da su ljudi spremniji uključiti se i, za početak, glasati.
Hrvatska, mediji i kultura protiv nacionalizma
Posljednjih mjeseci čini se da je Hrvatska ušla u tunel nacionalističkog preporoda, s nekoliko napada na kulturu. Razgovarali smo s Domagojem Novokmetom, jednim od najpoznatijih lica u hrvatskom novinarstvu
Il Tunnel Grič, rifugio antiaereo della Seconda guerra mondiale, a Zagabria. © Alexanderstock23/Shutterstock
Il Tunnel Grič, rifugio antiaereo della Seconda guerra mondiale, a Zagabria. © Alexanderstock23/Shutterstock
U posljednjih nekoliko mjeseci promijenio si nekoliko redakcija. Najprije si napustio N1 nakon otkaza 25 kolega, a potom si morao otići i s Al Jazeere Balkans kada je ta redakcija zatvorena. Možeš li nam ukratko ispričati što se dogodilo i što nam to govori o stanju medijskog krajolika u Hrvatskoj?
Razlozi sakaćenja N1 i gašenja Al Jazeere nisu nažalost do danas potpuno jasni. Možemo spekulirati i nagađati, ali jasno je koje su posljedice – dramatično smanjivanje ionako nevelikog prostora za rad profesionalnih i hrabrih novinara koji se žele suprotstaviti propagandnim narativima i sveprisutnom relativiziranju svih problema koji nagrizaju hrvatsko društvo, bilo da je riječ o ljudskim pravima, vladavini prava, raširenoj korupciji…
Domagoj Novokmet © NSZ
Koja bi, po tvom mišljenju, trebala biti uloga Vlade i Europske unije u ovom teškom razdoblju za novinarstvo i, posredno, za demokraciju?
I države članice i Unija trebale bi konačno u praksi pokazati da su svjesne kako su slobodni mediji jedan od ključnih oslonaca liberalne demokracije. Posao medija i novinara sve je teži u vremenu društvenih mreža, izložen je obezvrjeđivanju i relativiziranju, često nevidljiv u moru dezinformacija. Istovremeno, egzistencija novinara sve ugroženija. Sve je manje redakcija u kojima stanuje kvalitetno novinarstvo. EU je nekad davno odlučila zaštiti farmere od propasti. Danas su novinari u sličnoj situaciji. Mladi novinarstvo prepoznaju kao prekarni posao na kojem mogu samo stradati, živjeti loše i nesigurno, bez pravih prilika za profesionalni rast. Ako se to ne promijeni, ako novinarski posao ne postane ponovno privlačan mladima i kao profesija koja omogućuje dostojanstven život, mediji će se urušiti zbog biologije.
Danas si u redakciji portala Ideje.hr, kojeg izdaje Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja i nastoji dublje analizirati ključne društvene teme. Ti si zadužen za YouTube kanal, gdje ste pokrenuli video podcast u formatu intervjua. Koja je osnovna ideja tog kanala i kome se obraćate?
Medijski okoliš dramatično se mijenja, linearni kanali zanimaju sve manje ljudi, Reutersovo istraživanje pokazalo je da su ove godine u SAD-u tzv. news podcasti pretekli kao izvor informacija i tisak i radio. Zato su i ideje.hr odlučile iskoračiti na taj teren i uhvatiti se u koštac s izazovima društvenih mreža i You Tubea. Algoritmi ne vole naše teme ali mi smo uvjereni da možemo doprijeti do publike, vidimo po reakcijama gledatelja da i dalje ljudi traže društveno relevantan sadržaj. Svi razgovori imaju hrvatske i engleske titlove kako bi olakšali praćenje. Gosti kanala ideje.hr su i bit će znanstvenici, političari, analitičari, umjetnici… Svi oni koje je zbog njihovih stavova i argumenata važno čuti.
U jednom od vaših nedavnih intervjua razgovarao si s redateljem Hrvojem Hribarom o inicijativi gotovo dvjesto organizacija civilnog društva i više od tri tisuće umjetnika i drugih pojedinaca koji su potpisali apel Vladi RH pod nazivom „Za Hrvatsku slobode“. Možeš li nam približiti tu inicijativu?
Ovo ljeto Hrvatsku su šokirali napadi na kulturu – koktel pritisaka i straha rezultirao je otkazivanjem festivala „Nosi se“ u Benkovcu, prikazivanja filma „Mirotovorac“ u Zadru i festivala „Oglede“ u Velikoj Gorici. Kultura je prepoznata kao nezaštićena meta, a sva tri slučaja, za razliku od neuspjelog pritiska na festival „Fališ“ u Šibeniku, karakteriziralo je nedjelovanje i šutnja lokalnih vlasti. Za razliku od na primjer gradonačelnika Benkovca, gradonačelnik Šibenika i šef tamošnje policija jasno su poručili gdje je granica između prosvjeda i pokušaja nasilne cenzure. Zato su stotine organizacija civilnog društva i tisuće osoba iz javnog života potpisale Apel Vladi u kojem traže da se u Hrvatskoj zaštiti slobode. Sloboda govora, sloboda umjetnosti, sloboda izražavanja… Ono što mene muči jest da je nakon ovih napada na festivale država najprije pokušavala relativizirati problem, činjenicu da za nagrađane hrvatske filmove i predstave u dijelovima Hrvatske nema mjesta, a nakon apela je uslijedila gromoglasna tišina Vlade.
Prije nego što su pojedine braniteljske skupine spriječile održavanje jednog festivala u Benkovcu ovog ljeta, gotovo pola milijuna građana prisustvovalo je koncertu pjevača nacionalističke orijentacije Thompsona, na kojem nije izostao ni ustaški pozdrav „Za dom spremni“. Kako bi trebalo razumjeti taj fenomen u današnjem hrvatskom društvu? Koliko je nacionalizam danas prisutan u zemlji?
Problem je višeslojan. Postoji jedna revizionistička manjina u hrvatskom društvu koja uporno pokušava relativizirati strahote ustaškog režima. Mladi nažalost ne uče i ne znaju dovoljno o toj temi, i nisu dovoljno svjesni onoga što im se podmeće. Umjesto da budu ponosni na to da je Hrvatska u II svjetskom ratu pobijedila fašizam i sve njegove kvislinge, ponekad nasjedaju na laži. Mnogi ne znaju dovoljno ni o Domovinskom ratu da bi se oduprli narativu da je samo jedna stranačka paravojna stranačka formacija obranila zemlju. Hrvatsku su obranili njezini građani, pripadnici Hrvatske vojske. Problem su i svjetski trendovi radikalizacije i populizma koje donose društvene mreže, a poseban problem su političari koji, umjesto da budu odgovorni i hrabri, pokušavaju zlorabiti sve ovo za svoje kratkoročne i kratkovidne ciljeve. To se prvenstveno odnosi na one na vlasti.
U ovom političkom i društvenom kontekstu, koji je prilično konzervativan, Grad Zagreb — kojim od 2021. upravlja zeleno-crvena koalicija — čini se kao iznimka. Zašto je tako? I kako vidiš političku budućnost Hrvatske na nacionalnoj razini?
Ja bih situaciju opisao kao kombinaciju uspavanost i apatije, koju pojedini akteri iz pozicije moći lukavo koriste. Građani misle da se malo toga može promijeniti, uvjereni su da ih se razni negativni trendovi ne tiču…. U nekom lošem scenariju iz tog stanja trgnut će ih neka nevolja koja će ih direktno ugroziti, u nekom ljepšem na vrijeme će porasti i svijest i znanje o vrijednostima koje su ugrožene i nažalost nisu zadane. U nekim je sredinama situacija možda bilo dovoljno loša dovoljno nedavno da su ljudi spremniji uključiti se i, za početak, glasati.
