Pavkovic, Milutinovic, Ojdanic, Lukic, Sainovic, Lazarevic

Prošle sedmice Haški Tribunal doneo je prvu presudu protiv srpskih funkcionera optuženih za zločine počinjene tokom rata na Kosovu 1999. godine. Nekadašnji predsednik Srbije oslobođen, ostala petorica optuženih osuđena na kazne zatvora do 22 godine. Reakcije u Srbiji

02.03.2009. -  Danijela Nenadić Belgrado

U četvrtak, 26. februara sudsko veće Haškog tribunala donelo je oslobađajuću presudu Milanu Milutinoviću, nekadašnjem predsedniku Srbije. Milutinović je oslobođen optužbe za zločine protiv čovečnosti i kršenje zakona i običaja rata na Kosovu 1999. godine. Sudsko veće nije našlo ni jedan dokaz da je Milutinović, iako je bio predsednik Srbije, imao kontrolu nad vojskom i policijom, pa čak ni da je imao uticaja u Socijalističkoj partiji Srbije čiji je bio član.

Istovremeno, sudsko veće je proglasilo krivim ostalu petoricu optuženih iz vrhova nekadašnje vlasti. Za zločine počinjene nad kosovskim Albancima tokom 1999. godine Haški tribunal je bivšeg potpredsednika vlade Jugoslavije Nikolu Šainovića osudio na 22 godine zatvora. Istu zatvorsku kaznu sud je izrekao bivšem komandantu Treće armije Vojske Jugoslavije generalu Nebojši Pavkoviću i nekadašnjem načelniku Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) za Kosovo i Metohiju generalu Sretenu Lukiću. Bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije Dragoljub Ojdanić osuđen je na 15 godina zatvora, koliko je dobio i njegov kolega, bivši komandant Prištinskog korpusa i načelnik štaba Treće armije general Vladimir Lazarević.

Haški tribunal je ovim presudama ustanovio da su Šainović, Pavković i Lukić ključni učesnici u „zajedničkom zločinačkom poduhvatu" nasilnog proterivanja stotina hiljada albanskih civila u periodu od marta do juna 1999. godine. Presudom je ustanovljeno da je cilj proterivanja civila bila „promena etničke ravnoteže radi zadržavanja srpske kontrole" nad Kosovom. Pomenuta trojica su proglašena krivim po svim tačkama optužnice koja ih je teretila za prisilno premeštanje stanovništva, deportacije, ubistva i progon albanskih civila. Generali nekadašnje Vojske Jugoslavije Ojdanić i Lazarević osuđeni su za pomaganje i podržavanje zločina. Za njih nije utvrđena namera da rasele albansko stanovništvo.

Presuda je izazvala veliku pažnju u Srbiji, a većina komentatora dovela je u vezu presudu petorici optuženih političkih, vojnih i policijskih funkcionera sa postupkom koji Srbija vodi pred Međunarodnim sudom pravde za utvrđivanje legalnosti proglašenja nezavisnosti Kosova.

Kazne su, sudeći po izjavama u javnosti, neočekivano visoke. Dok oslobađajuća presuda izrečena Milutinoviću nije izazvala mnogo reakcija, presude za ostalih pet Srba izazvale su „kanonade" nezadovoljstva i još jednom u središte pažnje stavile tezu o nepravdi koja se čini Srbima u Hagu. Tibor Varadi, profesor međunarodnog prava i jedan od zastupnika Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u sporu sa Bosnom i Hercegovinom navodi da je očekivao da će kazne biti znatno blaže. Ipak, Varadi ne veruje da će izrečene kazne petorici Srba uticati na odluku Međunarodnog suda pravde. „Veza između dešavanja 1999. godine i Deklaracije o proglašenju nezavisnosti Kosova je dosta slaba. Čak i da se ova presuda potvrdi u drugostepenom postupku, pitanje je koliko su ta dešavanja dovoljan razlog da se proglasi nezavisnost" kaže Varadi za Politiku.

Ministar inostranih poslova Srbije Vuk Jeremić smatra da je presuda Haškog tribunala presuda pojedincima, a ne Srbiji kao državi i navodi da ona neće imati nikakve posledice na odluku Međunarodnog suda pravde. Jeremić smatra pozitivnim to što je Milutinović, kao jedini kojeg su na funkciju izabrali građani Srbije, oslobođen svih optužbi. U izjavi koju je prenela Politika Jeremić ističe da ne vidi „zašto bi deset godina kasnije jednoj vrlo različitoj, potpuno promenjenoj Srbiji, okrenutoj ka evropskim integracijama i procesu pomirenja, bila nametnuta kazna za bilo čije grehe, koji nisu bili naplaćeni onoga trenutka kada je režim Slobodana Miloševića bio poražen". Jeremić se uzdržao od komentara o Haškom tribunalu. Ipak, on je rekao da „kao građanin ne poznaje nikoga ko nije duboko začuđen činjenicom da iz haške sudnice ljudi poput Ramuša Haradinaja i Nasera Orića izlaze kao pobednici, nasmejani, oslobođeni, a da se gotovo svima koji su pred tim sudom optuženi iz Srbije dešava to što se dešava". Srbija će, zaključio je Jeremić, nastaviti da sarađuje sa tribunalom sve do potpunog ispunjavanja obaveza.

Predsednik Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom Rasim Ljajić rekao je da će presuda izazavati poređenje sa oslobađanjem Ramuša Haradinaja i uticati na porast antihaškog raspoloženja među građanima.

Svi osuđeni najavili su žalbe na prvostepenu presudu. Žalbu na oslobađajuću presudu Milutinoviću najavilo je Tužilaštvo Haškog tribunala.

Milan Milutinović se u Srbiju vratio tiho, redovnim letom iz Amsterdama. Na aerodromu, osim novinara i brojnih televizijskih ekipa, nije bilo nikoga od nekadašnjih partijskih drugova, pa ni protivnika haškog tribunala i drugih takozvanih desničarskih organizacija. Kako stvari stoje u ovom trenutku, nije jasno hoće li mu biti „oprošteno" što se iz Haga vratio slobodan, a u kuloarima se priča da se Milutinović nagodio sa haškim tužiteljima, da je sarađivao i davao informacije koje su uticale na tok suđenja ostalim optuženima.

Izostala je i najavljena konferencija za novinare na beogradskom aerodromu „Nikola Tesla". Da li je Milutinoviću savetovano da se mnogo ne eksponira da ne bi uznemiravao dojučerašnje saborce i porodice osuđenih ili da ne bi izjavio nešto što, kako je naveo, može da mu šteti u slučaju da Tužilaštvo odluči da se žali na oslobađajuću presudu, ostaje da se vidi u narednim danima.

Po izlasku iz aviona, nekadašnji predsednik Srbije je kratko rekao da je srećan što se vratio u Srbiju. Milutinović je zamolio novinare za razumevanje, rekavši da su mu osećanja pomešana i da ne može da komentariše presudu ostalim srpskim zvaničnicima. „Ne bih se u to upuštao, nemam ništa pametno da vam kažem" rekao je Milutinović.

Milutinović će, najverovatnije, u političku penziju. O upadljivom odsustvu članova SPS-a na aerodromu predsednik Izvršnog odbora te partije Branko Ružić kaže da je „dolazak Milutinovića intimni čin koji Milutinović želi da podeli sa porodicom". Ružić je rekao da za Milutinovića nema mesta u partiji. „Milutinović neće moći da računa na bilo kakvu funkciju u partiji imajući u vidu njegovo političko angažovanje nakon 5. oktobra 2000. godine, a da li se oseća članom SPS-a, to on najbolje zna i njega pitajte" rekao je Ružić za B92. Da podsetimo, SPS Milutinoviću nije oprostito, kako navode, popustljivost prema Demokratskoj opoziciji Srbije (DOS) i raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora u decembru 2000. godine koji su označili kraj vladavine Slobodana Miloševića i SPS-a.

Ako neće moći da računa na mesto u partiji, Milutinović će moći da koristi privilegije koje mu, po Zakonu o predsedniku, kao bivšem predsedniku Srbije, pripadaju. Milutinović može, ukoliko bude želeo, da dobije diplomatski pasoš, obezbeđenje, korišćenje kancelarije bivšeg predsednika, savetnika i serketara onoliko dugo koliko je bio predsednik Srbije, što je u njegovom slučaju četiri godine. Milutinović će imati pravo i na korišćenje počasnog naziva „bivši predsednik repbulike", kao i pravo da prisustvuje državnim svečanostima u skladu sa zakonom. Pravo na službeno vozilo i vozača takođe pripada Milutinoviću, a ukoliko bude želeo, moći će da „zaviri" u državne arhive. Prema zakonu, bivši predsednici države imaju pravo na mesečno primanje od 80 posto plate predsednika Srbije od 1998. do 2002. godine.