Bosna i Hercegovina, zahvaljujući svojoj klimi, ima izrazito jak proizvodni potencijal solarne energije. Godišnji kapacitet solarnog zračenja, sa oko 2.000 sati sunčeve svjetlosti, veći je u odnosu na mnoge druge zemlje Evrope, za oko 30% nego, na primjer, u Njemačkoj, Švedskoj i Poljskoj.

Jug zemlje privlači sve veći broj krupnih investicija u solare, uglavnom snažno podržanih od strane lokalnih političara, koje takav kurs vatreno pravdaju prihodima koje će lokalne zajednice ostvariti kroz koncesione i komunalne naknade, pa i novim radnim mjestima. Istovremeno, političari u BiH se hvale svojom privrženošću neprikosnovenom proevropskom cilju – potpunoj energetskoj tranziciji.

Tako je Hercegovina, sa oko 2.400 sati sunčeve svjetlosti godišnje i godišnjom količinom zračenja od 1.500 kWh/m2, u proteklih pet-šest godina postala Eldorado za solarne biznismene.

Zahvaljujući puštanju u rad novih džinovskih fotonaponskih elektrana na zemljištu hercegovačkog juga (Zvizdan-Ljubuški, Bileća i Hodovo-Stolac), tokom 2024. godine ostvarena proizvodnja u solarnim elektranama bila je gotovo petnaest puta veća nego prethodne godine.

Imajući ovo u vidu, kontradiktorno zvuči podatak da se trenutno se u BiH, koja još većinski bazira proizvodnju na uglju, svega 2-3 posto električne energije proizvodi u solarnim i vjetroelektranama. Razlog nedovoljne iskorištenosti, prema mišljenju stručnjaka, treba tražiti u visokom početnom trošku ulaganja u solarne izvore energije, ali i u nedostatku adekvatne pravne regulative u području obnovljivih izvora. Trenutno u BiH samo polovina propisa usklađena je s evropskim zakonima.

Ironično, upravo ovi razlozi pogoduju brzom razvoju proizvodnje iz obnovljivih izvora, pogotovo kada je u pitanju sunčeva energija.

Dok pojedincima i energetskim zajednicama još nije omogućeno stvarno sudjelovanje u energetskoj tranziciji – a učešće javnost je suština svake zelene tranzicije – stanje na terenu pogoduje ulasku moćnih investitora u lukrativan posao sa solarima, naročito u Hercegovini.

Uz pogodovanja lokalnih i kantonalnih vlasti – kada je riječ o promjeni namjene zemljišta, izdavanju koncesija, pa i izmjenama prostorno-planskih dokumenata u korist moćnih investitora, kao i očekivanog milionskog povrata investicija u solarna postrojenja – veliki ulozi postaju izuzetno profitabilni, a pojedini političari se bogate.

Hercegovačka solaromanija

Do kraja 2025. godine očekuje se puštanje u privremeni pogon pet novih fotonaponskih elektrana, ukupne snage od blizu 100 MW na području Hercegovine: po jedna u Stocu, Međugorju i Livnu i dvije u Mostaru.

Nezavisni operator za upravljanje radom prenosnog sistema u BiH očekuje sličan trend u 2026. godini, što bi, kako su upozorili, “moglo potencijalno dovesti do zagušenja u prenosnoj mreži, kao i usložnjavanja upravljanja prenosnim sistemom BiH sa stanovišta regulacije”.

Većina fotonaponskih postrojenja nalazi se na području Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK), gdje investitori, zbog nedovoljnih mrežnih kapaciteta, često moraju pribjeći izgradnji novih trafostanica, kako bi ostvarili razmjenu struje s lokalnom elektro-privredom.

Ovo međutim ne brine mnogo ni investitore ni vlasti u Hercegovini. Barem za sada. Ali ovdje su u igri i druge, ozbiljnije stvari.

Neformalna grupa građana, koji žive u naseljima u blizini solarnih elektrana u Mostaru, već godinama upozorava na brojne nezakonitosti kojima lokalna vlast pogoduje tamošnjim investitorima. Pod pritiskom ove grupe, Pravobranilaštvo BiH, kao pravni zastupnik države, podnijelo je krajem januara ove godine tužbu pred mostarskim sudom, s ciljem utvrđivanja ništavnosti koncesionih ugovora sklopljenih između Vlade HNK i firmi koje planiraju graditi solarne elektrane na zemljištu u državnoj svojini, u mjestima Miljkovići i Međine na području Mostara.

Mostarci su ukazali na veliki broj propusta u djelovanju lokalnih i kantonalnih vlasti, od sumnjivih postupaka prenamjene plodnog hercegovačkog zemljišta radi izgradnje solarnih pogona na atraktivnim lokacijama, preko nezakonitih izmjena prostorno-planske dokumentacije, do nezakonite dodjele državnih šuma i pašnjaka investitorina.

Zbog sličnog scenarija kao u susjednom Mostaru, neformalna grupa građana “Stolački otpor” oglasila se povodom navodnih nezakonitih radnji lokalne i kantonalne vlasti. Neposredan povod za bunt bili su radovi na pripremi terena za izgradnju megasolara na prostoru Komanjeg Brda, na udaljenosti od stotinak metara od najbližih kuća u podnožju.

Ovaj lokalitet je poznat po neobičnom biodiverzitetu i bogatom kulturnom i istorijskom naslijeđu, ali i po bujičnim poplavama i odronima sa okolnih padina. Rizična mjesta nisu adekvatno sanirana ni nakon tragičnih posljedica odrona koji se dogodio 2022. godine, a u kojem je jedna osoba smrtno stradala.

Bitno je dodati da je javna tajna da solarne parkove u Hercegovini grade ljudi bliski visokim funkcionerima vladajućeg HDZ-a, kao i investitori sumnjive prošlosti, poput kontroverznog biznismena i bjegunca od hrvatskog pravosuđa, Zdravka Mamića, poznatog u svijetu sporta. Mamić je zbog malverzacija u zagrebačkom Dinamu 2018. godine osuđen na 6,5 godina zatvora, zbog čega se sklonio u rodnu Hercegovinu, koja ga i dalje odbija izručiti.

U igri je i jedan od najbogatijih poduzetnika u regiji, Tihomir Brajković, vlasnik firme Tibra-Pacifik, koji je 2019. godine pravomoćno osuđen za utaju poreza u vezi sa stanogradnjom u Sarajevu, da bi se kasnije preorijentisao na izradnju hidro i solarnih postrojenja u BiH. U pozadini ulaganja u hercegovačke solare često je strani kapital, koji vijugavim kanalima, prije ili kasnije, pronađe svoje mjesto u strukturi vlasništva.

Ovi investitori imaju dovoljno novca za visoka početna ulaganja, a i strpljenja da dočekaju povrat investicije i čist višemilionski profit svojih fotonaponskih projekata.

Šta od toga imaju lokalni političari, koji pogoduju milionskim investicijama u hercegovačke solare, može se samo nagađati.

Solarni giganti u službi lokalnog razvoja?

Prema Nacrtu novog Prostornog plana, Grad Stolac namijenio je ukupno 1.200 hektara svoje teritorije za razvoj solarnih projekata. Jedan dio ovog područja već je dat na korištenje ili prodat. Stolac bi tako trebalo da dobije solare ukupne snage oko 600 MW, što je skoro jednako onoj koju ostvaruje Nuklearna elektrana Krško u Sloveniji.

Popularnost Hodova, dosadašnjeg rekordera u iskorištenosti sunčeve svjetlosti Stoca, tako će zasjeniti megasolar na Komanjem Brdu, koji će se graditi na 609 hektara zemljišta u južnom dijelu grada.

“Ovi prostori [Hodovo i Komanje Brdo] ukupne površine od 1.078 hektara strateški su planirani kako bi omogućili dalje širenje solarnih kapaciteta i time doprinijeli energetskoj samoodrživosti regije“, ističu autori novog Prostornog plana. Iako je javna rasprava održana još u januaru ove godine, novi plan u svojoj konačnoj verziji još nije dospio na dnevni red Vijeća Grada Stoca.

Stolački otpor

Ostvarenje plana da se Stolac pretvori u oazu solarnih investicija počelo je u doba pandemije Covid 19, kada su se sumnjivi poslovi obavljali bez obaveznog učešća građana koji su se tada bavili prečim stvarima – borbom da prežive pandemiju.

Tokom 2021. godine, bez uključivanja javnosti, donesene su izmjene Prostornog plana Grada Stoca za razdoblje 2013 – 2023, kojima je predviđena mogućnost ustupanja zemljišta za solarne investicije u više stolačkih naselja. Vizije novih poslovnih i industrijskih zona nikad nisu usklađene sa prostorno-planskom dokumentacijom višeg reda, koja ne predviđa solarne elektrane niti nove privredne zone na području Stoca.

Međutim, ovo nije spriječilo Vladu Hercegovačko-neretvanskog kantona da koncesijama u trajanju od trideset godina ovjenča istorijske projekte solarnih parkova u Stocu, niti gradske vlasti u davanju bezrezervne podrške novim partnerima razvoja lokalne zajednice, među kojima je javno preduzeće Elektroprivreda HZ HB, koja gradi elektranu u Hidovu snage 150 MW.

U januaru ove godine počeo je proces donošenja novog Prostornog plana za razdoblje 2024 – 2034, u koji su se ovoga puta blagovremeno uključili građani Stoca, dostavljanjem prigovora i podrškom peticiji protiv planova za izgradnju elektrane na Komanjem Brdu snage 125 MW.

Neformalna grupa građana deset stolačkih naselja, poučena negativnim iskustvima iz prošlosti, izrazila je bojazan da bi izgradnja ovog solarnog giganta u neposrednoj blizini stolačkih naselja prije svega mogla da ugrozi sigurnost ljudi. Građani takođe sumnjaju u kvalitet studije izvodljivosti, koja ne uzima u obzir karakter terena, podložnog zemljotresima, odronima i bujičnim poplavama.

Postavljeno je i pitanje pravne osnovanosti pretvorbe i prodaje državnog zemljišta trećim licima, kao i isključivanja javnosti iz procesa donošenja odluka o projektu koji predstavlja potencijalnu opasnost kako za stanovnike tako i za opstanak autohtonih vrsta biljaka i kulturnog i istorijskog naslijeđa. Također je upućen prigovor vezan za namjeru da se prostor od Gorice do Radimlje, poznat po praistorijskim lokalitetima i stećcima, pretvori u industrijsku zonu sa potencijalom za izgradnju fotonaponskih elektrana.

“Na vrijeme smo poslali prigovor na Nacrt Prostornog plana, zajedno s peticijom protiv izgradnje solarne elektrane na Komanjem Brdu, čime smo stekli status stranke u postupku. Odgovor resornog kantonalnog ministarstva na naše primjedbe nikad nismo dobili, a prostorni plan, nakon javne rasprave završene 21. januara, više se i ne spominje”, objašnjava Ernest Đonko, predstavnik neformalne grupe građana “Stolački otpor”.

Iako suočeni s pritiscima i prozivkama na društvenim mrežama, stolački aktivisti su, u saradnji sa drugim nevladinim organizacijama iz BiH, krenuli u pravnu bitku protiv onih koji su osigurali potrebnu dokumentaciju za početak gradnje megasolara na lokalitetu Komanjeg Brda. Prema dokumentaciji kojom raspolažu, koncesija i okolinska dozvola nezakonito su dodijeljene firmi Aurora Solar .

U slučaj se uključilo Pravobranilaštvo BiH, koje je još u februaru od gradskih vlasti Stoca zatražilo objašnjenje o dodjeli zemljišta investitoru, kao i o nezakonitoj trajnoj promjeni namjene zemljišta na Komanjem Brdu, ukoliko se radi o zemljištu državne svojine. Odgovor iz gradske uprave Stoca još nisu dobili.

Uslijedili su i dopisi inspekcijama i organima vlasti na svim nivoima, koji uglavnom bivaju ignorisani ili se odgovara klasičnim opravdanjem o nenadležnosti institucija.

Reagovali su i pojedini gradski vijećnici, sa upozorenjima na moguće nezakonitosti do sada urađenog posla, uključujući izdavanje koncesija bez saglasnosti viših instanci, korištenje državnog zemljišta, neusklađenost prostornih planova i ignorisanje nadležnih institucija.

Solari na državnom zemljištu

Uprkos svemu, sredinom maja, u prisustvu gradonačelnika Stoca, Stjepana Boškovića, svečano je ozvaničen početak radova na realizaciji investicije vrijedne 100 miliona eura, sa procijenjenom godišnjom proizvodnjom električne energije od 200 miliona kWh tokom 30 godina.

“Mi smo prvi put saznali o razmjerama solarnih projekata tek sa tom javnom raspravom [o nacrtu novog Prostornog plana Stoca, u januaru 2025] a kad smo počeli dublje istraživati, došli smo do frapantnih podataka. Shvatili smo da se radi o pravnoj katastrofi. Pronašli smo na primjer da je većina studija uticaja na okoliš za solarne elektrane širom Hercegovine potpuno ista, što znači da su kopirane, samo su se mijenjali nazivi parcela i šifre“, objašnjava jedan od aktivista, Arman Ajanić.

Ajanić izražava sumnju u valjanost dokumentacije koja bi trebalo da predstavlja najstabilniju osnovu za isplativnost investicije i održivost cijelog projekta.

Stolački aktivisti su, s namjerom da saznaju više o projektu planiranom u samom centru grada, došli do zanimljivih saznanja istražujući katastre, zakone i porijeklo novca uloženog u hercegovačke solare.

Ispostavilo se da je većina velikih solarnih elektrana u Hercegovini građena na pravno nedostupnom zemljištu, koje se vodi kao državno, a ne svojina lokalne zajednice. Iako lokalna vlast, prema Zakonu o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom, nema ovlasti da samostalno raspolaže državnom imovinom bez odluke s državnog nivoa, parcele su se davale u zakup, pa čak i prodavale.

Dvije lokacije na području Stoca, Crnići i Trijebanj, koje prema službenoj listi državne svojine Ureda visokog predstavnika (OHR) spadaju u vojnu imovinu države Bosne i Hercegovine, Grad Stolac je odlučio da proda javnom preduzeću Elektroprivreda HZ HB radi izgradnje solarnih kapaciteta, prethodno nezakonito knjižeći sporne parcele na jedinicu lokalne samouprave.

Istovremeno, kantonalne vlasti su mijenjale namjenu parcela atraktivnih za investitore, kako bi omogućile gradnju na području nekadašnjih šuma i plodnog zemljišta. Resorno kantonalno ministarstvo u više navrata je dodijelilo koncesije bez obaveznog usklađivanja projekata sa lokalnim prostornim osnovama. Stoga je logično da se isforsirane izmjene prostornih planova u Stocu i Mostaru dovode u vezu s pogodovanjem interesima već poznatih investitora.

Opasne poslovne vratolomije

Inovativnost solarnih poslovnih operacija u Hercegovini tu ne prestaje.

Jedna od karakteristika je takozvani “salami slicing“, fenomen formalnog cijepanja zemljišta na manje parcele, kako bi se zaobišla obaveza ishodovanja potrebnih dozvola na višim nivoima vlasti.

Naime, za stavljanje u pogon solarnih elektrana instalisane snage manje od 1 MW, prema aktuelnom okolinskom zakonodavstvu, nisu potrebne ni energetska dozvola ni studija prethodnog uticaja na okoliš. Ova situacij investitorima znatno olakšava posao, ali povećava potencijalne opasnosti od negativnih efekata sličnih projekata na okoliš. Tako imamo slučaj prijave čak 30 projekata za pojedinačne solarne elektrane snage 900 kW na području naselja Jasenjani kod Mostara, u vlasništvu istog investitora i, očito, na jedinstvenom prostoru.

Prema zakonodavstvu BiH, ove prakse nisu problematične, što se ne može reći za sporne slučajeve promjene kulture zemljišta, dodjele državne imovine ili malverzacija sa prostornim planovima. Na potezu je državno Pravobranilaštvo, čiji je prevashodan zadatak pravna zaštita javnog dobra Bosne i Hercegovine.

Uprkos pokazateljima Vijeća stranih investicija o blagotvornom povećanju ulaganja u Bosnu i Hercegovinu zahvaljujući porastu investicija u energetski sektor, država bi se mogla suočiti sa ozbiljnim pravnim i ekonomskim problemima.

Ako se pokaže da su solarne elektrane izgrađene u Hercegovini nelegalne, odnosno da su se ugovori sa investitorima potpisivali za nezakonito stečeno zemljište, Hercegovačko-neretvanski kanton bi mogao postati meta višemilionskih tužbi zbog propalih investicija.

Ovakvi scenariji u BiH nisu novina. Zbog propalih projekata, država je već upletena u više arbitražnih postupaka pred međunarodnim sudovima, koji bi građane mogli koštati milijarde eura. Najskoriji primjer je presuda u korist slovenačke kompanije Viadukt, prema kojoj je BiH obavezna da plati naknadu od oko 52,8 miliona eura za projekt koji nije imao ni kamen temeljac.

Na hercegovačkom terenu je već prisutna nervoza, pa i odustajanje pojedinih investitora, zbog komplikovanih procedura i nemogućnosi da osiguraju sve potrebne uslove za ostvarenje svojih sunčanih vizija.