Poljoprivreda i ruralna područja zapadnog Balkana: zemlje poljoprivrede i ruralnog razvoja

Poljoprivreda je ključni sektor na Zapadnom Balkanu. Koliko važan, toliko i zanemaren u procesu tranzicije. Sveobuhvatni pregled o poljoprivredi i ruralnim područjima ovog dijela Jugoistočne Evrope

Razmišljati danas o Balkanu znači razmišljati o razdijeljenom prostoru, gdje se veći gradovi  okreću ka Evropi dok su ruralna područja prepuštena sama sebi. To su mjesta koja najčešće spominjemo kada govorimo o marginalizaciji, migraciji i izgubljenim prilikama. Ruralno je još uvijek sinonim za zaostalo, siromašno i u potpunosti zavisno od poljoprivrede. Još uvijek smo daleko od romantične vizije, koja karakteriše mnoge evropske zemlje.

Postoje, međutim, i sporadični glasovi koji nam govore o uspjehu i inicijativama, kroz koje se može nazrijeti budućnost marginalnih prostora.

 Korišćenje zemljišta i strukture farmi

Na zapadnom Balkanu zemlja i poljoprivreda još uvijek su vrlo važan ekonomski faktor. Odnos između poljoprivredne i ukupne površine zemljišta varira od 23% u Hrvatskoj (riječ je o obradivoj površini) do 66% u Srbiji. U Evropskoj uniji obradiva površina se kreće oko 40%.

Jedan od prvih vidljivih elementata u analizi podataka, kada su u pitanju statistički izvori, jeste nedostatak ažurirane, ujednačene i uporedive baze podataka. Dok se poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj (podaci usklađeni sa Eurostat-om) i u zemljama Evropske unije mjere shodno površini koja je iskorišćena, u drugim zemljama ne postoji jasna podjela između ukupne i iskorištene površine.

Migracija u urbane centre i podjela zemljišta nakon procesa dekolektivizacije jedan su od razloga napuštanja zemljišnog posjeda. Zemlje Balkana u kojima se taj proces najevidentnije ispoljio, iako iz različitih razloga, su Albanija, Kosovo i Bosna i Hercegovina. Preraspodjela zemljišta u Albaniji je veoma komplikovan proces jer se u većini slučajeva ne poznaje pravi vlasnik. Takva je situacija dovela do ograničenog razvoja tržišta i udaljila potencijalne investitore. U Bosni i Hercegovini i na Kosovu, prisilno iseljavanje stanovništva dovelo je do ilegalnog zauzimanja zemljišta, koje još uvijek nije u cjelini vraćeno pogotovo u pograničnim područjima. Takva situacija iziskuje bavljenje prilično kontroverznim problemom.

Tabela 1. Korišćenje zemljišta na zapadnom Balkanu u 2008. (u 000 ha)

	AL	BA	HR	XK	MK	ME	RS	EU 27
Ukupna površina (u 000 km2)	28,7	51,2	56,6	10,9	25,7	13,8	77,5	4.325
Poljoprivredna površina	1.122	2.136	1.289	609	1.064	516	5.065	172.485
Iskorišćeno obradivo zemljište	584	549	769	243	287	31	3093	106.751
Neiskorišćeno obradivo zemljište	b.p.1	438	86	b.p.1	137	14	209	-
Stalni usjevi	123	100	342	6	36	16	301	59.545
Pašnjaci	415	1049	5	98	603	452	1.423	12.517
Razno	b.p.1	b.p.1	b.p.1	262	1	3	39	-

Izvor: Agrypolicy.net
 1 bez podataka

U tranzicionom periodu poljoprivredni sektor na zapadnom Balkanu doživio je ogroman pad koji je umjesto da ispunjava svoje poslovne ciljeve bio prinuđen da izvršava socijalnu funkciju, koju i nakon dvadeset godina od podjele Jugoslavije i pada režima u Albaniji, i dalje pokriva. Ovo je uzrokovalo veliki broj malih porodničnih farmi koje proizvode samo za svoje potrebe i koje jedva uspijevaju da opstanu. Paralelno sa tako malim porodičnim jedinicama oformile su se kompanije sa modernim privrednim sistemima. Takvo stanje se direktno odražava na prosječnu veličinu poljoprivrednih farmi: manje od 2 ha u Albaniji, Kosovu i Makedoniji, 3 ha u Hrvatskoj, i između 3 do 4 ha u drugim zemljama.

Posmatrajući EU, gdje je prosječna veličina farme 13 ha, osnovne razlike mogu se uočiti u broju farmi, koje dostižu veličinu od preko 10 ha i iskorištenosti obradivog zemljišta. Taj procenat u zemljama EU je oko 20% za razliku od Srbije gdje je 6%, ili Hrvatske i Crne Gore gdje se kreće oko 5%. Odnos između ukupne i iskorištene površine zemljišta, na farmama veličine od 10 ili više hektara u EU je 85%, a u zemljama zapadnog Balkana: Hrvatska 52%, Crna Gora 41% i Srbija 25%. Sveukupna veličina poljoprivrednih farmi je niža u odnosu na zemlje Mediterana tokom 70-tih (Grčka, Italija, Portugalija, Španija). (J. Lampietti i drugi, 2009)

Tabela 2. Stuktura poljoprivrednih farmi (podaci iz 2008)

	AL	BA	HR	XK	MK	ME	RS	EU 27
Poljoprivredne farme (u 000 km2)	357	515	1,077	177	193	43	779	13.633
Srednje veličina (u hektarima)	1,2	3,3	2,4	1,5	1,7	3,2	3,7	12,7
% farmi sa manje od 2 hektara	89	50	67	81	90	66	46	47
% farmi sa više od 10 hektara	-	4	5	1%	1%	5%	6%	20%
Poljoprivredno zemljište veće od 10 hektara (%)	-	-	52	10	13	41	25%	85

Izvor: T. Volk, 2010, str.13

 Poljoprivreda u ekonomiji

Uprkos svemu ozbiljni strukturni problemi ne sprečavaju sektor poljoprivrede da zadrži važan položaj u ekonomiji i zapošljavanju. Dok u EU primarni sektor ima udio od 1,8% u bruto domaćem proizvodu (BDP) i manje od 6% u ukupnoj zaposlenosti, situacija na Balkanu pokazuje bitne razlike: u Albaniji primarni sektor učestvuje u bruto domaćem proizvodu sa 18,5% i u zaposlenosti sa 57%, u Bosni i Hercegovini odnos je 9,1% i 20,6%, u Hrvatskoj 6,4% i 13,2%, u Makedoniji 10,8% i 18,2%, u Crnoj Gori 7,5% i 28%¹, u Srbiji 12% i 21,4% (Agripolicy.net podaci)², a na Kosovu 19% i 15% (podaci iz 2006. koji mogu biti netačni). Kosovske institucije zvanično prijavljuju 40% nezaposlenih, podatak koji je neophodno provjeriti, s obzirom na obimno učešće sive ekonomije kada je u pitanju poljoprivredni sektor.

Posljednjih godina se znatno poboljšala situacija u industriji i uslugama, ali poljoprivreda i dalje zauzima važnu poziciju, naročito u seoskim područjima, gdje još uvijek igra ulogu socijalnog amortizera.

Bez obzira na značajne razlike među zemljama Zapadnog Balkana, prelazak sa planske privrede na tržišnu ekonomiju bio je okarakterisan brojnim protivrječnostima i neefikasnostima, kako na strukturnom tako i na političkom nivou. Takva situacija nije pomogla razvoju i modernizaciji. Poljoprivredni proizvođači nisu bili motivisani da obnove, specijalizuju i povećaju konkurentnost proizvodnog sistema, stoga sektor dugi niz godina nije bio u mogućnosti da privuče važne investicije.

Proizvodi i produktivnost

Obim i količina proizvodnje su počeli da rastu nakon procesa tranzicije i sukoba koji su obuhvatili dio Zapadnog Balkana. Žitarice su primarna kultura i zauzimaju značajnu površinu obradivog zemljišta: oko 40% u Albaniji, skoro 50% na Kosovu, preko 50% u Bosni i Hercegovini i više od 60% u Hrvatskoj, Makedoniji i Srbiji³. Samo u Crnoj Gori, gdje krompir pokriva 30% i povrće 20% obradivog zemljišta, žitarice zauzimaju manje važan položaj (pod usjevima je oko 20% ukupne površine). Pored žitarica važni usjevi su povrće sa površinom od preko 10% u Makedniji i Bosni i Hercegovini, industrijske kulture (uljarice i šećerna repa) koje su zasađene na preko 10% u Hrvatskoj i Srbiji i voće gdje zasadi u Hrvatskoj dostižu 26%, u Albaniji 19%, u Srbiji 12% i Makedoniji 12%. (T. Volk, 2010)

Iako se nije dostigao nivo EU, u posljednjih deset godina situacija se primjetno poboljšala i svjedoči o pomacima u komercijalnom dijelu sektora posebno kada su u pitanju efikasnost i tehnike u proizvodnji.

Odvojen slučaj je sektor stočarstva, koji iako pokazuje napredak u skoro svim zemljama, još uvijek nije na nivou EU kada su u pitanju zakonodavstvo, higijenski standardi (sa posebnim osvrtom na EU okvir, naročito u smislu sistema kontrole), te identifikacije i registracije životinja (EU Country Progress Reports 2010).

U okviru ovog sektora dominantna je proizvodnja goveđeg mesa i mlijeka (T. Volk, 2010), iako postoje primjetne razlike u tradiciji, karakteristikama teritorije, i pravilima ishrane vezano za religiju. Shodno tome proizvodnja svinjskog mesa je veoma važna u Srbiji (36%), Hrvatskoj (26%) i Makedoniji (16%) dok se Albanija, djelimično Bosna i Hercegovina, Kosovo i Crna Gora karakterišu proizvodnjom ovčijeg i kozijeg mesa. Uz sve to u Bosni postoje dodatne razlike koje su vezane za Dejtonski sporazum iz 1995.

Razmjena proizvoda i poljoprivredno prehrambeni bilans

Značajni elementi u analizi razvoja poljoprivrednog sektora potiču iz trgovinskog bilansa. Opšte stanje jedne zemlje se može mjeriti shodno količini uvoza i izvoza sirovina i prerađenih proizvoda. Ukoliko je uvoz prerađenih proizvoda veći od izvoza sirovina možemo reći da sektor nije stabilan.. Nasuprot tome ukoliko je uvoz sirovina manji od izvoza prerađenih proizvoda sektor je zdraviji i u stanju da valorizuje proces tansformacije proizvoda. Sa ove tačke gledišta, skoro sve zemlje na zapadnom Balkanu pokazuju stukturalne slabosti.

Iako u porastu, kako na regionalnom tako i na međunarodnom nivou, uvoz – izvoz prehrambenog sektora je još uvijek daleko od neophodnih dostignuća. Jedina zemlja koja je posljednjih godina uspjela da postigne pozitivan bilans u tom pravcu je Srbija. Poljoprivredni sektor pokriva manje od 10% uvoza samo u Hrvatskoj i Srbiji, dok se u drugim zemljama približava ili čak premašuje 15%. Kada je riječ o izvozu, izuzimajući slučaj Srbije, u drugim zemljama procenat je neuporedivo niži i kreće se od 6,6 % u Albaniji do 6,3 u Bosni.

 Zaostalost ruralnih područja

Razlozi za napuštanje seoskih naselja su mnogobrojni. Osim velikog siromaštva, postoje ozbiljni problemi kada su u pitanju infrastruktura, javne ustanove (zdravstvo i obrazovanje), kao i nemogućnost zapošljavanja. Migracije, pogotovo kada su u pitanju mladi, mogu dovesti do nepovratnog pada i depopulacije ne samo u ruralnim i perifernim zonama, već i u malim gradovima koji često imaju važnu ulogu u pružanju osnovnih usluga. Posljedice svega toga mogu biti gubitak tradicije, istorije i prirodnih bogatstava koja su već djelimično narušena kako primjenom socijalističkog planskog programa tako i konfliktima koji su doveli do nasilnog iseljavanja stanovništva.  

Tabela 3. Tipovi ruralnih zajednica na Balkanu

Planinske zajednice stočara i zemljoradnika

Poljoprivredne zajednice u nižim planinsko-brdskim predjelima

Zajednice poljoprivrednika u ravničarskim predjelima

Mediteranska sela (obalna područja i ostrva)

Izvor: Prevekalis, 2007

Ekonomija se u velikoj mjeri zasniva na primarnom sektoru, koji je u ruralnim područjima okarakterisan stukturalnim problemima.

Uprkos svemu seosko stanovništvo ostaje mnogobrojno, u odnosu na zemlje Mediterana članice EU (Grčka, Italija, Portugalija, Španija) na Zapadnom Balkanu ukupno seosko stanovništvo broji oko 46%, dok je u zemljama Mediterana oko 36%.

1. Podaci o Crnoj Gori iz FAO :http://faostat.fao.org
2. Podaci o Kosovu nisu bili dostupni u periodu pisanja ovog članka
3. Prosjek u periodu od 2000 – 2008 iz Agripolicy.net

 

 Bibliografija

N. Bogdanov, J. Lampietti ed altri, The Changing Face of Rural Space, Agriculture and Rural Development in the Western Balkans, World Bank Pubblications, 2009.

T. Volk (ed), Agriculture in the Western Balkan Countries, Studies on the Agricultural and Food Sector in Central and Eastern Europe, edited by Leibniz Institute of Agricultural Development in Central and Eastern Europe, 2010

G. Prevelakis, I Balcani, Il Mulino, Bologna 1997.

Podaci (glavni izvori)

Agripolicy.net: http://www.europartnersearch.net/agripolicy/

Faostat: http://faostat.fao.org/