Glavašgate
Hrvatsku potresa ozbiljna afere, u medijima već nazvana Glavaš gate, (po uzoru na Watergate) o pokušaju podmićivanja sudaca Vrhovnog suda ne bi li, odlučujući o Glavaševoj žalbi na prvostupanjsku presudu, donijeli za njega povojno rješenje
Pravosudna sapunica o Branimiru Glavašu – koja je hrvatsku javnost zabavljala više od pet godina – neće biti završena ni kada se ovaj pravomoćno osuđeni ratni zločinac nađe iza rešetaka. Kako je sam nedavno izjavio, on će kaznu zatvora od osam godina služiti u Bosni i Hercegovini, kamo je pobjegao u svibnju prošle godine, neposredno pred izricanja kazne za ratne zločine. Županijski sud u Zagrebu, tada je tog zastupnika u parlamentu i generala Hrvatske vojske, nepravomoćno osudio na 10 godina zatvora. Početkom lipnja ove godine, Vrhovni mu je sud kaznu smanjio na osam godina zatvora i on bi je uskoro trebao početi izdržavati.
Otkako mu je izrečena pravomoćna presuda, predsjednik Republike Ivo Josipović oduzeo mu je ratno ordenje i najavio skidanje čina generala Hrvatske vojske. Parlament ga je izbacio iz najvišeg predstavničkog tijela i napokon mu prestao slati više od 3.000 eura zastupničke plaće koju je redovno svakog mjeseca, primao sve vrijeme bijega od zakona. No, time priča o Glavašu nipošto nije završena.
Hrvatsku potresa ozbiljna afere, u medijima već nazvana Glavaš gate, (po uzoru na Watergate) o pokušaju podmićivanja sudaca Vrhovnog suda ne bi li, odlučujući o Glavaševoj žalbi na prvostupanjsku presudu, donijeli za njega povojno rješenje.
Priča o pokušaju podmićivanja sudaca Vrhovnog suda zasnovana je na prilično čvrstim dokazima. Sam predsjednik Vrhovnog suda, Branko Hrvatin, prijavio je sumnjivo raspitivanje jednog osječkog građevinskog poduzetnika - s kojim se, kaže, slučajno sreo - o predmetu Glavaš. Iz onoga što je taj poduzetnik rekao predsjedniku Vrhovnog suda bilo je jasno da o stanju predmeta – koji se u to vrijeme nalazio pred sudskim vijećem Vrhovnog suda – zna detalje koje ne bi smio znati, pa je predsjednik Vrhovnog suda slučaj prijavio. No, tajne službe – čini se - za to su već znale. Prisluškivale su i pratile osobe uključene u akciju pokušaja podmićivanja i stegnule obruč oko dvoje glavnih aktera, Glavaševih bliskih suradnika – njegove dugogodišnje prijateljice, urednice lokalnog dnevnika "Glas Slavonije" i Ivana Drmića, zastupnika u Hrvatskom saboru iz redova Glavaševe stranke.
Kad je akcija pokušaja podmićivanja sudaca već bila u završnoj fazi i kad su Drmić i Marketić predali 70.000 prikupljenih eura, netko im je, koliko se sada zna, dojavio da ih policija prati i prisluškuje im telefonske razgovore. Oni tada razgovaraju sa zagrebačkim odvjetnikom Antom Madunićem (jednim od trojice Glavaševih branitelja u sudskom procesu), koji ih savjetuje da slučaj prijave policiji. Iz onoga što se do sada zna još nije jasno je li im tada savjetovano kako da to učine, ili su Drmić i Marketić sami smislili priču.
Dan nakon što su predali 70.000 eura, Drmić i Marketić 24. srpnja odlaze u osječku policiju, predstavljajući se žrtvama reketarenja. Njihovi iskazi traju više od šest sati i potpuno su neuvjerljivi, kontradiktorni i puni nelogičnosti.
Novinaraka Sanja Marketić ispričala je kako ju je telefonski kontaktirala njoj nepoznata osoba i ponudila da bi mogla pomoći u povoljnom ishodu Glavaševe žalbe. Ubrzo se susreću, on se predstavlja kao Srećko, ona mu čak ne pamti ni prezime, ali nastavlja s njim razgovore u kojima on kaže kako su neki suci Vrhovnog suda, svjesni da je Glavašu učinjena nepravda, skloni primijeniti stav, ali da je za to potrebna "financijska logistika". Marketić u razgovore uključuje i Drmića. Još u dva navrata sa Srećkom se sastaju u Zagrebu – i dalje ne znajući o kome se zapravo radi.
Vraćaju se u Osijek da bi skupili novac, a sutradan odlaze u Zagreb da bi predali novac. Susreću se sa Srećkom pa Drmić s njim odlazi do Srećkova automobila. Sjeda na suvozačko sjedalo, ali se – zbog šoka u kojem se nalazio – ne sjeća ni marke automobila, ni modela, ni boje, ni registracijskih tablica. Kad mu je predao novac i kad se ponovno sastaje sa Sanjom Marketić, njih dvoje shvaćaju što su učinili i postaju svjesni da su, kako je rečeno u iskazu policiji - svojim postupcima mogli naštetiti Glavašu.
Neuvjerljiva priča Ivana Drmića i Sanje Marketić koju su ispričali policiji, predstavljajući se žrtvama reketarenja, na tankim je nogama i zbog mnoštva kontradiktornih iskaza. O istim stvarima govore različit, no u bitnom se slažu. Dali su 70.000 eura osobi koja je tim novcem trebala podmititi suce Vrhovnog suda.
Nakon što je u medijima isplivalo mnoštvo detalja – a sam predsjednik Vrhovnog suda, kad je afera izbila u javnost, priznao kako je upravo on slučaj prijavio, sumnjajući da bi se moglo događati nešto nezakonito – sve se naglo stišalo. Posljednjih tjedan dana o cijeloj aferi nema ni jedne nove činjenice, no ono što je najzagonetnije jest zašto šuti Državno odvjetništvo. U Hrvatskoj su se hapsile osobe koje su primile i samo nekoliko stotina eura mita. Ovdje pak – iz iskaza koje su Drmić i Marketić izjavili u zapisnik policiji – radilo se o 70.000 eura. Postoji njihovo priznanje i detaljan opis kako su skupljali novac, ali i priznaje da su taj novac – da bi pomogli u povoljnom ishodu Glavaševe žalbe – predali. No, ni Ivanu Drmiću ni Sanji Marketić, od tog 24. srpnja, kada su – pokušavajući se prikazati žrtvama iznude - policiji priznali djelo, nije se dogodilo ništa.
Hrvatsko pravosuđe tijekom postupka protiv Glavaša više je puta palo na ispitu. Glavaš je pravnu državu ozbiljno zaljuljao kada je štrajkom glađu uspio isposlovati puštanje iz pritvora. Potom se, u dijelu suđenja za zločine u Osijeku, kao prvooptuženi, branio sa slobode, dok su ostali optuženi u istom predmetu, bili u pritvoru. Naposljetku, nakon izricanja kazne, Glavaš je pobjegao u Bosnu i Hercegovinu i sve do pravomoćnosti presude, 2. lipnja 2010., kada mu je kazna smanjena na osam godina zatvora, uživao status zastupnika u parlamentu i sve privilegije koju uz to idu, uključujući i naknadu za odvojeni život!
Ne bi stoga bilo čudno i kada bi najnovija afera oko slučaja Glavaš imala ishod nezamisliv u nekojoj demokratskoj zemlji gdje bi pokušaj podmićivanja sudaca Vrhovnog suda uistinu bio ono što je u Americi svojedobno izazvao slučaj Watergate.
