Nekada je život u Varešu tekao u ritmu industrije i rudnika: autobusi puni radnika, život u tri smjene i dvorišta kuća ispunjena dječjom grajom. Danas mnoge kuće šute. Progovaraju samo pojedinci, u očaju tražeći da se zaštiti život njihovih porodica, otrovanih olovom iz rudnika u Varešu.

Početkom devedesetih godina prošlog vijeka prestao je s radom površinski kop Veovača. Eksploatacija olova i cinka ostavila je trag u životnoj sredini okolnih sela, a lokacija je identifikovana kao prioritetno područje za buduće projekte remedijacije.

Iako područje nikada nije sanirano, život se proteklih godina vratio u ovaj nekada bogat poljoprivredni kraj, sve do dolaska novog vlasnika rudnika Rupice i izgradnje jalovišta u Pržićima, na mjestu nekadašnjeg kopa Veovača. Na ovom mjestu, u šumovitoj dolini koja spaja ljupka vareška sela Pržići, Daštansko i Mir, već dvije godine se odlaže jalovina, nastala eksploatacijom bogatog rudnog ležišta Rupice, udaljenog oko dva kilometra.

Prostor bivšeg površinskog kopa Veovača u vareškom selu Pržići pretvoren je u odlagalište rudničkog otpada u drugoj polovini 2024. godine. Iako su se otvoreno protivili projektu, mještani nisu bili obavješteni niti su imali priliku učestvovati u postupku pribavljanja Rješenja o izmjeni i dopuni važeće okolinske dozvole.

Donedavni vlasnik rudnika Rupice pokrenuo je postupak pri Federalnom ministarstvu okoliša i turizma, s ciljem legalizacije rada rudničke deponije na lokalitetu Veovača. Dakle, iz postupka je bila isključena najvažnija zainteresovana strana i najranjiviji dio javnosti, tačnije ljudi na koje zagađenje sa jalovišta direktno utiče.

Dvije godine kasnije, mještani su uvjereni da je prašina s kamiona koji prevoze jalovinu do deponije u Pržićima izvor kontaminacije životne sredine olovom i drugim toksičnim metalima. Do sada je kod oko dvije stotine stanovnika nastanjenih u blizini deponije, uključujući malu djecu, utvrđeno prisustvo olova u krvi, a kod značajnog broja alarmantno visoke vrijednosti, koje mogu izazivati teške i trajne zdravstvene posljedice, poput anemije, oštećenja organa, neuroloških i genetskih poremećaja.

Novi vlasnik rudnika, Dundee Precious Metals (DPS), odbija da preuzme odgovornost za zdravstvene tegobe lokalnog stanovništva.

Prošle godine DPM otkupio je rudnik Rupice od prethodnog vlasnika, britanske firme Adriatic Metals, za basnoslovnu sumu od 1,2 milijarde eura. U jednom od rijetkih intervjua koje je dao za Federalnu televiziju, Armenak Grigoryan, direktor kanadske kompanije, istaknuo je da se kamioni, koji se kreću lokalnim putevima, svakodnevno temeljito peru kako bi se spriječilo curenje zagađujućih otpadnih materija u okoliš, a da samo jalovište nikako ne može biti problem.

„Ljudi obično miješaju prašinu s jalovinom. U pitanju je nesporazum. Jalovina ne stvara prašinu jer je vlažna. Da, ona sadrži metale, ali zato imamo obloge za branu jalovine, kako bismo spriječili bilo kakvo prodiranje u tlo“, pojasnio je.

Alarmantni rezultati testiranja

„Testirali smo se na vlastitu inicijativu, jer smo sumnjali da nas truju. Stotine kamiona koji svaki dan prođu ovim dijelom Vareša do deponije, dižu strašnu prašinu. Testirali smo se, nas 44, prije tri-četiri mjeseca. Ko god se testirao, pozitivan je na olovo“, objašnjava Antonio Mirčić iz Pržića. Svi članovi njegove porodice imaju visoke koncentracije olova u krvi i čekaju poteze nadležnih, ali i pouzdane informacije zdravstvenih stručnjaka, kako bi odlučili šta da čine.

„Država ne radi ništa! Preostaje nam da idemo na proteste. Ili da odemo mi ili oni“, dodaje Antonio, koji je, zajedno sa brojnim Varešanima, pažljivo pratio stručna predavanja o uticaju olova na ljudsko zdravlje.

Dvije javne tribine pod nazivom „Olovo u krvi – rizik i posljedice za građane Vareša“, koje su ispunile prostorije do posljednjeg mjesta, organizovalo je u februaru novoosnovano ekološko udruženje “Opstanak”, kako bi se stanovništvo informisalo o trovanju olovom. Iz javnih zdravstvenih službi rečeno im je da će uslijediti nova mjerenja i analize, ali nisu dobili nikakva uputstva o daljim koracima u liječenju niti im je objašnjeno šta znače iznimno visoke koncentracije olova u krvi, bilo da je u pitanju odrasla osoba ili dijete.

Prvo testiranje izloženosti olovu stanovnika naselja, koje se nalazi neposredno uz jalovište rude sa kopa Rupice, obavljeno je krajem prošle godine. Na zahtjev mještana, testiranje je finansirao novi vlasnik rudnika i deponije rudničkog otpada, kanadska kompanija DPM. U sva 44 testirana uzorka, utvrđeno je prisustvo olova u krvi, a kod 17 osoba koncentracije su bile iznad referentnih, dozvoljenih vrijednosti.

Kontrola medijskog prostora

Ovakvi nalazi su očekivano izazvali veliku medijsku pažnju i pritisak na nadležne, pa je u narednim mjesecima, do početka februara ove godine, testirano još najmanje 111 stanovnika. Kod svih, uključujući djecu, utvrđeno je prisustvo olova u krvi. U kasnijim akcijama, proširenim na cijelu teritoriju opštine Vareš, utvrđeno je da je kod više od pedeset osoba, uključujući djecu mlađu od šest godina, u krvi prisutan ovaj toksični metal, izuzetno opasan i kada u minimalnim količinama dospije u organizam.

Samo nekolicina stručnjaka odmah je istupila, upozoravajući stanovništvo na ovu činjenicu.

„Ne postoji bezbjedna koncentracija olova u krvi. Najbolje ga je nikako ne imati, jer radi se o vrlo toksičnom metalu, koji je dugoročno jako opasan po zdravlje. Ovdje se radi o hroničnom trovanju, jer kod stanovništva nema simptoma akutnog trovanja. U pitanju je ireverzibilan uticaj na organizam, u smislu oštećenja organa“, ukazao je toksikolog Jasenko Karamehić, porijeklom iz Vareša.

„Većina od 111 uzoraka imala je vrijednosti olova u očekivanim granicama za industrijska područja. Nema razloga za paniku! Ovdje se radi samo o povišenim koncencijama olova, a ne o trovanju“. Ovako je pak glasila prva zvanična reakcija nadležnih nakon obavljenih testiranja. Ovo je stav Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zeničko-dobojskog kantona, institucije koja je nadležna za brigu o javnom zdravlju.

Uslijedila su medijska saopštenja ostalih nadležnih institucija i organa vlasti, sva usmjerena na kontrolu medijskog prostora radi sprečavanja širenja panike.

„Za sada vrijednosti koje su povišene nisu zabrinjavajuće, ali ukazuju na trendove koje treba rješavati“, izjavio je direktor Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, dr Siniša Skočibušić, prilikom posjete Varešu, u februaru ove godine.

„Pozivamo sve aktere u javnom prostoru da se pridržavaju profesionalnog i odgovornog pristupa, oslanjajući se isključivo na zvanične, verifikovane podatke i nalaze nadležnih institucija“, saopštila je Opština Vareš.

„Samo tri uzorka prelazila su vrijednost od 50 µg/L (5 µg/dL), što se u javnozdravstvenim smjernicama koristi kao signal za pokretanje dodatne istrage mogućih izvora izloženosti, a ne kao pokazatelj akutnog trovanja”, navela je Opština.

Šta je uzrok trovanja?

U međuvremenu, građani, udruženja i dio stručne javnosti zahtijevali su ozbiljnu istragu o okolnostima koje su dovele do masovnog trovanja olovom, utvrđivanje i uklanjanje uzroka i zaštitu lokalnog stanovništva.

„Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, nema sigurnih vrijednosti olova u krvi, organizam nema potrebu za olovom. Ono što mi želimo jeste da znamo šta je uzrok i kako dalje, jer liječenje nema smisla ako ne otklonimo izvor kontaminacije“, ističe Mario Mirčić iz udruženja Opstanak.

Mještani su mišljenja da je vjerovatni uzrok trovanja stanovnika prašina koju dižu kamioni prilikom transporta jalovine lokalnom cestom. Da zrak koji udišu mještani Pržića, Daštanskog, ali i ostalih mjesta na području opštine Vareš sadrži olovo, potvrdili su i rezultati hitne inspekcijske kontrole, koju je u decembru prošle godine naložilo Ministarstvo okoliša i turizma Federacije BiH.

„Izvještajem federalne inspekcije okoliša utvrđeno je da je, od devetnaest mjerenja, dvanaest pokazalo povećane vrijednosti olova u zraku. Utvrđeno je uvećanje koncentracije olova za 46 puta, u rasponu od dva mjeseca“, pojašnjava mještanin Pržića, Dino Ahmetović. Kontrolom kvaliteta zraka u decembru, utvrđeno je da su u Varešu prisutne visoke koncentracije ne samo olova, već i drugih opasnih metala i jedinjenja, poput žive, cinka, hroma, kadmija i arsena.

Konkretne mjere na utvrđivanju uzroka trovanja lokalnog stanovništva, uprkos rezultatima brojnih mjerenja zagađenja zraka, ali i zemljišta na pojedinim lokacijama u opštini Vareš, do sada su izostale.

Iz sarajevskog udruženja Eko akcija su upozorili da su Federalna inspekcija i Federalno ministarstvo okoliša i turizma godinama dobijali izvještaje o drastično povećanim količinama olova u taložnoj prašini koja je padala na vareška naselja u blizini rudničkih postrojenja. Zakonska obaveza operatera, koja proističe i iz okolinskih dozvola koje su im dodijeljene, jeste da redovno obavještava o zagađenju iz rudničkih postrojenja. S druge strane, zakonska obaveza institucija je da na blagovremeno reaguju na zagađenje.

„Zakonska obaveza im je bila da reaguju, da izvijeste javnost o mogućem uticaju na zdravlje, da organizuju testiranje ugroženog stanovništva. Da nisu sami mještani insistirali i tražili od kompanije, koja je prošle godine kupila rudnik u Varešu, da organizuje i plate preglede, nastavilo bi se ćutanje o trovanju stanovnika Vareša i okoline olovom i drugim teškim metalima“, komentarišu iz Eko akcije.

Monitoring zagađenja zemljišta

Mediji govore takođe o nedostacima u aktuelnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, te posljedično i u obnovljenoj okolinskoj dozvoli, koja je prošle godine izdata koncesionaru vareškog rudnika.

„Aktuelnom zakonskom legislativom nisu utvrđeni standardi za kontrolu kvaliteta tla, osim za poljoprivredna zemljišta, i nisu propisane granične vrijednosti za zagađujuće materije u tlu za zemljišta koja nemaju namjenu poljoprivredne proizvodnje. Stoga, nije bilo zakonskog osnova za ovu obavezu“, stoji u odgovoru na pitanje novinara emisije Mreža na Federalnoj televiziji o tome zašto u obnovljenoj okolinskoj dozvoli nije navedena obaveza monitoringa kvaliteta zemljišta u okolini jalovišta u Varešu.

Inače, odlagališta rudničkog i drugog metalurškog otpada vrlo su problematična jer sadrže veliku količinu toksičnih metala, koji često trajno zagađuju okolno zemljište. Ako se tome doda nedostatak zakonske regulative o obavezi operatera da izvrši ispitivanja zagađenosti zemljišta prije i poslije industrijskih aktivnosti koje provodi, ne čudi da niko ne raspolaže informacijama o nivou kontaminacije koju uzrokuju pojedinačne industrijske operacije.

Analize pokazuju u kolikoj mjeri je novo postrojenje na određenom području može doprinijeti dodatnom zagađenju u odnosu na stanje zatečeno prilikom promjene vlasnika. U mnogim zemljama Evropske unije, vlasnici zemljišta su zakonski obavezni da očiste kontaminirano zemljište prije ponovne upotrebe ili prodaje.

U BiH ne postoje propisi koji regulišu ovu oblast. Zbog toga je teško utvrditi izvor zagađenja koje je dovelo do masovnog trovanja olovom stanovnika Vareša. Međutim, nadležne institucije u BiH ne zamaraju se, za sada, ovim pitanjima.

Mještani dižu glas

U međuvremenu, mještani ugroženi radom rudnika su se samoorganizovali. Formirali su ekološku udrugu “Opstanak”, sa dva osnovna zadatka.

Prije svega, nastoje vršiti pritisak na nadležne kako bi se izvor zagađenja u neposrednoj blizini vareških naselja eliminisao, a ljudi informisali, izliječili i zaštitili od dalje kontaminacije.

Zahtijevaju takođe da se utvrdi odgovornost za situaciju u kojoj su se našli. Svjesni su da, po zakonu, zagađivač koji je ugrozio zdravlje stanovništva može da odgovara i krivično, kao i da u ovom slučaju nadležni organi mogu naložiti DPM-u uklanjanje uzroka zagađenja, pa i obustavu rada.

Zahtjevi mještana prvenstveno su upućeni domaćim institucijama, koje ni nakon četiri mjeseca nisu poduzele konkretne mjere za utvrđivanje izvora zagađenja, sanaciju štete i zaštitu zdravlja stanovništva.

„Niko ne govori o konkrenim načinima postupanja sa stanovništvom. S naše tačke gledišta, stanje nije zadovoljavajuće i zahtijeva hitnu i učinkovitu reakciju svih nivoa vlasti“, ističe Mario Andrić iz udruženja “Opstanak”.

U Crnoj Gori, na primjer, državno tužilaštvo je, nakon trovanja olovom radnika u luci Bar, formiralo predmet i odmah po saznanju o nalazima krenulo u istragu o uzroku incidenta.

Na ulogu države u zaštiti prava stanovništva na čistu i zdravu životnu sredinu ukazala je i ugledna toksikologinja iz Crne Gore, Sandra Đuranović, gostujući na javnoj tribini koju je u Varešu organizavalo udruženje “Opstanak”.

„Hronično trovanje olovom je jako opasno, jer se rijetko kada može jednostavno utvrditi. Kad je osoba već oboljela, onda se nakon iscrpljujućih dijagnostičkih metoda pretpostavlja da se treba uraditi i toksikološki nalaz”, objasnila je Đuranović. “Kada je riječ o masovnom trovanju, u situaciju se moraju uključiti sve sfere vlasti do nivoa države, jer je poznato da je prisustvo olova u organizmu posljedica nekih aktivnosti u životnoj sredini“.

Na tribini održanoj za građane Vareša takođe je govorio Harun Drljević, onkološki hirurg i dugogodišnji aktivista.

„Svaki ulazak olova u ljudski organizam je trovanje. Ovaj toksični metal se deponuje u organizmu, pogotovo u kostima i bubrezima, što kasnije dovodi do brojnih oštećenja”, istaknuo je Drljević. “U slučaju Vareša mora se hitno djelovati i nijedan ljekar ne smije reći da je ovo u redu. Zdravstveni protokoli u ovakvim situacijama nalažu da se prvo mora identifikovati i isključiti izvor zagađenja, pa se onda ide na terapiju. Naš zdravstveni sistem se u ovom slučaju nije snašao. Ja sam u Varešu zatekao isprepadane ljude koji ne znaju šta da rade“.

Problematičan rudarski projekat

Priča o vareškom rudniku puna je kontroverzi od samog početka realizacije projekta. Protiv kompanije Adriatic Metals prethodnih godina podneseno je više krivičnih i prekršajnih prijava zbog nezakonitog krčenja šuma. U jednom trenutku, kompaniji je ukinuta dozvola za eksploataciju zbog sumnje da ugrožava zaštićena izvorišta, a aktivisti koji prate dešavanja u Varešu upozoravaju da počinjena ekološka šteta ne može biti nadoknađena.

Pitanje je kada će i kako biti moguće otkloniti uzrok, nadoknaditi štetu i spriječiti dalje ugrožavanje zdravlja mještana vareških sela, smještenih uz postrojenja rudnika Rupice.

Lokalno stanovništvo strahuje i od najavljenog projekta rudarenja hroma u neposrednoj blizini rijeke Krivaje, na lokalitetu Doboštica-Tribija na teritoriji opštine Vareš. Geološka istraživanja ove potencijalno vrlo toksične rude obavljaju se bez važeće vodne dozvole, a ugovor o koncesiji vješto se skriva od očiju javnosti. Tako se lokalnom stanovništvu poručuje da državne institucije nisu posvećene zaštiti okoliša i zdravlja svojih građana, već da čine sve da zaštite investitore.

„U Bosni i Hercegovini je lakše dobiti koncesiju nego uputnicu za magnetnu rezonancu“, komentariše Varešanin Mario Andrić.

Pred domaćim institucijama je još jedan ispit, ukazuju iz ekoloških udruženja.

Aarhus centar u BiH i Udruženje Fojničani uputili su Federalnom ministarstvu okoliša i turizma primjedbe na nacrt rješenja o obnovi okolišne dozvole za rudnik u Varešu, s naglaskom na zdravstvene rizike povezane sa izloženošću olovu. Novi vlasnik vareškog rudnika u narednom periodu planira povećati godišnju proizvodnju na oko 850 tona rude.

„Obnova okolišne dozvole bez nove i cjelovite procjene utjecaja na zdravlje i okoliš bila bi suprotna osnovnom principu zaštite zdravlja da se rizik spriječi prije nego što nastane nova šteta. Kada je u pitanju olovo, ne postoji ‘prihvatljiv kompromis’!”, poručuju aktivisti.

Adriatic Metals je u 2024. godini od rudarenja u Varešu prihodovao više od 23 miliona eura, dok je za koncesione naknade platio svega 600.000 KM, što dovoljno govori o tome kome se ovakvi projekti zaista isplate.